Sunovrat makedonskog novinarstva

Piše: Atanas Kirovski

U zadnjem izvještaju Reportera bez granica, prema indeksu slobode medija, Makedonija je na jadnom 116. mjestu, ubjedljivo zadnja od svih država u regiji, u društvu s diktaturama i za nas nepoznatim državama, čija imena teško izgovaramo, a veoma rijetko slušamo. 

Samo prije četiri godine Makedonija je bila na visokom 34. mjestu, među najboljima u regiji. Šta se dogodilo za ovakav drastičan sunovrat, koji svjedoči o neslobodi u makedonskim medijima?

Paradoks ove priče je da je Makedonija među vodećim zemljama u svijetu prema broju nacionalnih televizija po broju stanovnika. Kao primjer, u Makedoniji ima duplo više nacionalnih TV stanica od Britanije, koja je uzor za slobodu novinarstva, a Makedonija ima dva miliona stanovnika i bijednu zaradu od marketinga, za razliku od Britanije sa 62 milona stanovnika i za naše uvjete nevjerovatne svote u marketingu.

Upravo je ovaj paradoks jedan od glavnih uzroka bijede makedonskog novinarstva. Pazar je premalen da bi svi mogli preživjeti – tačnije, toliko je prenatrpan da niko ne može preživjeti prema čisto ekonomskim parametrima.

Cenzura i autocenzura

U takvom ambijentu vlasnici medija, su pronašli “druge kanale” kako bi zaradili na medijima, odnosno postranične biznise koji u velikoj mjeri zavise od odluke vlasti. Nije slučajno što niti jednom  medijskom tajkunu u Makedoniji mediji nisu glavni biznis. To je, očito, napravilo vlasnike medija, veoma ranjivim na politiku i oni su počeli vršiti pritisak na novinare koji se nisu oduprli, uglavnom zbog straha i realnosti tržišta, na kojem je zvanično preko 35 posto nezaposlenih. To je stvorilo veliku cenzuru, kao i autocenzuru.

Nivo je pljuvački, uvredljiv i toliko spušten, da niko normalan ne može polemizirati u takvom ambijentu, zato što to nije dijalog argumenata, već su posrijedi optužnice, psovke i lične diskvalifikacije, kao pritisak na svakoga ko pokušava razmišljati.

Dodatnu devijaciju je napravila Vlada, velikim, netransparentnim i permanentnim reklamnim kampanjama u medijima. Tako je Vlada zadnjih godina najveći kupac na medijskom tržištu, koji ne samo da je derogirao tržište, nego njime i diktira. Oni koji ne tetoše Vladu neće dobiti novac, ali takvi su iščezli sa medijske scene.

U međuvremenu je zatvorena najgledanija makedonska televizija A1. Njen vlasnik Velija Ramkovski je zatvoren zbog finansijskih malverzacija, ali je bilo simptomatično to što su vlasti krenule protiv njega kada je televizija postala opoziciona. Krivična djela zbog kojih je Ramkovski osuđen datiraju odavno, ali ih vlasti nisu primjećivale kada je televizija bila provladina.

Ozbiljna novinarska imena u zadnje vrijeme su nestala sa ekrana. Makedonsko novinarstvo, umjesto da bude informativno, postalo je propagandno. Makedonski javni servis MTV je toliko propao da nije uopšte objavio vijest kako je rangirana Makedonija u zadnjem izvještaju Reportera bez granica, iako je to bila vijest dana. Vijest su prešutjele i ostale provladine televizije.

TV Sitel je nakon nedjelju dana šutnje spomenula temu, optužujući novinare koji pišu za proopozicijske portale, da su oni krivi za ovaj pad (?!).  Izgleda smiješno, ali iz makedonske perspektive, postaje strašno.

Dodatno su instalirani ljudi u medijima koji nemaju veze sa profesijom, bez ikakvog moralnog i profesionalnog kredibiliteta, kojima je posao da bukvalno raspisuju medijske potjernice protiv svakog ko misli svojom glavom, ili uopšte pokušava da iznese neki koncept različit od zvanične politike.

Nivo je pljuvački, uvredljiv i toliko spušten, da niko normalan ne može polemizirati u takvom ambijentu, zato što to nije dijalog argumenata, već su posrijedi optužnice, psovke i lične diskvalifikacije, kao pritisak na svakoga ko pokušava razmišljati.

Nema nikakvih izgleda da se stvari bar malo poprave – naprotiv, iz dana u dan se pogoršavaju.

Sudovi ih štite, tako da su svi digli ruke od toga da ih tuže zbog očiglednih konstrukcija i uvreda.

A, upravo je uvreda nova poluga za pritisak. Donijet je zakon o građanskoj odgovornosti za uvredu i klevetu. Time je otpočeo strahovit pritisak, da bi se dodatno pojačala autocenzura.

Prinudna izvinjenja

U zadnje vreme je bilo nekoliko primjera da se novinari izvinjavaju političarima na naslovnim stranama, samo zato što su radili svoj posao, ali u skladu sa zakonom o kleveti i drakonskim kaznama kojima sudovi prijete.

Glavna urednica dnevnih novina Utrinski vesnik bila je prinuđena da se izvini na naslovnoj stranici na zahtjev predsjednika Sobranja Trajka Veljanovskog zbog teksta koji nije bio ni objavljen. Novinarski sindikat je organizirao “akciju izvinjenja” da bi pokazao apsurdnost ove situacije.

Ipak, to nije kraj. Policija je izjurila novinare iz Sobranja, neke i nasilno, 24. decembra, bukvalno sa njihovih radnih mjesta iz galerije predviđene za novinare, bez bilo kakvog objašnjenja – policajci u civilu su govorili novinarima- “izađite, zato što neće biti sjednice”.

Čak i za ovaj neviđeni skandal niko nije odgovarao. Ministrica policije Gordana Jankulovska je ubrzo kazala da je akcija odstranjivanja novinara bila legitimna i zakonska, čak i preduzeta da bi se novinari zaštitili, a Narodni pravobranilac se proglasio nenadležnim da ispituje slučaj, jer je dobio odgovor iz istog Ministarstva da je sve bilo po zakonu!

Nema nikakvih izgleda da se stvari bar malo poprave – naprotiv, iz dana u dan se pogoršavaju.

Makedonsko novinarstvo je propalo. Ova tužna priča je, nažalost, završena. Novinarstvo je totalno depersonalizirano. S vremena na vrijeme, ova tema će biti opet aktuelizovana, kada se pojave izvještaji da je sloboda medija u Makedoniji najgora u čitavoj Evropi, ali to očito ne dopire do onih koji su stvorili ovu situaciju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera