Što te nema: Čežnja za voljenima koji se ne mogu vratiti

Posljednji put će spomenik Što te nema biti postavljen u ovom obliku, kaže Šehović (Ustupljeno Al Jazeeri)

“Umjetnost ima univerzalni jezik kojim svi govorimo”, kaže u razgovoru za Al Jazeeru Aida Šehović, bh. umjetnica s adresom u New Yorku, koja je na mjestu na kojem je u julu 1995. godine počinjen srebrenički genocid, u kojem je stradalo više od 8.000 Bošnjaka, postavila memorijalni spomenik Što te nema.

U znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, poredala je više od 8.372 fildžana u koje je nasula kafu koja će simbolično ostati neispijena.

“Jako mi je teško naći riječi kojima bih opisala emocije koje osjećam ja, ali i emocije svih osoba koje su dio organizacije ovogodišnje postavke. U isto vrijeme je tragično i tužno to što smo postavili po jedan fildžan za svaku osobu koja je stradala u srebreničkom genocidu, iako nisu i vjerovatno neće ni biti pronađeni posmrtni ostaci svih osoba”, kaže Šehović.

Memorijalni nomadski spomenik

Sve je počelo prije 15 godina kada je, nakon što je čula priču jedne žene iz Srebrenice koja je ispričala kako joj suprug, kojeg je izgubila tokom srebreničkog genocida, najviše fali u trenucima kada treba popiti kafu, došla na ideju da napravi umjetničku instalaciju i performas Što te nema.

“Njena priča o gubitku voljene osobe, gubitku ljudskog života i običaju poput zajedničkog ispijanja kafe koje više nemaš s kim podijeliti su me jednostavno duboko dirnuli. Tada sam dobila inspiraciju za fildžane i kafu, povezala sam to s brojem žrtava genocida u Srebrenici i pjesmom Što te nema koja govori o čežnji i čekanju na voljenu osobu koja se ne vraća”, priča nam.

Prvu instalaciju koja se sastojala od 923 fildžana, koje je sakupila zahvaljujući Udruženju Žene Srebrenice, postavila je 11. jula 2006. godine na Baščaršiji u Sarajevu.

“Zaista sam mislila da će ta postavka u Sarajevu biti jedina. Međutim, nakon toga sam pozvana da taj spomenik sjećanja organizujem i u drugim gradovama”, ističe.

Naredne godine spomenik je postavljen u sjedištu Ujedinjenih naroda, a potom u Tuzli, Den Haagu, Stockholmu, Burlingtonu, Istanbulu, New Yorku, Torontu, Genevi, Bostonu, Chicagu, Cirihu i Veneciji.

Postavka spomenika Što te nema u Veneciji 2019. godine

“Na trgovima na kojima je postavljan spomenik nije bilo nikakvih obilježja, simbola, niti zastava. Oni koji bi prišli prvo bi osjetili miris kafe, onda bi gledali kako redamo fildžane u koje sipamo kafu koja ostaje neispijena. Uvijek bi prvu osobu do sebe pitali o čemu se radi i ta humana konekcija koju su pronalazili bila je jedan od naših ciljeva. Taj dio je postojao u svim kulturama, bez obzira na običaje. No, ono što je najvažnije je da oni nakon nekoliko minuta odaju počast tim ljudima koji su ubijeni”, pojašnjava.

Zatvoren krug

Dodaje kako mjesta na kojima je spomenik dosad postavljan nije birala.

“Išla sam tamo gdje sam bila pozvana”, kaže i dodaje kako su je prije nešto više od šest mjeseci Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari, i Žene Srebrenice pozvali da za 25. godišnjicu genocida u Srebrenica ovaj spomenik postavi u Potočarima, odnosno da ga vrati kući.

“Mislim da je sudbina to što smo na prošlogodišnjoj postavci u Veneciji imali 7.714 fildžana, čime smo se jako približili tom konačnom broju. Kada sam pozvana da donesem spomenik ovdje u Srebrenicu bilo mi je jasno da je vrijeme da se ti fildžani vrate kući i da se na taj način taj krug zatvori”, dodaje.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Fildžani, njih 7.714 fildžana koji su prošle godine bili postavljeni u Veneciji, prije nekoliko dana su stigli u Potočare i od tada, priča nam, aktivno skupljaju dodatne. Odziv je, ističe, premašio sva očekivanja.

Iako je ovo posljednji put da će fildžani koje je proteklih 15 godina skupljala biti poredani na ovakav način i ispunjeni kafom, Šehović kaže kako to ne znači da ideja na kojoj je nastao ovaj projekt time završava.

“Mislim da je veoma važno da nastavimo raditi ovakve projekte koji umaju univerzalan i inkluzivan pristup. Želim nastaviti njegovati tu ideju i nadam se da ću u bliskoj budućnosti osmisliti permanentu verziju ovog spomenika”, smatra.

“Umjetnost ima posebnu ulogu kada je riječ o teškim temama poput genocida i masovnih zločina, temama s kojima mnogi ne žele da se suoče, jer može na jedan poseban i malo intimniji način da ih približi drugim ljudima. Za petnaest godina, koliko predstavljam ovaj spomenik, naučila sam da nije istina da ljude nije briga kada je nešto takvo dešava, već oni ne znaju šta mogu učiniti jer se osjećaju bespomoćno. Simbolična gesta poput ove može im pomoći. Mislim da radovi poput ovog znatno doprinose kulturi sjećanja koja je izuzetno bitna, naročito kada je riječ o našoj regiji u kojoj se stalno negiraju zločini i manipulira historijskim činjenicama. Tu kultura sjećanja ima još važniju ulogu – da sačuva istinu i bori se za pravdu”, zaključuje Šehović.

Izvor: Al Jazeera