Stručnjak: Više je mogućih uzroka pada aviona

Ustupljeno Al Jazeeri

Brojni su faktori koji bi mogli dovesti do pada aviona i tragedije kao što se desila prošlog vikenda u Mostaru, no ono što se nije smjelo desiti jest to da ima više putnika od mjesta za sjedenje, ističe iskusni pilot i dugogodišnji instruktor letenja Aleksandar Uglješić iz Novog Sada. Međutim, sama činjenica da je u avionu bilo više osoba od dozvoljenog broja teško da je bila uzrok pada, dodaje naš sagovornik.

Prošlog je vikenda pet osoba poginulo u padu aviona Fuji FA 200-160 kod Mostara, a među žrtvama su troje djece, jedan mladić i pilot.

U razgovoru za Al Jazeeru Uglješić ističe da je riječ o veoma rijetkom avionu na području bivše Jugoslavije, da nije toliko važna njegova starost u godinama već broj sati letenja, provedeni servisi i svi drugi faktori koji se moraju nalaziti u “plovidbenoj knjižici” svake letjelice.

“Ni slučajno se nije smelo desiti da bude više ljudi od sedišta. To je strašan, jeziv prekršaj”, rekao je Uglješić i dodao da, po zakonima, pilot ima pravo letjeti ukupno šest sati dnevno, i to četiri sata rada, pauza i potom eventualno još dva sata.

Na internetu se pojavilo mnoštvo teorija i špekulacija o uzroku nesreće. Sagovornik kaže da u avijaciji nema mjesta za “rekla-kazala”.

“U avijaciji postoje samo crno-beli fakti. Tu je plovidbena knjižica, koliko je leteo, koliko je stajao, kada su servisi rađeni, da li su bili redovni… Ovo je veoma redak avion na području bivše Jugoslavije. Ako je redovno išao na remonte po propisima, godine nisu veliki faktor. Kod aviona postoji resurs ili plovidbenost, svaki proizvođač to propisuje – koliko se može koristiti i kada ide na servise”, navodi Uglješić.

Ljudska greška ili kvar

Objašnjava da je plovidbenost različita kod različitih dijelova letjelice. Jedno je “zmaj”, odnosno trup i krila, a drugo motor i još neke komponente.

“Kod motora je ona između 1.000 i 2.000 časova, to propisuje proizvođač. Kada se ispune ti sati, onda ide na kompletan remont i onda je kao nov. Oni mogu dugo da lete, ali se treba videti u plovidbenoj knjižici koliko je imao raspoloživog resursa, kada su rađeni servisi, da li je sve bilo po propisu.”

Naš sagovornik dodaje kako nije sporno da li avion nije letio više mjeseci prije nesreće već činjenica da li je nakon pauze provjeren na pravi način. Ključno pitanje, po njegovom mišljenju, jest koliko je sati leta i rada imao. Špekuliranje samim podatkom o tome koliko je imao godina nema nikakve osnove ako je plovidbenost bila uredno izdana.

“Materijal ‘zmaja’ aviona vrlo je izdrživ što se tiče vanjskih uticaja, ali 40 godina može dovesti do zamora materijala. Ključno je pitanje koliko je sati leta i rada imao. Uporedimo s automobilima: koje je bolje auto – dvogodišnjak sa 300.000 pređenih kilometara ili vozilo od devet godina sa 90.000 kilometara?”

Instruktor letenja iz Novog Sada objašnjava da prije svakog leta avion obavezno provjeravaju pilot i mehaničar.

“U ovakvim situacijama uvek su dve mogućnosti – ljudska greška ili kvar. Grešku je mogao napraviti i mehaničar ako nije dobro odradio provere. Za sve imaju procedure, da li neko nije to ispoštovao… Možda je ostao bez goriva, deluje mi po slikama da se zabio nosom dole. I meni se dogodilo da ostanem bez goriva, ali sam uspeo da se izvučem”, objašnjava on.

“Iz za sada raspoloživih informacija ne može se zaključiti u kojoj je fazi leta došlo do udesa. Da li je došlo do otkaza motora i pilot pokušao vanterensko sletanje, pa doživeo udes (što je malo verovatno s obzirom na to da su trup i vertikalni stabilizator gotovo neoštećeni, što znači da nije bilo prevrtanja preko nosa aviona, ili je došlo do otkaza komandi nagiba (elerona) u vazduhu, nakon čega pilot više nije imao kontrolu nad letilicom?”

Jedan od posljednjih letova

Mostarci će dugo pamtiti subotu, 13. maj 2017, kada su u avionskoj nesreći živote izgubili troje djece, jedan mladić i pilot tokom leta iznad grada.

Jedan od onih koji su bili među posljednjim putnicima ove letjelice bio je mladi Arman Brekalo iz Bijelog polja kod Mostara.

Za Al Jazeeru kaže da voli nova iskustva, izazove pune adrenalina i da je uživao u letu.

“Mrlju na sve to stavila je ova tragedija. Sad ima dosta tih priča i utisaka nakon tragedije, koji sigurno ne bi bili isti da se to nije dogodilo. Ljudi koju su sve to organizovali… kroz priču s njima, vidio sam da su to momci i cure koji su jako pozitivni. Imali su najljepšu namjeru, da promovišu letove i ovaj sport i u našoj državi i u gradu.”

Dodaje da je bilo malo propusta. Primjera radi, rezervacija je bila na njegovo ime, no još su u avionu bili njegov kolega i djevojka koji nisu bili na spisku, nigdje se nije tražilo njihovo ime, prezime, broj lične karte…

Brekalo ističe da je riječ o tragediji za porodice žrtava, organizatore takmičenja, grad Mostar…

“Djeca koja su izgubila živote bila su s nama prije nego što smo mi sjeli u avion. To sve daje dodatnu težinu, znali smo te ljude, vozili se s istim pilotom, koji je, kako sam shvatio iz razgovora s njegovim kolegama, bio jedan od iskusnijih. Fino je komunicirao s nama, objašnjavao stvari koje su nas zanimale. Eto, ispunio nam je i želju da vidimo mjesto gdje i živimo”, dodaje on.

Kontaktirali smo i s organizatorom, Aeroklubom 1949. Mostar.

“Ne možemo dati nikakve odgovore dok se ne završi istraga. To ne bi bilo korektno ni ispravno prema bilo kome. Samo mogu u ime kluba i sebe izraziti sućut obiteljima stradalih”, riječi su Jurice Kolobarića, predsjednika Aerokluba 1949.

Završena prva faza istrage

Kad je riječ o istrazi, Komisija za njeno provođenje, koju je formiralo Ministarstvo saobraćaja i komunikacija Bosne i Hercegovine, okončala je prvu fazu, a to je uviđaj na mjestu nesreće i prikupljanje dokaza, izjava i dokumenata.

“Prikupljene informacije u ovoj fazi istrage ne mogu biti objavljene javnosti, a Komisija nastavlja rad na analizi prikupljenih dokaza, raspoloživih dokumenata i svih činjenica iz kojih će se moći izvesti zaključak o okolnostima koje su uzrok nesreće”, saopćeno je ranije iz Ministarstva.

“Nakon utvrđivanja preliminarnih rezultata istrage, Ministarstvo će javnosti učiniti dostupnim činjenice utvrđene istragom. Ministarstvo ističe da su jedine zvanične informacije o ovoj nesreći one koje je javnosti dostavilo ili predstavilo Ministarstvo te se u cijelosti ograđuje od neargumentiranih izjava i komentara pojedinaca ili tijela vezanih za ovu nesreću.”

U nesreći su poginuli osmogodišnji Arman Hadžiomerović, brat i sestra Luka (8) i Lana (11) Lovrić, mladić Muhamed Sipović i pilot Ivan Karačić.

Nesreća se dogodila tokom panoramskog leta u okviru manifestacije “Dani otvorenih vrata”, pod nazivom “Let iznad Mostara”, koju su organizirali Aeroklub Mostar 1949. i Aerodrom Mostar.

Izvor: Al Jazeera