Štićenici u lošijim uslovima od zatvorenika

'Želim napredovati i boriti se za svoja prava', kaže Irfan Kulić (Al Jazeera)

Piše: Nermina Avdukić

„Nakon majčine smrti, sa 12 godina postao sam štićenik Zavoda u Zenici. Godinu poslije bivam prebačen u sličnu ustanovu u Sarajevu. Nakon završene osnovne škole odlazim u hraniteljsku porodicu, koja me prihvata samo zbog novca. Postajem agresivan, konzumiram alkohol i travu, pravim probleme i sve to odvedi me u Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić. Boravio sam u skučenoj, zagušljivoj sobi sa još 20 osoba i doživio da mi uposlenici govore kako sam osoba nesposobna za samostalan život“, priča Irfan Kulić.

Kulić danas živi u stambenoj zajednici u Sarajevu, štićenik je ustanove Sumero koja je lider procesa deinstitucionalizacije u BiH. 

„Jednog dana upoznao sam ljude koji su mi istinski željeli pomoći, a to su dokazali svojim trudom i zalaganjem kada su me izvadili iz Zavoda i našli mi adekvatan smještaj. Počeo sam se vraćati na pravi put i osjećati se dijelom lokalne zajednice. Mojim napretkom pokazao sam sebi i ljudima koji su mi pružili podršku da mogu i zaslužujem mnogo više“, nastavlja Kulić.

Zlatan i Ismar Horo [Al Jazeera]

„U stanu živimo ja, brat Ismar i drugovi Adis i Rasim. U stanu imamo podršku svojih asistentica. Tu sam naučio da kuham, održavam ličnu i higijenu stana. Također sam član grupe za samozastupanje. Tu imamo sastanke na kojima se dogovaramo o nekim temama koje ćemo raditi.

Imamo i Socijalni klub gdje idemo na koncerte, u pozorište, kino, kuglanu, igramo društvene igre… Stoga me je sadašnji život u potpunosti promijenio od prošlog života i želio bih da još u mnogo čemu napredujem“, ispričao je Zlatan Horo.

Cilj je da u što više lokalnih zajednica osobe sa invaliditetom imaju mogućnost biti korisnici usluge stanovanja uz podršku. To predstavlja poseban oblik smještaja do pet korisnika zajedno, uz organiziranu stručnu podršku i pomoć u svrhu zadovoljavanja osnovnih životnih potreba korisnika (socijalnih, radnih, kulturnih, rekreacijskih).

To je proces gdje se mijenja fizička lokacija pružanja ovih usluga, kao i korjenita promjena u pristupu korisnicima.

Ne radi se o izvođenju ljudi iz zgrada koje se zovu „ustanove“, niti o jednostavnoj zamjeni velikih, malim centrima za pružanje socijalne pomoći. Tu je u pitanju promjena fokusa zaštite sa formalnih struktura na ljude i njihove potrebe.

Proces je to kojim će Irfan Kulić, braća Horo i osobe sličnih životnih priča steći i povratiti kontrolu nad svojim životima. 

Izvor: Al Jazeera