Sud opljačkano vratio optuženima

Univerzitetski profesor Enver Backović iz Sarajeva još u čudu iščitava obavijest suda. Slučaj pljačke, čija je žrtva bila njegova porodica prije deset godina, jednostavno je zastario.

Progon osumnjičenih obustavlja se, te im se i vraća sve što im je oduzeto, saopćio je sud u Sarajevu. Pa i ono što je ukradeno Backovićima.

“Ja sam prepoznao svoje predmete među tim predmetima koji su bili kod njih. To je bila, ne samo iz mog stana, nego iz desetak stanova, jedna veća količina zlata i novac”, rekao je oštećeni u pljački Enver Backović reporteru Al Jazeere Ivanu Pavkoviću.

Tokom sudskog postupka čudi se i penzionirani policijski operativac Mićo Letić. Vodio je istragu o toj velikoj pljački imućnijih sarajevskih porodica te razotkrio, u to vrijeme, najorganiziraniju kriminalnu grupu u Sarajevu.

Iznenađenjima nikad kraja

“U sklopu tih operativno-taktičkih mjera i radnji, i forenzičkih dokaza, ne samo materijalno-tehničkih, pronašli smo veliku količinu zlata, novca i oružja”, kaže Mićo Letić.

On se sjeća kako su u policiji vrijednost ukradenih dragocjenosti i novca procijenili na više od pola miliona eura. Manji je dio vraćen vlasnicima, ostalo je zadržano u Sudu do okončanja postupka. A on se pokazao prilično nevjerovatnim. Trajao je deset godina.

Na slučaju se izmijenjalo čak pet sudaca. Održane su tek tri, od 21 zakazane rasprave. Optuženi se nisu odazivali, pa su čak i privođeni na osnovu potjernica, ali su onda, ipak, puštani.

Na koncu je slučaj proglašen zastarjelim, jer nije riješen u roku od deset godina. Šok za oštećene bio je i veći kad su ih obavijestili da oduzeti nakit, koji su prepoznali kao svoj, trebaju vratiti optuženima. Osim, ako sami protiv njih ne podignut privatnu tužbu.

Enver Backović to je i učinio. Sudu je morao čak i platiti nemalu taksu kako opljačkani porodični nakit ne bi vratili optuženima. Našao se, kaže, u apsurdnoj situaciji.

“Da dokazujem da je nešto od moje pranane, nane ili moje žene, da donosim porodične fotografije, da ih uvećavam. A isti oni, koji posjeduju tih šest i po – sedam kila zlata, ne trebaju dokazati odakle im uopće ta količina zlata. Obratili smo se i Sudu, s upitom kako je moguće da takav slučaj jednostavno zastari. Odgovorili su – s obzirom na nedostupnost optuženih za većinu ročišta – u skladu sa zakonom“, priča Backović o ovom neobičnom slučaju.

Neprovedena pravda

Ali, iz suda su saopćili: “U vezi s preispitivanjem rada pojedinih sudija, obavještavamo Vas da je za to nadležan Ured disciplinskog tužioca. Obaveza predsjednika Suda je da obavijesti Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH o svim predmetima u kojima je nastupila apsolutna zastara a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.”

No, u Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću o tom slučaju ne znaju puno. Objasnili su tek kako ih se može uključiti.

Uprkos svim pravnim objašnjenjima, oštećenima, ali i policajcima koji su radili na slučaju, ostaje gorak okus u ustima.

“Imamo pravo da pitamo, ukoliko je za nekoga za koga je utvrđeno nepobitno, forenzički i materijalno dokazano, da je počinio deset krivičnih djela i da je sudu trebalo deset godina da dođe do potpune zastare na tom predmetu”, kaže penzionirani inspektor Letić.

Neprovedena pravda, nevraćeni nakit i novac. Uz to, sve troškove zastarjelog slučaja platit će sud, odnosno poreski obveznici. Opet, sve isključivo po zakonu.

Izvor: Al Jazeera