Oglasi

Stvaranje špijuna: Iranska borba protiv 'infiltracije'

Iranske snage sigurnosti optužuju nevine akademike da su špijuni, kako bi prikrile vlastite greške i nesigurnosti.
Vrhovni lider Irana, Ajatolah Ali Khamenei, govori nakon susreta sa zvaničnicima administracije u Teheranu AP

Iranske snage sigurnosti povukle su potez koje je mnoge iznenadio i uhapsile iransko-australsku članicu akademske zajednice Meimanat Hosseini-Chavosi, veoma poštovanu istražiteljicu sa Univerziteta Melbourne, kada je pokušala otići iz Irana. Oni su također pozvali na ispitivanje njenog kolegu Mohammada Jalala Abbasi-Shavazija, profesora demografije na Univerzitetu u Teheranu i direktora iranskog Nacionalnog instituta za demografska istraživanja.

Iranska državna novinska agencija IRNA objavila je kako su Hosseini-Chavoshi i Abbasi-Shavazi, koji su ranije vršili istraživanje o demografskom rastu i pitanju nataliteta Irana, optuženi za „špijuniranje“ i upad u „područje kontrole stanovnika“. Iranski mediji su javili kako su naučnici navodno pravili lažne prikaze statistike o stopi nataliteta u Iranu u pokušaju da otkriju njegovu „kontrolu stanovništva“.

Kontrola broja stanovnika postala je osjetljivo pitanje u Iranu otkako je vrhovni lider Ajatolah Ali Khamenei pozvao na porast broja stanovnika u ključnom govoru 2012. godine kada je kazao da je iranska višedecenijska politika kontrole rađanja, koju je država finansirala, „greška“. Pod njegovim vodstvom, država sada ohrabruje Irance da imaju što više djece kako bi pokušali povećati broj stanovnika sa 81 na 150-200 miliona u bliskoj budućnosti.

Zajednička knjiga Abbasi-Shavazija i Hosseini-Chavoshi o državnim demografskim izazovima „Tranzicija nataliteta u Iranu“ dobila je nagradu Internacionalna knjiga godine koju daje Ministarstvo kulture i islamskog vodstva 2010. godine. No, oboje naučnika se našlo u nemilosti narednih godina, vjerovatno zbog neslaganja između njihovih preporuka za politiku kontrole nataliteta i zvanične odluke o udvostručavanju broja stanovnika Irana.

Ranije slavljeni kao cijenjeni stručnjaci, njih je sada država označila kao „špijune“ i „prijetnje“ nacionalnoj sigurnosti, samo zbog toga što njihova naučna otkrića i mišljenja nisu u skladu sa državnim planovima.

Stvaranje špijuna

Poput bilo koje druge države, iranski sigurnosni i obavještajni aparati marljivo rade na sprečavanju stranih špijunskih napada. Na kraju krajeva, sramotna krađa iz 2018. godine iranske velike arhive nuklearnih planova koju su izveli agenti povezani s Izraelom nije bila moguća bez strane umiješanosti.

No, kampanja Islamske Republike protiv infiltracije i špijuna, koja je pokrenuta nakon upozorenja ajatolaha Khameneija novembra 2015. godine, dosegla je nevjerovatne proporcije i dovela do stanja koje bi se moglo opisati kao stvaranje špijuna za političke svrhe.

Optuživanje akademika i eksperata kao što su Hosseini-Chavoshi i Abbasi-Shavazi da su „špijuni“ jer imaju stavove suprotne državnoj ideologiji i zvaničnoj politici nije neuobičajena stvar u današnjem Iranu.

Na primjer, Kaveh Madani, ekološki aktivista sa brojnim uspjesima sa londonskog Imperial Collegea i bivši zamjenik šefa iranskog Odjela za okoliš, bio je primoran da napusti Iran u aprilu zbog briga da bi ga iranske sigurnosne snage mogle označiti kao „infiltratora“ ili „špijuna“ i završiti u zatvoru.

Iranski „obavještajci… su veoma osjetljivi oko stručnjaka koji su bazirani vani, koji se previše približe onima koji donose odluke i zadobiju njihovo povjerenje“, kazao mi je Madani. „Ovo postaje problematično, naročito kada su rezultati istraživanja ovih naučnika suprotni sa narativom i ideološkim vjerovanjima Islamske Republike“. On dodaje kako je članove iranske konzervativne sigurnosne i obavještajne zajednice strah da bi iranski stručnjaci sa stranim vezama mogli uvjeriti iranske lidere na velike reforme.

Smrt u zatvoru

U januaru 2018., Kavous Seyed-Emami, iransko-kanadski profesor političke sociologije na Univerzitetu Imam Sadiq koji je bio moj mentor na Univerzitetu u Teheranu, pritvoren je na osnovu sumnje da radi kao špijun pod krinkom ekološkog aktivizma. On je bio veoma angažiran na polju zaštite okoliša i bio dio izvršnog odbora Fondacije Persian Wildlife Heritage, nevladine organizacije koja se borila za okoliš i koju je pomogao pri osnivanju.

Seyed-Emami je umro u sumnjivim okolnostima u teheranskom zatvoru Evin ubrzo nakon pritvaranja. Abbas Jafari-Dolatabadi, glavni tužitelj Teherana, naveo je kako je naučnik „počinio samoubistvo nakon što je priznao svoja nedjela dok je bio u zatvoru“. Optužbe za špijuniranje i tvrdnje da je počinio samoubistvo njegova porodica i kolege odbacuju.

„Moj otac je glasao na svim izborima, promovirao aktivno učešće, bio kategorično protiv rata i sankcija i zaista mu je bilo stalo do Irana, njegovog okoliša i njegova naroda“, kazao mi je njegov sin Mehran. Dodao je kako su „njegovi studenti, kolege, akademici i prijatelji tačno znali njegova stajališta“.

I ja sam znao koliko je Seyed-Emamiju bilo stalo do države. Imali smo nekoliko žestokih debata o sankcijama SAD-a i EU-a protiv Teherana, za koje je on govorio da „ne pomažu i nemaju smisla“. Štaviše, on je javno govorio o stranim prijetnjama Iranu, a posljednji put je to radio marta 2017., te isticao kako treba pojačati iranske „odbrambene kapacitete“ kao prevenciju moguće vojne akcije protiv države. No, kada su sigurnosne snage odlučile da je „špijun“, očiti patriotizam Seyed-Emamija nije bio dovoljan da spasi mu život.

Žrtvovanje akademika

U nekim slučajevima, označavanje određenih iranskih akademika kao „špijuna“ nije zasnovano čak i na ideološkim razlikama koje imaju sa državnim liderima. Ponekad, iranski sigurnosni aparat kao da koristi nevine akademike kao žrtvene ovce kako bi prikrili svoje vlastite sigurnosne greške. Također znaju optužiti akademike koji odbijaju špijunirati za Teheran da si neprijateljski špijuni.

Slučaj Ahmada Reze Jalalija, iransko-švedskog ljekara i predavača na štokholmskom Institutu Karolinska, koji je pritvoren aprila 2016. i kasnije osuđen na smrt zbog špijuniranja za Izrael, može biti mogući primjer navedenoga.

Decembra 2017. godine, iranska državna televizija je objavila priču u kojoj je Jalali, koji je ranije radio na projektu za Ministarstvo odbrane Irana, priznao kako je davao informacije stranim obavještajcima o iranskim nuklearnim naučnicima. Njegova porodica, pristalice i nekoliko NVO-a vjeruju kako je Jalali bio primoran pročitati priznanje. Kasnije je sam Jalali poslao audiosnimak iz zatvora Evin u kojem odbacuje priznanja kao prinuđena.

Njegova supruga, Vida Mehrannia, vjeruje kako država koristi njenog muža kao žrtvu da prikrije sigurnosne greške koje je Mossad iskoristio i ubio nekoliko starijih nuklearnih naučnika između 2010. i 2012. godine.

„Država viktimizira nevinu osobu i označava ga kao kriminalca kako bi opravdala greške sigurnosti i neuspjehe obavještajaca koji su doveli do ubistava naučnika“, kazala je i istakla: „vremenski okvir navodnih špijunskih aktivnosti Ahmada Reze čak ni logički se ne podudaraju sa onim ubistvima“.

Dodala je kako je osuđivanjem njenog muža na smrt, država željela i „terorizirati druge istraživače koji rade za državne organizacije kako bi u potpunosti slušali“. Krajem 2017. je Jalali u pismu koje je poslao iz zatvora Evin tvrdio kako je zatvoren nakon što je odbio biti špijun iranske obavještajne službe.

Ni prvi ni zadnji

Jalali nije jedini naučnik koji je tvrdio da je meta jer je odbio raditi za iranske obavještajce. Hamid Babaei, iranski postdiplomski student finansija na univerzitetu u belgijskom Liježu, također je tvrdio kako je zatvoren jer je odbio biti informant za iransko Ministarstvo informacija. Babaei je osuđen na šesto godina zatvora decembra 2013. godine za navodno „djelovanje protiv nacionalne sigurnosti tako što je komunicirao sa neprijateljskom vladom“.

Među drugim naučnicima koji djeluju van države ili su dvojni državljani, a koji su na meti proteklih godina zbog sumnji na „špijunažu“, „infiltraciju“ ili „meku subverziju“ su Abbas Edalat, profesor matematike na Imperial College u Londonu; Omid Kokabee, laserski fizičar na Univerzitetu u Teksasu, Kamiar i Arash Alaei, ljekari i međunarodno priznati stručnjaci za AIDS; Haleh Esfandiari, bivša direktorica Bliskoistočnog programa u Centru Woodrow Wilson; Homa Hoodfar, iransko-kanadska antropologinja; Kian Tajbakhsh, iransko-američki stručnjak urbanog planiranja, te iransko-kanadski filozof Ramin Jahanbegloo.

Aktuelna kampanja iranskog establišmenta protiv akademika sa stranim vezama je refleksija sve većih nesigurnosti o percepciji širenja prijetnji i nesigurnosti. Tokom stranih pritisaka i dubljih podjela unutar države, iranske sigurnosne snage proizvode „špijune“ ne samo zbog pokrivanja vlastitih grešaka, već i kako bi umirili strahove da bi naučni stavovi mogli izazvati i možda potkopati političke i ideološke stubove Islamske Republike.

Hosseini-Chavoshi i Abbasi-Shavazi nisu prve žrtve neproporcionalne i ponekad kampanje u zabludi protiv „infiltracije“ i, ako se ne dese neke fundamentalne promjene u središtu Islamske Republike, vjerovatno neće biti ni posljednje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.