‘Svemogućem’ Donaldu Trumpu treba čudo

Donald Trump nije prvi lider koji koristi religiju da bi promovirao svoje stavove i politike, piše autor (AP)

Dok se Amerika urušava, predsjednik bi volio da svi Amerikanci znaju njegova dva pravila. Prvo pravilo: Donald Trump je uvijek pobjednik. Drugo pravilo: Kada Trump gubi, pogledaj pravilo broj jedan. Pa tako, dok ga sve više republikanaca i konzervativaca napušta, dok bivši generali i zvaničnici vlade odbacuju predsjednika koji gubi javno povjerenje, pogledajte prvo pravilo. Dok ekonomija propada, a nezaposlenost raste na rekordan nivo i Amerikanci umiru u rekordnom broju zbog korona virusa, sve za njegove vladavine: isto pravilo. Dok historijski protesti protiv rasizma i policijske brutalnosti bujaju širom državom i potresaju predsjednikovanje: opet isto.

Trump bi volio uvjeriti vas da će pobijediti ove “patetične gubitnike”, “grubijane”, agitatore i lažne vijesti. Jednako kako je “izgradio najveću ekonomiju svijeta, najbolji SAD ikada”, on to “ponovo radi”. Na kraju krajeva, “Bog je na našoj strani”, kako on reče političkim pristašama u mega-crkvi kod Miamija još u januaru. U konačnici, on je otjelovljenje “drugog dolaska”; on je “izabrani”. Ma, da li je tako? Takvo korištenje Božjeg imena uzalud možda je posebno nepošteno i narcisoidno, ali Trump nije prvi lider koji koristi religiju da bi promovirao svoje stavove i politike, daleko od toga.

Ništa manje cinični nisu ruski predsjednik Vladimir Putin, koji koristi Pravoslavnu crkvu; indijski premijer Narendra Modi; koji koristi hinduizam, iranski vrhovni lider Ali Khamenei, koji koristi šiitski islam; izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji koristi judaizam… No, Trump se uglavnom koristi dugom američkom historijom političkog iskorištavanja vjere, što se pojačalo kako se Amerika počela poistovjećivati sve više s “nacijom pod Bogom”, ili “kršćanskom nacijom”.

Zapravo, prvi je bio demokrata koji je značajnije koristio Biblijsko pismo kako bi govorio o svojoj viziji boljeg društva. Predsjednik Franklin Delano Roosevelt citirao je dijelove Biblije tokom govora gdje je branio ili zagovarao svoje liberalne politike, naročito New Deal 1930-ih, nakon Velike depresije. Predsjednik Dwight Eisenhower iz Republikanske stranke isto je radio 1950-ih, ali da bi forsirao konzervativniju agendu, ponajviše da ujedini Amerikance protiv “bezbožničkog Sovjetskog saveza” tokom Hladnog rata. On je predsjedavao 1953. godine, na prvom Molitvenom doručku, a godinu dana kasnije je ushićeno podržavao dodatak “pod Bogom” u državnoj zakletvi “jedna nacija, nedjeljiva, sa slobodom i pravdom za sve pod Bogom”. Ubrzo potom se slogan “U Boga mi vjerujemo” (In God We Trust) pojavio na kovanicama, markicama, novčanicama i postao državni zvanični moto.

‘Ja, ja… i opet ja’

Od tada su demokrate i republikanci išli koracima i Roosevelta, i Eisenhowera. Neki su govorili o “socijalnoj propovijedi” i državnoj pomoći nemoćnima i ranjivima; drugi su govorili o “slobodarskoj propovijedi” i suverenitetu pojedinca, manjoj vladi i slobodnim poduzetnicima. Ne treba ni govoriti da Trump pripada ovima drugima, pošto je dugo izražavao lično divljenje prema Eisenhoweru, ali se uglavnom fokusirao na propovijed “Ja, ja, i opet ja”.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Konzervativni kršćani su 2016. godine prihvatili Trumpa iako su znali odlično da vara u braku, da bogohuli i da se tri puta ženio. Čak su ga prije prihvatili nego svog omiljenog kršćanina Teda Cruza. Ovo je bio brak iz koristi, smatrajući kako je “Bog koristio gore ljude”. Konzervativni kršćani su Trumpa vidjeli kao neophodno zlo, okrutnog biznismena i “pobjednika” koji bi uradio sve, za njih, da pobijedi. A tako je i bilo. Žestoko. Od postavljanja konzervativnih sudija do smanjenja poreza i podrške politike “za život” i drugih konzervativnih politika, do priznanja Jerusalema kao glavnog grada Izraela i demoniziranja Irana, Trump je zaista mnogo uradio da zadovolji kršćanske libertarijance. Smatrao ih je neizbježnim saveznicima: bez njih ne bi pobijedio, s njima nema propasti.

I sve se činilo da prilično dobro ide, sve donedavno kada su mu njegove pogrešne odluke u pandemiji i protestima protiv rasizma i policijske brutalnosti detonirale u lice. Kako se pročulo da je Trump kukavički tražio zaklon u bunkeru Bijele kuće od straha zbog nemira, a istovremeno tražio slanje vojske kako bi se pokrili njegovi nemoć i neznanje, ljutnja javnosti je proključala. U pokušaju da se predstavi kao jak i pobožan lider te da se približi svojoj kršćanskoj bazi, Trump je otišao iz Bijele kuće do obližnje crkve Svetog Johna koja je bila oštećenja tokom demonstracija. S Biblijom u ruci, pozirao je isored crkve i nagovarao zvaničnike administracije da mu se pridruže. Ovo organizirano fotografiranje izgledalo je kao licemjerno korištenje Božjeg imena uzalud. Čovjek koji se hvalio kako “nijedan predsjednik nije uradio šta sam ja uradio za evanđeliste i samu vjeru” sada je tražio da mu kršćanska baza uzvrati uslugu, da mu pomogne protiv, pa, većinom kršćanskih američkih sugrađana.

Ni cool, ni kršćanski

Uslijedio je brz, jasan i iznenađujuće oštar odgovor jednog od najpopularnijih lidera konzervativnih evanđelista u državi. Medijski mogul i televanđelist Pat Robertson kritizirao je Trumpa za oštre i agresivne prijetnje razmještanjem vojske, umjesto da je odgovorio saučešćem prema demonstrantima. “To se ne radi tako gospodine predsjedniče, to nije cool”, rekao je. Varijanta s crkvom mu se očito obila o glavu.

Trump, koji je bio obuzet nervozom zbog gubitka glasova konzervativnih evanđelista, sada očajno traži jaču podršku u očajničkom pokušaju da spasi svoju poziciju. Prvi znakovi pucanja njegove čvrste baze pojavili su se u decembru, kada je, u osuđujućem tekstu u utjecajnom evanđelističkom magazinu Christianity Today, traženo njegovo uklanjanje iz ureda. Do maja je njegov rejting među bijelim evanđelistima pao sa 77 posto u martu na 62 posto. Još veći pad od 27 procenata je kod bijelih katolika. To je više od pada kod svog stanovništva.

Očito je da se, kako se raspoloženje nacije mijenja, tako mijenja i raspoloženje evanđelista, čija je podrška Trumpu bila vođena makjavelijskim te vjerovatno “nekršćanskim” principom: cilj opravdava sredstva. No, posljednjih mjeseci, evanđelisti i inače konzervativni kršćani sve više vide nepopularnog Trumpa kao nepotrebno sredstvo; pa čak i otežavajuće sredstvo koje im može donijeti gubitke među sljedbenicima. U tom slučaju te da bude i bez potpunog preokreta ekonomije, Trumpu će trebati više od jednog ili dva pravila da pobijedi. Trebat će mu svevišnja intervencija. Ali, kako je to rekao bivši lidere većine u Senatu George Mitchel: “Iako mu se to stalno traži, Bog se ne svrstava na neku stranu američke politike.”

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera