Stvarnost realpolitike: Pregovarači u Brisel, Thaci u Hag
Ako su politike Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država prema Balkanu još od smrti Josipa Broza Tita bile neprincipijelne, konfuzne, licemjerne i neefikasne, u posljednjih 25 godina bi se, s mnoštvom dnevnoaktuelnih argumenata, moglo govoriti o istoj takvoj politici na kvadrat. U posljednjih 20 godina se to osobito vidi po odnosu Zapada prema Bosni i Hercegovini, srpsko-albanskim odnosima i Kosovu, kao “najnestabilnijem kutku Starog kontinenta”. Moguća su dva razloga za takvu politiku. Jedan je stari, drugi novijeg datuma. Namjerno održavanje “zamrznutog konflikta” i “nadziranog nereda” poznata je strategija Zapada kako bi se i na tlu Evrope veliki igrači imali s čime potkusurivati i opravdavati vlastite antagonizme.
U novije vrijeme, zbog niza specifičnih okolnosti, svi glavni akteri globalnih odnosa prinuđeni su se baviti sami sobom: američki vrijednosni stereotipi o nadmoći (koji su se pronosili svijetom od proglašenja neovisnosti SAD-a) značajno su uzdrmani, a za nekoliko mjeseci su predsjednički izbori u okolnostima kakve nikada ranije nisu viđene; EU je godinama u procesu redefinicije svoje globalne uloge i više od godinu posvađana oko finansijskog okvira za naredno sedmogodišnje razdoblje, od kojeg zavisi sanacija posljedica ekonomske krize i nastavak nove tehnološke revolucije. Uz to, Rusija i Kina su u verbalnim i cyber ratovima sa Zapadom, a na unutarnjem planu su se zabavile vlastitim privrednim krizama, ustavnim reformama i zakonodavnim prestrojavanjem; skrnaveći historijske tekovine “kemalizma” Turska s Recepšom Tayyipom Erdoganom srlja u samoizolaciju; a svima zajedno korona virus je prerastao u dnevno-noćnu moru, koju ni veliki igrači nisu bili u stanju ukalkulirati u geostrateške agende.
U globalnim okolnostima kakve jesu, nerealno je da će se bilo koji od ključnih aktera globalne scene ozbiljnije baviti suštinom srbijansko-kosovskih odnosa i Kosovom kao međunarodnopravnim presedom kojeg je iskreirao Zapad. Zbog toga se toliko ponovo i insistira na formi. A forma je oživljavanje pregovora koji su ovih dana u Briselu preimenovani u “razgovore”.
‘Investicije’ Zapada u balkansku demokratiju
Kada je formalni dijalog između Kosova i Srbije pod pokroviteljstvom EU-a prije 20 mjeseci prekinut zbog trgovinskih taksi na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine, američka administracija je brzopotezno uskočila s planom da se međunarodnopravni i teritorijalni sporovi između Srbije i Kosova ultimativno razriješe trgovinsko-transportnim sporazumima. I po svaku cijenu prije američkih predsjedničkih izbora. Po američkom svetom pravilu po kojem su novac i profit sve, Richard Grenell, specijalni izaslanik Donalda Trumpa za Kosovo, ne odustaje od proklamacije po kojoj kod ljudi život ulazi na usta, a države uzdiže trgovina. Logične slabosti američke utopističke taktike ishodovale su francusko-njemačko “iskakanje” iz zajedničog pregovaračkog okvira zvaničnog Brisela. “MM pregovaračkom platformom” (Macron – Merkel) se insistira na političkom kompromisu po kojem bi svaka od pregovaračkih strana kratkoročno ponešto izgubila, a dugoročno dosta dobila.
Napomena o autorskim pravimaPreuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Uvidjevši da je zaobiđen, prvi potpredsjednik Evropske komisije i visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell brzopotezno je doskorašnjeg slovačkog ministra vanjskih poslova Miroslava Lajčaka imenovao evropskim specijalnim predstavnikom za dijalog Srbije i Kosova. Slučajno ili taktički, niti jedan od ove dvojice nije iz članica EU-a koje su priznale neovisnost Kosova. Zakazujući prvu rundu direktnih pregovora nakon prekida u novembru 2018. godine, koja je za četvrtak zakazana u Briselu, Borrel je za svaki slučaj poručio da će za buduće “razgovore” između Srbije i Kosova biti potrebna “politička hrabrost obje strane”. I tek što su pregovori uz posredovanje EU-a ovih dana teškom mukom obnovljeni, uslijedilo je novo iznenađenje. Protiv jednog od dosadašnjih ključnih pregovarača, predsjednika Kosova Hashima Thacija objavljena je optužnica Specijalnog suda u Hagu. Tereti ga se da je sa saučesnicima odgovoran za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine od prije više od dva desetljeća.
Postavlja se pitanje šta bi mogli biti razlozi međusobnog utrkivanja velikih igrača oko Kosova? Ima li izlaza iz dosadašnje “freeze-politike” Zapada? Je li sjevernoatlantska i EU perspektiva Zapadnog Balkana realnost ili iluzija? Jedan od mogućih odgovora se krije u nedavnoj analizi evropske Savjetodavne grupe za Balkan, u kojoj se, uz ostalo, govori i o “zapadnobalkanskom obrascu demokratskog nazadovanja”, koji se temelji na “institucionalnom i ličnom” samovlašću. Takav obrazac je duboko ukorijenjen u svim državama regije. Prisutan je i u balkanskim članicama EU-a. A manifestira se kroz sve veći manjak demokratije, sve suptilniju kontrolu medija, očiglednu formalizaciju izbornih reformi i sve nemoralnije poistovjećivanje pojedinca i partije s državom. Sve to rezultat je tridesetgodišnje “investicije” Zapada u balkansku demokratiju.
Evropa konačno izlazi iz kome?
Da li to onda znači da je zapadna “investicija” u ovu regiju promašaj ili plan? Polazeći od činjenice da je sveznajući Zapad znao, ili je mogao znati, za sve višedesetljene političke, koruptivnokriminalne i sve druge aferime svakog od bivših i sadašnjih balkanskih lidera (pa tako i za eventualne ratne zločine predsjednika Kosoova od prije 20 i više godina), najlogičnije je imati sumnju u dobre namjere svakog ko je takve lidere producirao, educirao, finansirao i politički održavao živima. Koje i dan-danas podržava.
Blaga nada se možda pomalja. Od formiranja novih evropskih institucija, krajem prošle godine, retorički odnos zvaničnog Brisela prema regiji suštinski je drugačiji. Neriješena ostavština iz vremena disolucije bivše Jugoslavije se, napokon, smatra vlastitim, a ne američkim, ruskim, turskim, kineskim ili arapskim zadatkom. Najnovija američka stvarnost iskreirana tvitovanjem aktuelnog predsjednika Donalda Trumpa najviše je doprinijela razbijanju višedesetljetnog kompleksa EU-a, izazvanog nenadmašnom propagandom američke nadmoći. Nova predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen svoj je kabinet nazvala čak “geopolitičkom Komisijom” i najavila “redefiniciju transatlantskih odnosa sa SAD-om”. Borrell je, u nastupnom govoru pred Evropskim parlamentom lani u oktobru, izjavio da će Zapadni Balkan biti jedna od njegovih glavnih preokupacija. Jer, “onaj ko nije u stanju riješiti probleme u vlastitoj kući, ne može imati kredibilne odgovore ni na globalna međunarodna pitanja, kojima je svijet sve ophrvaniji”.
Uz “istinske reforme” na Balkanu, “vraćanje Evropskoj uniji uloge ključnog igrača na međunarodnoj pozornici” glavna je preokupacija sadašnje briselske administracije, duboko uvjerene da “EU ima najbolju kombinaciju ekonomskog prosperiteta, političke slobode i socijalne kohezije”. Dolazi li konačno vrijeme da se ljudi ponovo počnu držati za riječ kao volovi za rogove? Da li se EU doista konačno budi iz tridesetgodišnje kome kako bi i bez Amerike počela rješavati “zamrznute probleme” Zapadnog Balkana? Da li je Hashim Thaci samo prvi među balkanskim lidarima koji isključivo iz vlastitih interesa zagovaraju proameričku, prorusku ili proislamsku politiku, dok se euroatlantskim integracijama maskiraju samo kada prikrivaju svoje etnonacionalizme i kada se dodvoravaju biračima u predizbornim kampanjama?
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera