Strateški značaj ruskih udara iz Irana

Piše: Justin Bronk

Rusija od prvog dana intervencije u Siriji, od septembra prošle godine, izvodi dalekometne misije bombardiranja snaga suprotstavljenih predsjedniku Basharu al-Assadu.

Većinu teških udara su izveli avioni Tu-22M3 Backfire, koji su polijetali sa ruske teritorije. Zajedno sa moćnim avionima Su-34 Fullback, ti bombarderi Tu-22M3 zračne udare na mete u Siriji sada izvode iz zračne baze Hamedan u zapadnom Iranu.

Avioni Tu-22M, koji su postali dio vojnih snaga Sovjetskog Saveza tokom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, su supersonični bombarderi sa pomičnim krilima koji mogu nositi gotovo 20 metričkih tona bombi ili krstarećih raketa.

Danas se uglavnom koriste da bace veliku količinu nenavođenih “neinteligentnih bombi” sa srednje visine na mete kao što su vojni kampovi i opkoljeni gradovi.

Operativno govoreći, smještanje aviona Tu-22M u Iran će skratiti vrijeme potrebno za svaku borbenu misiju u Siriji za najmanje 60 posto, u poređenju sa misijama koje kreću iz ruskih baza.

Iako će ovo zasigurno povećati rusku sposobnost da izvede borbene letove avionima Tu-22M u Siriji, taj potez će vjerovatno imati samo relativno skroman učinak – vrijeme trajanja borbenih letova je daleko od jedinog faktora koji ograničava koliko misija ruske zračne snage mogu izvesti avionima Tu-22M.

Ograničavajuća upotrebljivost

Letjelica tradicionalno nije imala dobru upotrebljivost. Dodatno, broj adekvatno iskusnih i operativnih posada koje Rusija može u svakom trenutku rasporediti da opslužuju stotinjak aviona 100 Tu-22Ms i vrijeme koje mogu provesti radeći to je limitirano budžetskim problemima.

I konačno, nije poznato koliko je Rusija uložila u skupu infrastrukturu nužnu za korištenje aviona Tu22M u iranskoj bazi Hamedan.

Ako se pokaže da je ovo raspoređivanje aviona više politička poruka nego dugotrajni operativni potez, onda bi stopa zračnih misija bombardera u Siriji dugoročno gledajući mogla u stvarnosti biti niža u slučaju letova iz Irana umjesto iz Rusije.

Avioni Su-34, koji također navodno lete iz Hamedana, najnovije su ruske letjelice za napade na mete na tlu.

Ti avioni su od ranih faza ruske intervencije letjeli iz sirijske Latakije kako bi gađali snage suprotstavljene Assadu. Ipak, oni su bili dio kontingenta aviona koji su u martu ove godine javno povučeni iz borbenih operacija u Siriji.

Sada, kad manji broj tih moćnih napadačkih letjelica djeluje iz Irana, oni će u stvarnosti moći izvoditi manje borbenih letova nego što su to mogli činiti dok su polijetali iz Latakije zbog veće udaljenosti koju moraju preći tokom akcija.

Međutim, odluka Moskve da smjesti avione Su-34 u Iran mogla bi biti djelomično povezana sa uništenjem četiri borbena helikoptera i 20 kamiona, koje su u istočnom Homsu raketama pogodili pripadnici grupe Islamska država Irak i Levant.

Ruske zračne snage i dalje imaju samo relativno mali broj aviona Su-34 i njihova propagandna vrijednost kao modernog moćnog sredstva je vrlo visoka.

Zbog toga bi Moskva mogla biti sklona da ih koristi u operacijama u Siriji, ali da istovremeno ne riskira da oni budu uništeni na tlu.

Geopolitički potez

Sve u svemu, operativno gledajući, raspoređivanje ograničenog broja teških bombardera Tu-22M i još manjeg broja lovaca-bombardera Su-34 u Iran može imati ograničen učinak na povećanje broja borbenih letova za bombardiranje meta u Siriji.

Međutim, značajno sposobniji, pokretniji i precizniji avioni Su-34 su prethodno bili smješteni u Latakiji u Siriji i mogli su odatle izvesti još veći broj borbenih letova – tako da je očito da im to nije glavni cilj.

Podjednako, avioni Tu-22M, srednjoročno gledajući, zahtijevaju značajno ulaganje u prateću infrastrukturu u Hamedanu kako bi izbacili više bombi u Siriji u poređenju sa polijetanjima iz Rusije.

Čak i u takvom slučaju, njihove bombe i dalje bi bile nenavođene i izvodilo bi se neselektivno bombardiranje sa srednje visine na velike mete, čime se ograničava njihova taktička upotrebljivostt i što izaziva veliku kolateralnu štetu i brojne civilne žrtve.

Zbog toga je ovaj potez značajniji u geopolitičkom nego u operativnom smislu, i pokazuje da Rusija – kao i Sjedinjene Američke Države – može i hoće raspoređivati strateške bombardere u prekomorske baze u svrhe borbenih operacija.

Također, taj potez pokazuje nacijama Vijeća za saradnju zemalja Zaljeva (GCC) da je Iran – kao što to rade Ujedinjenih Arapski Emirati i Saudijska Arabija – spreman da ugosti strane strateške bombardere koji će se koristiti za borbene misije iznad drugih zemalja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera