Strah od jeseni: Prijete li bankroti i otpuštanja?

Radnici u privatnom sektoru se pitaju koliko će ih ostati bez posla na jesen, kad prođe zabrana otpuštanja (Tanjug)

Za tri meseca privrednici u Srbiji dobili su dve potpuno oprečne poruke od države. Od martovske – “ima dovoljno para u budžetu za pomoć privredi”, do julske – “nije država ćup iz koga možete da uzmete šta hoćete”.

Poruka predsednika Srbije Aleksandra Vučića da država ne može da obezbedi još novca za pomoć privredi, ne daje previše razloga za optimizam privatnom sektoru koji gotovo svakodnevno traži drugi paket pomoći.

Naime, neke mere iz prvog paketa pomoći, upravo su istekle – država je isplatila i poslednju od tri minimalne zarade zaposlenima u firmama koje su to tražile, istekao je i tromesečni moratorijum na otplatu kredita bankama, podeljeni su i krediti za likvidnost kompanijama (oko 10.000 firmi ih je primilo, prema rečima ministra finasija Siniše Malog), a problemi zbog kojih su uvedene ove mere i dalje postoje. 

To znači, da će mnoge firme morati da nastave da otplaćuju sada nešto uvećane rate kredita, iako nisu normalizovale poslovanje. One koje su primile pomoć od tri minimalne zarade, imaju zabranu otpuštanja radnika tri meseca nakon poslednje isplate – do polovine oktobra. Za one u najugroženijim sektorima to će biti dodatno opterećenje, koje neke od njih može da odvede u bankrot, budući da rade sa znatno smanjenim kapacitetima i imaju drastično manje prihode, a troškovi im se nisu smanjili u toj meri. S druge strane, neka preduzeća koja uspeju da prebrode naredna tri meseca, od jeseni će morati da otpuštaju, ukoliko se do tada situacija sa epidemijom makar ne stabilizuje. 

Na to ukazuju i sindikati i poslodavci, tražeći od države nove mere. Predsednik sindikata “Nezavisnost” i profesor sociologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Zoran Stojiljković upozorava da će, ako ne bude dogovora za naredni period, doći do ozbiljnih socijalnih posledica.

Moguć gubitak 200.000 radnih mjesta 

“Mogla bi da bude izgubljena i desetina radnih mesta, što je više od 200 hiljada ljudi. Tu se misli na one koji su zaposleni. Ali treba računati i da će mnogi ostati bez prihoda u zoni sive ekonomije. 
Na to treba dodati bar još stotinak hiljada ljudi, koji su se vratili iz inostranstva i pitanje je kada će ponovo otići, jer nema poslova. Dakle moraju se preduzimati nove mere, koje će biti selektivne i imati socijalnu komponentu”, kaže Stojiljković za Al Jazeeru, procenjujući da treba očekivati i pad stranih investicija u Srbiji do kraja godine. 

I predsednik Izvršnog odbora Unije poslodavaca Srbije (UPS) Andreja Brkić strahuje da su nova otpuštanja neminovna, ako ne bude novih mera države za pomoć privredi, makar onom delu koji je najviše pogođen krizom usled epidemije. 

Neki od najvećih izvoznika u Srbiji, poput železare u Smederevu, morali su da smanje proizvodnju zbog pada tražnje

“Isplata tri minimalne zarade značajno je pomogla očuvanju radnih mesta, ali ta mera je istekla i preduzeća će se sada suočiti sa određenim problemima u poslovanju. Potrebno je da nađemo novi način za olakšice preduzećima, može to biti naplata PDV-a po realizovanoj fakturi, ili smanjenje zakupa i drugih dažbina lokalnih i gradskih vlasti na određeno vreme”. 

Prema njegovim rečima, kriza je pogodila gotovo sve, ali najteže mala i mikropreduzeća. “Dok velike kompanije imaju određene rezerve, načine finansiranja, fleksibilnost organizacije, kod malih preduzetnika taj prostor je veoma mali. Za one koji rade sa malim brojem zaposlenih, ulazak virusa u kolektiv lako dovede do potpunog prekida poslovnog procesa. I finansijska otpornost malih i mikropreduzetnika je daleko slabija”, objašnjava Brkić.

Da nema razloga za optimizam, koji je vlast širila na početku krize, pa čak i ovih dana kada predsednik Srbije poručuje građanima da slobodno troše novac, smatraju i ekonomisti. 

Ekonomista dr Ljubomir Madžar, profesor emeritus Alfa BK univerziteta, kaže da treba očekivati jednu krizu likvidnosti koja će pogoditi dobar deo privrede, kao i značajan rast nezaposlenosti i pritiske na budžet, što i državu može dovesti u finansijske probleme.

Pad proizvodnje najvećih izvoznika

Najveći problem, prema njegovim rečima, je to što se ne može predvideti dalji razvoj pandemije, niti dokle će trajati. “Ta velika neizvesnost guši privredu, jer to parališe mnoge privredne procese. Ljudi ne znaju kakve odluke da donose, čekaju da se situacija razbistri, a to nikako da se desi. Zbog toga nema osnova za optimizam i treba se pripremiti za vrlo nepovoljne scenarije”, ocenjuje Madžar.

Vanredni profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Saša Ranđelović kaže da je sada izvesno samo to da će kriza potrajati do pronalaska vakcine i njene masovne primene, što se meri ne mesecima, nego kvartalima. Tvrdnje vlasti da će se kriza manje osetiti u Srbiji, odnosno da će privredni pad biti manji nego u mnogim evropskim zemljama, što prognoziraju i međunarodne finansijske institucije, objašnjava razlikama u strukturi tih privreda. 

“U Srbiji je veće učešće u proizvodnji egzistencijalnih dobara, kao što je prehrambena industrija, proizvodnja struje, dok je manji udeo grana poput turizma ili proizvodnje druge neegzistencijalne robe. Tako će najveći pad privrede zabeležiti evropske zemlje koje imaju najveće učešće turizma, autoindustrije i sličnih grana privrede, odnosno usluga i dobara kojih se građani prvo odriču u vreme krize”, objašnjava Ranđelović. 

Dok ministar finansija Siniša Mali prikuplja podatke o efektima prvog paketa državne pomoći, privrednici već traže drugi

Ipak, bez obzira što prognoze kažu da će pad privrede u Srbiji biti ispod evropskog proseka, recesija će, upozorava Ranđelović, biti ozbiljna. To se vidi i po dva najveća izvoznika u Srbiji. Radnici Fiata su od početka krize do danas najveći deo tog perioda proveli na plaćenom odsustvu, železara u Smederevu je ovih dana ugasila jednu od dve visoke peći, što govori o smanjenoj tražnji. 

“Postoje neki sektori koji su jače pogođeni, poput turizma, ugostiteljstva, saobraćaja. Neki vid pomoći tim najugroženijim sektorima bi bio neophodan, ali ovi sektori mogu računati na potpuni oporavak tek kad dođe do potpune normalizacije epidemiološke situacije”, kaže Ranđelović. 

U turističkom sektoru, prema rečima predstavnika Nacionalne asocijacije turističkih agencija Srbije (JUTA) radi oko 70.000 ljudi. Turističke agencije zbog zabrane ili otežanog ulaska građana Srbije u druge zemlje, usled loše epidemiološke situacije, ovog leta gotovo da nemaju posla i pitanje je koliko će ih, bez pomoći, preživeti ovu godinu. Hoteli, naročito u Beogradu, koji ovog leta ne mogu da računaju na posete stranih turista, gotovo su prazni.   

‘Zaduživanje od sedam milijardi evra u 2020.’

Zbog toga od vlade traže dodatne mere poput isplata bruto minimalnih ličnih dohodaka u narednih šest meseci, moratorijum na obaveze prema finansijskim institucijama u narednih devet meseci, kao i dodatna sredstva samo za sektor turizma i transporta u Fondu za razvoj Srbije, sa ubrzanom procedurom odobravanja i isplate kredita.

Za koji god scenario da se odluči, država mora da računa na gubitke. Ako privrednike prepusti tržištu, to može značiti ozbiljan pad zaposlenosti, što opet povlači manju potrošnju, pa time i pad prihoda od PDV-a, ali i od doprinosa na zaposlene, a posledično i manje novca u budžetu. S druge strane, ako reši da im pruži dodatnu pomoć, to može povećati deficit u budžetu i zaduženost zemlje.  

Prema rečima profesora Ranđelovića, procena je da će fiskalni deficit u Srbiji, zbog velikog prvog paketa pomoći (procenjenog na pet milijardi evra) i pada privrede iznositi oko sedam do osam odsto bruto domaćeg proizvoda. “To se mora finansirati zaduživanjem. Ukupne potrebe za zaduživanjem države ove godine su oko sedam milijardi evra – da bi obezbedila finansiranje paketa pomoći i sredstva za vraćanje rata starih kredita koje dospevaju na naplatu”, kaže Ranđelović.  

Zbog svega ovoga, javni dug Srbije bi, prema njegovim rečima, do kraja godine ponovo mogao da pređe granicu od 60 odsto BDP-a. U sindikatu “Nezavisnost”, međutim, misle da ima i većih problema od tog.

“Ta priča o sidru koje drži dug na 50-55 odsto BDP-a više nije aktuelna. Niko se toga više ne drži. Svi se trude da investiraju i prekinu taj začarani krug smanjene tražnje i ponude”, kaže Stojiljković. 

“Dodatno zaduživanje preko te granice bi negativno uticalo na održivost javnih finansija, na kreditni rejting zemlje, a postavlja se pitanje i pod kojim uslovima je moguće obezbediti dodatna sredstva. U tom smislu, bilo bi bolje da je manje novca utrošeno u tom prvom paketu pomoći i da se time napravila ušteda iz koje bi se mogla obezbediti pomoć za najugroženije sektore”, objašnjava  Ranđelović. 

Privreda može računati na pomoć – eventualno

I Ranđelović i Madžar kažu da je Srbija u prvom paketu pomoći preduzela mere, koje su uglavnom primenjivale i mnoge druge države, osim jedne, koju smatraju velikom greškom. Isplata po 100 evra svakom punoletnom građaninu, koštala je bužet više od 600 miliona evra, koji su, kažu, mogli biti sačuvani za drugi paket pomoći najugroženijim sektorima. Privrednici, međutim, smatraju da država ipak ima načina da im pomogne. 

“Mi u privredi razumemo da država sada nema viška novca u budžetu, ali može da se odrekne dela budućih prihoda, pre svega lokalnih samouprava. Put da se rastereti privreda je smanjenje parafiskalnih nameta koji guše preduzeća, a često se ne vidi njihova korist za privredu. Kada je reč, na primer, o sektoru turizma i ugostiteljstva, koji je najviše pogođen krizom, lokalne vlasti mogu da smanje na pola zakup prostora onim zakupcima koji su radili smanjenim kapacitetom, a da se odreknu zakupa za one lokale koji u određenom periodu uopšte nisu radili”, kaže Andreja Brkić iz UPS.

“Prostor za ublažavanje krize mi vidimo u otvaranju novih povoljnih kreditnih linija sa dužim grejs periodom, u naplati PDV-a po realizovanoj, a ne po izdatoj fakturi, kao i u ukidanju akontacije poreza na dobit, jer je očigledno da će malo koje preduzeće uopšte imati dobit”, dodaje Brkić.

“Ideja je da što je pre moguće dođemo do dve stvari – da uradimo evaluaciju ovih mera koje su do sada preduzete i da dogovorimo nove. Pokazala se tačnom naša procena da su one bile jednokratne i nedovoljno selektivno usmerene i da njihov efekat ima ograničeno trajanje. Nije bilo neophopdno davati pomoć onima kojima proizvodnja i promet nisu pali ili su pali minimalno. Sada je neophodan novi paket mera”, zaključuje Zoran Stojiljković iz sindikata “Nezavisnost”. 

“Ukoliko ne bude novog paketa pomoći i dijaloga o tome, očekujem dodatno povećanje socijalne nejednakosti i polarizacije, uz već prisutnu političku polarizaciju”, prognozira Stojiljković, dok vlast obećava da u javnom sektoru neće biti otpuštanja i smanjenja plata. 

Ministar finansija, koji se ovih dana hvali rezultatima u prvoj polovini godine, ove nedelje je potvrdio da je u toku istraživanje efekata ekonomske pomoći države privrednicima u kojem učestvuje više od 1.000 preduzeća, te da će rezultati biti poznati do 10. avgusta. Tada će se, dodao je, uraditi analiza i videti kako bi država eventualno mogla da reaguje na jesen, odnosno kakve su mogućnosti budžeta i kakve su realne potrebe privrede i u kojim sektorima. 

Privrednike brine to “eventualno”, koje dodatno pojačava neizvesnost. 

Izvor: Al Jazeera