Oglasi

Sveci tranzicije: Đe stade Svetozar, nastavi Šinavatra

Shinawatra iz Tajlanda kidnuo u Montenegro, a Marović iz Budve u Beograd - to su dva sveca tranzicione Crne Gore.
Dugo je Svetozar bio idelolog Milove partije, koja je prerasla u Milovu privatnu kompaniju, piše autorEPA - Arhiva

Svetozara Marovića, od milošte zvanog Sveto, nikako Beograd da isporuči Podgorici. Nije da ga Podgorica prećerano potražuje, niti da ga Beograd svojski traži. Negdje je zapelo, pa Sveto kao da je kakav paket zaglavljen u lokalnoj pošti, negdje se zagubio. Dugo je bio car Budvanske rivijere, nije mogla ptica da proleti, a da se Sveto i njegovi ne ugrade. Bivši predsjednik Državne zajednice Srbija i Crna Gora osuđen je zbog raznih pronevjera i malverzacija u Budvi. Pohapšeni su mnogi Marovići, procesuirani sin, žena, brat i ostali, i dok Svetov brat robija u Podgorici, Sveto je u Beogradu, kako kažu njegovi advokati, pati od depresije i liječi se na nekoj klinici. Nikako da se vrati.

Svetu smo dužni za divlji izgled Budve, za sve višespratnice koje su nikle preko noći, Svetu treba Crna Gora da zahvali što je Budva neplanski, a ipak planski betonirana u potpunosti.

Sveto je bio član čuvene trojke sa početka devedesetih, zvali su ih "mladi, lijepi i pametni", a trojku su činili Milo, Sveto i Momir. Bili su najbolji đaci i poslušnici Slobodana Miloševića, sve dok dvojica od njih nisu uvidjela da mogu poslovati sami. Nikakvog sudara ideologija tu nije bilo. Jedino je Momir ostao odan ideološkom ocu. Čak i nekad se oproste ogromne pljačke i malverzacije načinjene širom Budve, a koje su bile pod patronatom Svetozara Sveta Marovića, ne smije se zaboraviti jedan njegov slogan kojim su se opravdavali pojedini ratovi u bivšoj Jugoslaviji, jer Sveto stoji iza umne krilatice: "Rat za mir". Tako je on formulisao pohod na Dubrovnik.

Urbanističko divljanje

Dugo je Svetozar bio idelolog Milove partije DPS (Demokratska partija socijalista, zaista zvuči kao vic) koja je prerasla u Milovu privatnu kompaniju. Sve dok Sveto nije zagrizao premnogo i završio kod tužioca, kao pokazatelj Zapadu da i mi Sveta za procesuiranje imamo, a i domaćim biznismenima kao prutić i putokaz do koje granice smiju da se drznu da zabijaju ruku u budžet koji je samo okvirno državni, a zna se kome zapravo pripada. Od Sveta i njegovih poslova i slogana "Rat za mir", više ništa u Crnoj Gori nije sveto.

Tako je na red za betoniranje, urbanističko divljanje i na kraju prodaju došlo na red i ostrvo Sveti Nikola, ili kako ga mještani nazivaju Školj. To predivno parče prirode, skoro pa netaknuto, treba da ostane tako, jer je obala uništena divljanjem skorojevića koji su umislili da su urbanisti. Brdo iznad Budve koje se nekad zvalo Spas, pokriveno je nekad bilo borovom šumom i tamo su se sklanjali mještani od ogromnih vrućina, bježali su iz grada na Spas po spas. Sada je na Spasu sve izbetonirano, nema borova više ni od korova.

Izgleda da će sudbinu Spasa doživjeti i ostrvo Sveti Nikola, jer su se "investitori" namjerili da na tom parčetu preostale divlje ljepote dignu neke čardake sa pet stotina kreveta i marinom koja će moći da primi 50-ak brodova i vezova. Naravno, ti brojevi će dobiti po koju nulu vremenom, a od ostrva i prirode, sklada i ljepote neće ostati ništa. Taj scenario svi u Crnoj Gori odlično znaju. I obični građani mogu da se oproste od posjete ostrvu, i treba da požure da se još koji put fotografišu tamo, jer kad stigne prva mještalica za beton na ostrvo, stići će sa njom i rampa. I to je kraj.

Pobijeni jeleni lopatari

Za vrijeme bivše Jugoslavije, sa Briona su na ostrvo Sveti Nikola trasnportovani i jeleni lopatari koji su se vremenom namnožili, pa je običan čovjek mogao sa barke da ih katkad vidi kako onako divni vire iz zelenila. Nema više jelena na ostrvu Sveti Nikola, jer su brutalno pobijeni. Krivolovci su nezaštićene životinje potamanili. Zasigurno da povod nije bila glad, jer ta ekipa ima što da rilja, već je povod vjerovatno bio da se zakači u kakvom hodniku glava prepariranog jelena lopatara, ili da se rogovi postave na ulaz od neke vikendice u koju se dovode kumovi i privode ljubavnice. Zbogom jeleni, makar nećete prisustvovati betoniranju svoga nekadašnjeg staništa. Crna Gora proćerala je Mediteran, uspjela je da i poslednju trunku tog mira, jednostavnosti i sklada izbaci, da sve pretvori u keš, a ljude u magarce.

Ono što u ovoj prilici valja pomenuti jesu vlasnici ostrva, odnosno, treba navesti imena onih koji su od države kupili pa preprodali ostrvo i ko je današnji vlasnik. Beograđanin Nenad Đorđević je jedno vrijeme bio vlasnik dijela ostrva, a zatim je prešlo u ruke Stanka Subotića Caneta, sasvim slučajno Milovog velikog prijatelja. Kasnije je zbog neizmirivanja kredita ostrvo prešlo u vlasništvo Prve banke, koja je gle čuda u vlasništvu Aca Đukanovića, koji je rođeni brat Mila Đukanovića.

Nakon toga se kao u romanu krimiću pojavljuje odnekud bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra, koga ironično zbog dobijanja državljanstva nazivaju "najbogatijim Crnogorcem". Upravo je Šinavatra kupio Svetog Nikolu i sprema se betoniranje sveca. Neviđena ljubav između Tajlanda i Crne Gore vodiće se na 500 kreveta, kad niknu betonske zgradurine po predivnom ostrvu.

Đe stade Svetozar, nastavi Šinavatra. Samo se rotiraju, Šinavatra iz Tajlanda kidnuo u Montenegro, a Svetozar iz Budve u Beograd. To su dva savremena sveca tranzicione Crne Gore.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.