Sve više hranitelja odgaja nezbrinutu djecu

U hraniteljskim porodicama, poput porodice Ilić iz Barajeva kod Beograda, odrasta više od 5.000 nezbrinute djece.

U posljednjih 10 godina, u Srbiji je prepolovljen broj nezbrinute djece smještene u institucijama.

Podaci kažu da ih u domovima sada ima oko hiljadu, dok ih više od 5.000 odrasta u hraniteljskim porodicama.

Reporterka Al Jazeere Anne Marie Ćurčić upoznala je hraniteljsku porodicu Ilić iz Barajeva, nadomak Beograda.

Na prvi pogled, Dušanka i Tomislav Ilić ne razlikuju se od ostalih mještana.

Slučajno u ulozi hranitelja

"Domaćinska kuća kao i svaka druga, kažu. No u njoj, ljubavi  napretek,  koja se podjednako pruža vlastitoj kćerki, ali i deci čiji su hranitelji postali pre skoro pune tri decenije i od kojih se ni dan danas ne razdvajaju", javlja Ćurčić.

U ulozi hranitelja, priznaje Dušanka Ilić, našli su se sasvim slučajno.

"Meni se dopalo to dete u naručju žene koja nije mogla da rodi, bila starija žena i meni se to dopalo i ja dođem kući, i pričam mužu, pričam ćerki i babi, i oni kažu - ma gde ćeš da uzmeš. Ma ja ću da se prijavim - i uzmem dete."

Tako je i bilo. Nakon obavljenih psiho-testova i kontrole smještaja na osnovu kojih se, te daleke 1986, dobijao status hranitelja, toplinu svog doma, Ilići su pružili tada dvoipogodišnjoj Ani.

"Posle toga, rodi joj se brat... Pa šta da radim, kako da uzmem i njega, a muž u međuvremenu radio u Autoputu, pa je otišao u Afriku da radi, pa kako da ga pitam, nije tad bilo ni telefona, ni ništa. I ajde, 'ću da uzmem, pa kako bude", priča Dušanka Ilić.

A, bilo je kako je jedino moglo biti, kaže Dušankin suprug Tomislav.

Humanost i strpljenje

"To je jedna humanost, tako nešto učiniti, za takvu decu, koja nemaju ni roditelje, nemaju malte ne nigde. Neko nam je rekao – 'kako to možete, mi ne bi mogli'. Dosta su njih tako rekli. Mi smo rekli - to nama nije teško ", kaže Tomislav Ilić.

No, da biste pošli stopama porodice Ilić, u Srbiji, osim želje da postanete hranitelj, morate biti naoružani i strpljenjem, jer proces može trajati i više od pola godine.

"Prvi korak je odlazak u Centar za socijalni rad gde se podnosi zahtev i prilaže potrebna dokumentacija - od ličnih podataka, potvrde o  primanjima, imovini, do uverenja MUP-a i Tužilaštva da podnosilac zahteva nije osuđivan ili  lišen roditeljskog prava", javlja Ćurčić.

Potom slijedi postupak procjene podobnosti hranitelja, program pripreme i obuke, te sintetizovani izvještaj, koji sastavlja Centar za porodični smještaj.

Osim redovne obuke pri Centru, potencijalni hranitelji mogu računati i na pomoć države u vidu mjesečnih naknada za hraniteljstvo i za rad hranitelja, koje iznose u proseku 390 eura po djetetu. 

No, motiv za bavljenje hraniteljstvom rijetko je novac, kaže direktorica Centra za porodični smještaj djece i omladine, Dobrila Grujić.

"Postoje primeri kada hranitelji izdvoje deo placa, grade kuću, završi se hraniteljstvo, sve dok se ne osamostale,  mlada osoba ostaje kao u svojoj porodici i to su neraskidive veze koje traju za ceo život", kaže Grujić.

Upravo je to slučaj sa Dušankom i Tomislavom Ilić, koji život bez svojih štićenika, sada već odraslih ljudi, ne mogu ni zamisliti.

"Mi smo najbogatiji kad imamo takvu decu, to je veliko bogatstvo. Ja ne tražim neko bogatstvo, neke pare, šta ja znam - meni je bogatstvo kada su mi deca živa, zdrava i napreduju - tako je ", kaže Tomislav Ilić.

Porodica Ilić uskoro će biti bogatija za još jednog člana, kada njihov Veselin, koga su udomili prije mnogo godina, i sam postane roditelj. 

Izvor: Al Jazeera
 

Teme: 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.