Stranke obilato koriste ‘sivu zonu’ u finansiranju kampanja

Zakoni postoje i oni ograničavaju zloupotrebe novca u kampanjama - barem na papiru (EPA)

Više je nego očito da su političari uglavnom u kampanji za neke izbore. Uz to, izbori se – što parlamentarni, što predsjednički, što europski (u onim državama koje su članice Europske unije), što lokalni – održavaju vrlo često. Oni koji su na vlasti kampanju uglavnom provode na račun građana koji pune proračune, a oni koji žele na vlast trude se pobijediti i raditi isto – provoditi kampanju proračunskim sredstvima. Zakoni postoje i oni ih ograničavaju, barem na papiru.

Koliko je i u kojem obliku prisutna „siva zona“ kad je u pitanju financiranje predizbornih kampanja, jer novca nikad nije dovoljno, Al Jazeera je provjerila u tri organizacije koje prate upravo taj segment djelovanja – Transparency Internationalu u Bosni i Hercegovini (TI BiH), organizaciji civilnog društva Gong iz Zagreba, te udruženju CRTA u Beogradu.

Sankcije nisu dovoljna motivacija

„Političke stranke neprekidno otkrivaju inovativne načine zaobilaženja zakonskih propisa, a isti se ne unapređuju kako bi ovakvu praksu spriječili“, upozorava Milena Mastalo. U tom smislu ukazuje na situaciju u kojoj „stranke zaobilaze limite na donacije uplatom samo dijela sredstava na bankovne račune, a kako zakon ne stimuliše upotrebu bankovnih računa za sva primanja i plaćanja političkih partija, te dopušta mogućnost upotrebe nekoliko bankovnih računa, to ima za posljedicu korištenje gotovog novca čime se otežava finansijska kontrola“.

„Nadzor nad finansiranjem stranaka koji provodi Centralna izborna komisija BiH ograničen je zakonskim okvirom, kao i nedostatkom resursa što dovodi do nepravovremenog otkrivanja prekršaja i zloupotreba“, dodaje.

Usprkos brojnim inicijativama i pokušajima izmjene Zakona o financiranju političkih stranaka, dodaje, „propisi koji su na snazi još uvijek ne pružaju čvrstu osnovu za sprečavanje zloupotreba pri finansiranju političkih partija, a trenutne sankcije nisu dovoljna motivacija strankama da poštuju propise“.

Iako imaju obvezu prikazati u svojim financijskim izvještajima kako su i od koga dobili novac za kampanju, „izvještaji najčešće ne predstavljaju stvarno stanje kada je u pitanju finansiranje političkih stranaka“, ukazuje Milena Mastalo, programska suradnica za istraživanje, izvještavanje i pružanje pravne pomoći u TI BiH. Prema podacima iz prošlogodišnjih postizbornih financijskih izvještaja, navodi, najmanje 68 posto ukupnih prijavljenih prihoda političkih stranaka došlo je iz proračuna, dok su ostali izvori financiranja bili prilozi fizičkih i pravnih osoba, članarine, prihodi od imovine političkih stranaka, pokloni itd.

„Značajna sredstva se izdvoje iz budžeta bilo kroz javne nabavke ili neke druge vrste raspodjela iz budžeta ili iz javnih preduzeća i institucija. U cilju detektovanja eventualnih zloupotreba, te kako bi građani na vrijeme bili informisani o načinu finansiranja kampanja i troškovima političkih stranaka, TI BIH redovno vrši monitoring finansijskih izvještaja stranaka i budžetskih izdvajanja, te o istim obavještava nadležne institucije. Rezultati monitoringa takođe već godinama ukazuju na mnogobrojne primjere korišćenja javnih resursa, koji još uvijek nisu pokriveni zakonskim okvirom“, objašnjava Mastalo.

Transparentno i bez ‘muljanja’

U Gongu ne smatraju spornim javno financiranje stranaka, ali upozoravaju da ono mora biti transparentno i bez „muljanja“. Navode i primjer prošlih europskih izbora kad se „posebno zabrinjavajućim pokazala baš potencijalna zloupotreba javnih resursa u kampanji“, koja je posebno istaknuta u Gongovom izbornom izvještaju.

„Tijekom kampanje Etičkom povjerenstvu i Državnom izbornom povjerenstvu (DIP) prijavili smo više slučajeva (službeni događaji plaćeni i državnog i lokalnih proračuna, iskorišteni za promociju stranačkih kandidata; korištenje gradskog proračuna za tisak i oglašavanje na jumbo plakata, itd.) DIP je u svojem izvještaju o provedenom nadzoru financiranja izborne promidžbe prepoznao samo jedan značajan slučaj zloupotrebe javnih resursa kao povredu Zakona“, ukazuje Jelena Tešija, stručna suradnica u Gongu.

Privatiziranje državnih funkcija i položaja

Pozitivan odgovor na pitanje postoji li „siva zona“ u financiranju kampanja u Hrvatskoj, koju stranke na vlasti nerijetko iskorištavaju, potvrđuje i Goran Čular, profesor na Fakultetu političkog znanosti u Zagrebu.

„Tipični su primjeri ‘simboličkog’ korištenja političke dužnosti kada, npr. kandidat na izborima koji je ujedno premijer ili ministar, svoje redovite dužnosti, službene posjete i slično, na koje ide u svojstvu državnog dužnosnika koristi za stranačko promoviranje. Čak se na takva događanja pozivaju i drugi kandidati – članovi stranke, koji po nikakvoj logici nisu povezani s tim događanjem, a sve služi medijskoj vidljivosti stranke i kandidata“, ukazuje Čular. Pri tome se, dodaje, ne iskorištavaju financijski resursi države ili lokalne samouprave, ali se simbolički privatiziraju državne funkcije i položaji.

Takva ponašanja, primjećuje Čular, najčešće nisu sankcionirali ni Državno izborno povjerenstvo, niti Etičko povjerenstvo.

U toj nevladinoj organizaciji smatraju i da „neadekvatan zakonodavni okvir o zloupotrebi javnih resursa uzrokuje sve raširenije korištenje ‘sive zone’ od strane izbornih sudionika i sodionica te da reakcije, tumačenja i sankcije nadležnih tijela uglavnom nisu adekvatne“.

Potreban aktivan nadzor

Kad su u pitanju iskustva Srbije, pogotovo ako je riječ o spomenutoj „sivoj zoni“ u području financiranja izbornih kampanja ona ni tamo nije nepoznanica i, kako kaže Vladimir Tupanjac, pravni ekspert udruženja CRTA, „itekako postoji, pre svega zbog loših zakonskih propisa“. Upravo se tu, dodaje, „u okvirima nedorečenih zakona i neefikasne kontrole nad finansiranjem predizbornih kampanja, izdvajaju zloupotreba javnih resursa i funkcionerska kampanja, kao dva ključna problema na koje CRTA kontinuirano upozorava“.

„Među preporukama za unapređenje izbornih uslova, pripremljenih na osnovu analiza CRTA posmatračke misije, koja je pratila parlamentarne izbore 2016, predsedničke 2017. i izbore za Skupštinu grada Beograda 2018. godine, kao jedna od najvažnijih oblasti ističe se sprečavanje zloupotrebe javnih resursa u predizbornoj kampanji.

Da bi svi učesnici bili ravnopravni u izbornoj trci, neophodno je da se spreče zloupotrebe novca poreskih obveznika, kao i da se ukine mogućnost funkcionerske kampanje, za šta je neophodno izmeniti niz zakona, ali i osigurati suštinsku primenu propisa koji već postoje, kao i aktivan nadzor od strane Agencije za borbu protiv korupcije“, napominje Tupanjac.

Plaćene kampanje nisu slučajne

Profesor Goran Čular navodi i primjer iz prošle kampanje za izbor zastupnika u Europskom parlamentu u kojoj je sudjelovala i stranka aktualnog gradonačelnika Zagreba Milana Bandića. Tada je Grad Zagreb platio sveobuhvatnu kampanju kojom promovira javne politike i postignuća Grada i izvršne vlasti. Iz Grada su, podsjeća, „u svoju obranu rekli da oni po statutu moraju informirati građane (što je istina), a da je vrijeme izborne kampanje puka koincidencija“. Po Čularu, takve plaćene kampanje nisu slučajne.

„Prvo, obveza svih tijela javne vlasti da informiraju građane često se koristi za promociju stranaka na vlasti, a to nije informiranje već promoviranje ili propaganda. Drugo, kad se takve medijske kampanje odvijaju u isto vrijeme kad i izborna kampanja, riječ je uvijek o namjernom korištenju funkcije izvršne vlasti da bi se odredili termini. U slučaju Grada Zagreba naknadno je reagirao DIP, a stranci Milana Bandića ni to nije pomoglo u izborima“, kaže Čular.

Iskustva tog udruženja pokazuju da se spomenuta Agencija „usteže od sankcionisanja očiglednih primera zloupotreba na koje je ukazivano u prijavama podnetim Agenciji […] generalno, pitanje je da li postoji politička volja da se kontrola finansiranja političkih stranaka bolje uredi“.

Novca nikad dovoljno

Činjenica je, svakako, i da u predizbornim kampanjama novca nikad nije dovoljno. Govoreći o hrvatskim iskustvima i načinu na koji se mogu provjeravati izvori financiranja kampanja, odnosno kako je političarima moguće sakriti izvore i time počiniti kazneno djelo, Tešija objašnjava da „izvore financiranja u kampanjama može provjeriti svaki građanin i građanka tako da ode na stranice DIP-a i potraži financijska izvješća. U tom smislu, DIP je financijska izvješća s prošlih europskih izbora objavio u otvorenom formatu pa su Gong i Code for Croatia napravili bazu finalnih financijskih izvješća o donatorima i troškovima kampanje, koja omogućava vrlo jednostavnu pretragu, a dostupna je svima.

„Ipak, političari i političarke i dalje mogu pokušati (i pokušavaju) sakriti izvore financiranja, ali i način trošenja novca i resursa. Tipični primjeri su spomenuta zloupotreba javnih resursa i neprijavljivanje medijskog oglašavanja“, ukazuje Tešija.

 S novim tehnologijama, nastavlja, došlo je i do sve problematičnijeg političkog oglašavanja na društvenim mrežama, pa je, primjerice, „i dalje jako teško pratiti tijek novca kampanja na Facebooku“. Navodi i kako podaci iz financijskih izvještaja DIP-u i izvještaja samih društvenih mreža za prošle europske izbore, kad je već o njima riječ, „pokazuju da točne utrošene iznose nije moguće precizno definirati te da je potrebno jasnije regulirati taj dio političkog oglašavanja“.

Upravo je postavljanje jasnih pravila, a još više pridržavanje tih istih pravila, zapravo ključno u predizbornom procesu. Sumnje u netransparentnost financiranja kampanja otvaraju i sumnje u političko djelovanje izabranih dužnosnika i zastupnika nakon što dođu na vlast. Jer, dug se mora vratiti, a cijenu opet moraju plaćati – građani.

Izvor: Al Jazeera