Sve prave su ljubavi tužne

U BiH su 'brakovi', pa makar ih potpisali nes(p)retni mediji, normalna stvar, piše autor (Screenshot)

Omaklo se jednoj televizijskoj kući iz regije, kao nijednoj do sad, pa je u središnjem dnevniku imenu i prezimenu Dragana Čovića dodala prezime Milorada Dodika. U prilogu o uniformama vojnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, koje se obično spominju po propalim tenderima, lošoj hrani i dotrajaloj opremi, potpisom je izbio skandal. Ali, kod nas, osim što su mediji jedva dočekali za koji klik više na priču o braku, ništa se nije dogodilo. Kod nas su “brakovi”, pa makar ih potpisali nes(p)retni mediji, normalna stvar. Nećemo vidjeti isprike, demantije i prosvjedne note. Dogodi se. Baš kao što se u nekim brakovima – omakne.

Izlizane analize još izlizanijih političkih odnosa u Bosni i Hercegovini naspominjale su se brakova. Analizirale su se ljubavi, ali se nismo nagledali brakorazvodnih parnica, jer u politici kakva se vodi u ovoj zemlji malo koja ljubav puca, ma koliko grmjele i sijevale ružne riječi. Ljubav u bosanskohercegovačkoj politici, kao i svaki brak iz koristi, teško se raspada ma koliko bila nelogična, mučna i beskorisna.

Partnerstvo Milorada Dodika i Dragana Čovića brak je kao, s jedne strane, logična stvar borbe protiv vizije Bosne i Hercegovine koju želi nametnuti Bakir Izetbegović, treća glava bezglave države. S druge strane, to je neprirodna veza, jer jedan otvoreno govori kako priželjkuje raspad i ne cijeni ništa od države kojoj je na čelu, dok se drugi u svojim programima i istupima kune u cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.

Tanka je crta između ljubavi i mržnje

U bosanskohercegovačkoj političkoj postelji potom gledamo i brak Čovića i Izetbegovića, koji su osuđeni jedan na drugoga predstavljajući većine u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, koja nikako sebi da prizna da je jedan od najlošijih brakova u zemlji i da sjedne za obiteljski stol i krene rješavati sve što tišti ukućane. Neprirodan je potom, ali potreban, i brak Izetbegovića i Dodika, koji znaju da u ovoj sapunici moraju biti par pun intriga i spletki. Tako je, recimo, najnovija spletka da se iznenada vojni savez ispriječio pred formiranje vlasti iako je jedna strana mjesecima ranije znala da je druga strana mjesecima ranije donijela odluku da ulaska u saveze ne bude.

No, unatoč tomu, padali su zagrljaji, micanje i primicanje na putevima, ali je onda glumljena ljutnja, da bi se na nekim nižim razinama i na nekim drugim ljubavnim planovima dobio poneki bod s obje strane.

Gledamo i ljubav Željka Komšića s liderom Stranke demokratska akcije, koja je Demokratsku frontu opet oživjela i koja je više pratila njegov uspjeh za izbor u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nego brojke svojeg kandidata. Gledamo kako se sramno vole na jednoj razini i još sramnije mrze na drugoj, čuvajući vješto osvojene pozicije, dok se, umjetno nasmiješeni, kunu narodu kako im nije do pozicija i fotelja.

Gospodar bosanskih prstenova

U to se kune i Fahrudin Radončić, najglasniji od svih u brakovima koji je Izetbegovića prije novog poziva na brak nazivao riječima kakvim nitko nikad u politici nikog nije nazvao. No, za više ciljeve i nove brakove iz koristi, prijeći će i jedan i drugi i preko jezika i preko uha samo da bi, galameći o boljim danima ove zemlje, a šapćući o boljim godinama sebi, ponovno zasjeli i stavili prstenje na ruke. Zaboravit će Izetbegović, kad smo već kod prstenja, kako ga je ponovno zaprošeni Radončić nazivao upravo gospodarom bosanskih prstenova.

I na mlohavoj ljevici gledamo kako cvjetaju novi i stari brakovi. Izblamirana Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine ne želi u brak s nekom novom ljevicom, mada je čelnik te stranke Nermin Nikšić plod ljubavi i razvoda Zlatka Lagumdžije i Komšića, koji opet srljaju u brak. A upravo Lagumdžija poziva na novu ljubav, galameći kako želi spasiti ljevicu, koja, očito, ima dvije desne. Novi, lijevi brak, s puno mladoženja i mladenki, unio je pomutnju u ionako zamućeni politički život i pogubljenu lijevu stranu, koja je sve više desno. Pogotovo prema onima koji im govore kako odavno nisu ustali na lijevu nogu.

Brakovi cvjetaju i na drugim razinama. Iako brojimo već sedmi mjesec kako nemamo vlasti na više razina, oni što glume da se ne vole dobro su rasporedili svoj namještaj po obiteljskom domu. Gradovi bez vlasti, kantoni, entitet i država funkcioniraju po bračnim ugovorima iz prošlih života. Poslovi se dijele, tenderi se dobivaju, plijenovi se po dogovorima trgaju.

Račune plaćaju podstanari

Pomirenja se naziru, jer u brakorazvodnim ugovorima u kojima, pa makar i najsitnijim slovima, stoji da će ruže ljubavi cvjetati u novim brakovima, na svim razinama i po potrebi. Po potrebi će se glumiti mržnje i neslaganja, a između redaka iščitavat će se planovi za novo sisanje nepresušnih državnih grudi i rovarenje po proračunima u kojima je najmanje brojki za one koji ga pune.

Brakovi u Bosni i Hercegovini, bili oni po(t)pisani greškom ili s namjerom, neiskreno su glumljenje politike i vođenja zemlje, a iskreno vladanje svojim odjelom obiteljskog doma. A oni, zaslijepljeni brakovima na više strana i glumljenjem ljubavi za partnere i za narode, ne vide kako se urušava puno toga u domu. Račune plaćaju podstanari, jer su muževi sveli sve one koji žive u ovoj zemlji na one koji su primorani biti spremni da će svakog trenutka biti izbačeni na ulicu i pod sunce tuđeg neba.

Izlizanoj politici i još izlizanijoj političkoj situaciji u zemlji pristaje jedino izlizana definicija da su sve prave ljubavi tužne. Ova, koja lebdi nad brakovima u Bosni i Hercegovini – bili oni po(t)pisani ili ne – najtužnija je.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera