SUBNOR kreće na Stolac

„U BiH posjedujemo uvezeni fašizam, ustaški iz Zagreba i četnički iz Beograda. Oni su jedini krivci što mi danas imamo podijeljen SUBNOR“, kaže Biser (Al Jazeera)

Piše: Nermina Avdukić

Šerif Biser ima 92 godine i jedini je živi logoraš Jasenovca. Porijeklom iz Čajniča, sin činovnika koji se zbog posla 1935. godine doselio u Sarajevo.

Sredinom 1942. godine, kao 16-godišnji srednjoškolac tadašnje Druge realne gimnazije u Sarajevu, pridružuje se ilegalcima. Godinu poslije u zasjedi biva uhapšen sa još destak drugova i otpremljen u jasenovački logor.

„Odlazak u Jasenovac je karta u jednom pravcu, nema povratka, a ja sam ju dobio sa 17 godina“, priča Biser. 

Uz veliki napor njegovog oca napustio je Jasenovac polovinom 1944. godine.

Šerifova sestra Nadžija je također u to vrijeme bila u ileglacima i kada je otac pokušao preko raznih veza da ga izvuče iz logora kazali su mu: „Gospodine Biser, vratite Nadžiju iz partizana, pa ćemo pustiti Šerifa.“

Otac je na to uzvratio: „Kako da vratim kćer koju ni sva vaša vojska i policija ne može vratiti, a druga stvar je kako da otac žrtvuje jedno dijete da bi spasio drugo?“

Uz pomoć očevog kolege sa studija u Beču Šerif je pušten. U rješenju koje je dobio po izlasku iz logora pisalo je kako otac garantuje životima svoje porodice da će njegov sin biti lojalan.

Na Luburićevom spisku za likvidaciju

„Izašao sam iz Jasenovca u policijskoj pratnji koja mi je zaprijetila da moram paziti šta radim. Morao sam se javljati svake sedmice, nakon nekog vremena provjere su umanjile. Ponesen mladalačkim zanosom pobjegao sam u partizane. Rizikovao sam živote svoje porodice. Njihova imena su se našla na spisku za likvidaciju Vjekoslava Maksa Luburića, koji je došao očistiti Sarajevo od partizana. Vrijeme je bilo na našoj strani, jer se Luburić morao povući dva dana ranije prije planirane likvidacije“, prisjeća se Biser.

Kao 20-godišnjak učestvovao je u oslobođenju Zagreba kao pripadnik trećeg bataljona NOB-a. Iz partizana je 1945. godine izašao kao ratni oficir.

„Ostao sam nekoliko godina nakon rata u armiji, a onda tražio demobilizaciju, jer nikada nisam želio karijeru vojnog lica. Završio sam Ekonomski fakultet u Zagrebu, zaposlio se, oženio i dobio dva sina“, priča Biser.  

Proveo je 18 godina u Zagrebu, a onda se 1962. godine vraća u Sarajevo. Bio je direktor u nekoliko sarajevskih firmi i 1985. godine otišao u penziju.

„Imam negdje oko 76 godina radnog staža“, kaže uz osmijeh Biser.

U posljednjem ratu, do 1993. je ostao u Sarajevu, a onda otišao na Hvar.

„Oba moja sina su ostala u Sarajevu, ali ne u štabovima i kafićima nego na Otesu i Igmanu, na prvim linijama odbrane. Nastavili su ono što sam ja počeo mnogo godina ranije“, priča Biser.

Udruženje antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata (UABNOR) opštine Centar osnovano je u junu 1948. godine, a zadnjih 15 godina Šerif Biser je njegov predsjednik.

„Moj rad u udruženju je isključivo volonterski, jedino sekretarica Zumra ima stalni radni odnos, a ona je u SUBNOR-u već 33 godine“, kaže Biser.

Udruženje posjeduju vlastite prostorije u centru Sarajeva, a finasiraju se od članarina i donacija. Imaju oko 1000 članova koji aktivno djeluju u 12 podružnica. Ciljevi udružanja su njegovanje antifašističke tradicije, briga o borcima i spomen obilježjima, prikupljanje arhivske građe o narodnooslobodilačkoj borbi (NOB-u) i saradnja sa drugim boračkim organizacijama iz rata 1992-‘95.

Biblioteka u kojoj je Shakespearu zabranjen ulaz

Posebno su ponosni na biblioteku sa četiri hiljade knjiga o NOB-u i pozamašnu kolekciju partizanskih filmova.

„Sve knjige u biblioteci su u vezi sa narodnooslobodilačkom borbom, u nju je i Shakespearu zabranjen ulaz“, kaže kroz smijeh Biser.

Zanimljivo je to da nisu kupili niti jednu knjigu i to što su biblioteku najvećim dijelom opremili knjigama kojih su se drugi htjeli riješiti. Nekome je to bilo đubre koje bi završilo u kontejneru, a njima je dragocjeno.

U potrazi za vrijednom arhivskom građom koju posjeduje ovo udruženje česti gosti su im pisci, akademici, studenti i maturanti.

„Ljubomir Berberović i Raif Dizdarević samo su neki koji dolaze u potrazi za informacijama dok pišu knjige, Eli Tauber koji istražuje materijale u vezi sa Jevrejima“, priča Biser.

UABNOR

Na zidovima prostorija okačeni su panoi sa fotografijama, dokumentima, materijalima sa kojih se lako može održati 45-minutni čas historije.

„Srednjoškolci ne uče na redovnoj nastavi historije o NOB-u, a i najtanje knjige su im nerijetko predebele i zamorne, onda je najlakši način da dođu ovdje kako bi vidjeli i čuli dio te historije“, kaže Biser.

Na pitanje kako mu se čini odnos društva prema SUBNOR-u nekada i sada, Biser odgovara:

„Bili smo priznati i imali smo otključanu kasu, uzimali koliko nam je drago. Međutim, došao je drugi vakat u kojem nas se sjete samo kada su značajni praznici. I onda nam dolaze političari, koji nalikuju nekadašnjim salonskim komunistima, onima koji su samo pričali da su komunisti. Današnje političare ja zovem salonski antifašisti. Održe govor i nestanu, kunu se u antifašizam, a borba im se svela za što bolju fotelju“.

Pohod na Stolac

U nedjelju, 23. oktobra udruženja SUBNOR-a iz FBIH organizuju pohod na grad Stolac. U oktobru 1944. godine taj grad je oslobođen.

Članovi SUBNOR-a su se na pohod odazvali u velikom broju.

„Ove godine smo dali poentu na Stolac, zbog svega što se dogodilo u posljednje vrijeme u tom gradu.

Želimo još jednom da dokažemo da je Stolac antifašistički, a ne kako Čović tvrdi hrvatski teritorij. Znam da bi on vrlo rado i u Stocu nakalemio mostarski ambijent u kojem ulice nose imena zvaničnika fašističke NDH-a Mile Budaka, Jure Francetića, Ante Vokića i Mladena Lorkovića“, kaže Biser.

U Stocu, Livnu, Širokom Brijegu ne postoji udruženje SUBNOR-a.

„Tamo gdje je vlast isključivo u rukama HDZ-a za SUBNOR nema mjesta, žalosno i opasno je to. U zgradi općine Stolac radi jedana musliman, sve ostalo su Hrvati. Već 12 godina načelnik je Stjepan Bošković koji ne priznaje ništa što nije hrvatsko. Sve nabrojano su razlozi da krenemo u Stolac i damo barem simboličnu podršku. Želimo našim dolaskom poručiti da smo protiv homogene hrvatske teritorije i da je Stolac i muslimanski i srpski i hrvatski“, poručuje Biser.

Nemaju straha i uvjereni su da će posjeta proći bez problema, jer slične posjete organizovali su i ranijih godina.  

Uvezeni fašizam

Udružanja SUBNOR-a u Republici Srpskoj i ona u Fedraciji ne sarađuju. Od prije šest godina odvojeno posjećuju i obilježavaju Bitku na Sutjesci.

„Pokušali smo sarađivati, ali nije išlo. Počeli su dolaziti na Sutjesku sa četničkim kokardama. Mi dođemo nekoliko dana poslije njih i obilježimo taj dan. Jedino me tješi što ih na Sutjesku dođe 150, a nas 1500. Nije nam dozvoljeno da dođemo u nacionalni park Mrakovica na obilježavanje Bitke na Kozari, koje organizuje SUBNOR Republike Srpske i Srbije. Oni nikako ne dolaze u Jablanicu na obilježavanje Bitke na Neretvi. U Bileći su ukinuli SUBNOR, a podigli spomenik Draži Mihajloviću“, priča Biser.  

Za SUBNOR na Palama i Prijedoru kaže da su u direktnoj vezi sa Beogradom i da im je jedino naziv ostao antifašistički.

„U BiH izvorno ne postoji fašizam. Mi posjedujemo uvezeni fašizam, ustaški iz Zagreba i četnički iz Beograda. Oni su jedini krivci što mi danas imamo podijeljen SUBNOR“, kaže Biser.  

Uz problem podijela bore se i sa nebrigom države. Odnos države prema antifašističkom naslijeđu simbolično se ogleda u Spormen-parku Vraca u Sarajevu, koji je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH proglasila 2005. godine nacionalnim spomenikom, a danas on propada.

Na kraju razgovora Biser ne zaboravlja mlade i posebno naglašava: „Želim ih podsjetiti da čuvaju vrijednosti ZAVNOBIH-a, te da se na neki način organizuju i ne dopuste da divlji poraze pitome“.

Izvor: Al Jazeera