Sto godina Narodnog pozorišta Sarajevo

Glumac Izudin Bajrović trenutni je rukovodilac Narodnog pozorišta Sarajevo (Facebook)

Kad jedna zemlja slavi stoljeće postojanja neke institucije, to je veliki društveni događaj, a kada takav jubilej proslavlja Bosna i Hercegovina, onda je važnost još i veća. Bosna i Hercegovina u 20. stoljeću prošla je kroz tri razorna rata, pa se za instituciju koja 2019. slavi 100 godina formalnog postojanja može reći da je od ključne važnosti.

Narodno pozorište Sarajevo formalno je osnovano 17. novembra 1919, a prva predstava odigrana je dvije godine kasnije. Bilo koji od ovih datuma da se uzme kao početak rada on i dalje pozorište čini jednom od najstarijih sekularnih institucija u zemlji i jednom od najstarijih institucija kulture. Za stoljeće trajanja Narodno pozorište u Sarajevu prošlo je veliki put i izborilo se sa svim izazovima, kaže poznati bh. glumac i trenutni direktor te institucije Izudin Bajrović.

“Vijek pozorišta je velika stvar, posebno u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina.”

Jedna od prvih sekularnih institucija

“Iako u nekim, možda evropskim, razmjerama jedan vijek pozorišta ne znači mnogo, za nas je to sigurno jedan period vrlo značajan i tih sto godina čini pozorište jednom od najstarijih sekularnih institucija u našoj državi. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je stariji, starija su nacionalna kulturno-umjetnička društva itd. To je sigurno bio jedan veliki korak za Bosnu i Hercegovinu, odnosno za kulturni život zemlje, to davno donošenje akta o osnivanju Narodnog pozorišta u Sarajevu. Mi znamo da je 1919. Pozorište osnovano, ali 1921. proslavit ćemo kao zvaničnu stogodišnjicu od kada je odigrana prva predstava. Radilo se tada i na Nušićevoj Protekciji i tu se stvari ne mijenjaju previše, korupcija nam je neka tema kojom možemo neprestano da se bavimo.”

Pozorište sve do okončanja Drugog svjetskog rata živi ustaljenim životom, a 1946. počinje se ozbiljnije razmišljati o ulozi kuće u društvu. Te godine osnivaju se Balet i Opera, čime pozorišna kuća još više dobija na važnosti. Kao jednu od bitnijih godina u historiji bosanskohercegovačkog pozorišnog života Bajrović prepoznaje 1981, kada se u Sarajevu otvara Akademija scenskih umjetnosti, sa čijim radom počinje školovanje kadrova za sve pozorišne kuće u gradu i državi.

“Pozorište je do Drugog svjetskog rata, odnosno do kraja rata imalo samo dramske sadržaje, odnosno samo dramski segment, a 1946. osnovani su Opera i Balet, a tek 1981. osnovana je Akademija scenskih umjetnosti, koja je počela proizvoditi domaće kadrove koji popunjavaju ova pozorišta, tako da sada imamo umjetnike koji su akademski obrazovani. Nekako se stvari slažu za ovih sto godina, korak po korak napravilo se dosta značajnih stvari. Mi se trudimo da nekako Narodnom pozorištu održimo reputaciju koja mu je neophodna, kao što i jest najznačajnija i najveća, po kvalitetu, pozorišna ustanova i ustanova kulture u Bosni i Hercegovini. To nam je misija i zadatak i ovih sto godina tjera nas da na taj način razmišljamo da vrlo ozbiljno pristupamo Narodnom pozorištu.”

Pozorište u ‘opsjednutom Sarajevu’

Narodno pozorište Sarajevo djelovalo je i tokom opsade grada i bilo dio kulturnog otpora agresiji na Bosnu i Hercegovinu, kaže Bajrović. Neka druga sarajevska pozorišta u to vrijeme bila su aktivnija, a jedini razlog tome bio je taj što je zgrada pozorišta na mjestu koje je bilo “laka meta” za artiljerijsko bombardiranje. Bajrović se prisjeća jedne ratne prilike kad je tragedija zamalo izbjegnuta.

“Narodno pozorište još se nije oporavilo od posljedica opsade. Dakle, mi smo tada ostali bez orkestra opere, bez velikog dijela umjetničkog kadra u svim segmentima: dramskom, baletskom i opernom. Moglo se desiti da se više nikad i ne obnovi, ali, srećom, obnovilo se i nastavilo s radom. Pozorište jest bilo aktivno, ne u prevelikoj mjeri, a najviše zbog toga što je jako izloženo, vidljivo je sa brda s kojih se pucalo i nije bilo preporučljivo da se publika okuplja ispred Pozorišta. Znalo se desiti da 20 minuta prije početka predstave, koje smo igrali u podne ili u 13 sati, padne granata baš na trg ispred Pozorišta; srećom, u tom trenutku niko nije stradao, ali se moglo to desiti. Radili smo nekoliko dramskih predstava i jednu baletsku, ali to nije bio intenzivan pozorišni život kao što je bilo u Kamernom teatru ili SARTR-u, koji je djelovao u podrumu restorana ‘Ragusa’, pa i Pozorište mladih, koji su svi fizički sklonjeniji. Ali umjetnici iz Narodnog pozorišta radili su u svim tim pozorištima, učestvovali su u kulturnom otporu.”

Danas je Narodno pozorište ugledna i respektabilna kulturna institucija s ozbiljnim umjetničkim repertoarom. U poslijeratnoj “raspodjeli” nadležnosti osnivačka prava preuzeo je Kanton Sarajevo. Iako ima određenih finansijskih problema, oni nisu nepremostivi, kaže Bajrović, dodajući da je najveći problem s kojim se kuća neprekidno suočava nedostatak profesionalnog kadra.

Kanton Sarajevo preuzeo osnivačka prava

“Osnivačka prava preuzeo je Kanton Sarajevo i to je nivo naše vlasti koji finansijski održava i podržava Pozorište. Iako bi se očekivalo da se kuka, ja ne želim da kukam jer podrška koju imamo ne mogu reći da je optimalna, ali u skladu je s onim kolike su u ovom trenutku mogućnosti Kantona. Naš najveći problem je kadrovski, tu se osjećamo na neki način uskraćeni za neku vrstu samostalnosti u odlučivanju jer nas pogađa embargo koji se odnosi na sva zapošljavanja u javnom sektoru, pa onda, kad nam ode neki umjetnik u penziju, mi ne možemo da zaposlimo odmah drugog, ali nekako se snalazimo. Osim toga, i nedostatak radne snage se osjeti jer je dosta kvalifikovane radne snage napustilo Bosnu, a nama su potrebni kvalifikovani radnici u stolarijama, u našim radionicama i teško dođemo do kvalitetnih majstora, ali, eto, uvijek se može više i bolje. Naš cilj i naša misija je da prevazilazimo te poteškoće, a ne da se njima pravdamo.”

Narodno pozorište Sarajevo osnovano je 17. 11. 1919, a svečani čin otvaranja, u novembru 1921, pripao je Branislavu Nušiću, tadašnjem načelniku Umjetničkog odjeljenja Ministarstva prosvjete. Tri večeri zaredom izvođeni su muzičko-dramski programi i tako je ozvaničen početak rada kuće. U početku je Narodno pozorište Sarajevo djelovalo isključivo kao dramski teatar, stoji, između ostalog, na njegovom službenom sajtu.

Treba istaći i da je 5. augusta 1919. Narodna vlada Bosne i Hercegovine uputila Ministarstvu prosvjete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca predstavku za zvanično osnivanje teatra. Prva podjela uloga bila je ona vezana za inscenaciju Protekcije Branislava Nušića, a prvu svoju predstavu Pozorište je održalo 27. novembra 1920. u Tuzli. Bila je to predstava načinjena od dvije jednočinke Hasanaginice Alekse Šantića i komedije Jedva steče zeta Labiša i Mišela.

Izvor: Al Jazeera