Steve Bannon i islam

Slavoj Žižek često ponavlja kako voli pametne konzervativce.

Volim ih i ja. Kako ne voljeti Chestertona, Eliota ili Sloterdijka, recimo? Problem je u tome što oni koji danas nastupaju kao konzervativci po pravilu nisu pametni. Niti su konzervativci.

Ima tu, doduše, izuzetaka i varijacija. Steve Bannon, recimo, politički strategist koji je Trumpa doveo na vlast. Bannon je važna figura konzervativne scene, guru novog zapadnog desnog populizma. Pametan jeste. Ali nije konzervativan. U svakom slučaju nije konzervativno konzervativan.

The American Conservative nedavno je objavio članak Roda Drehera, jednog od urednika te publikacije, uglednog autora koji je pisao za medijske teškaše kakvi su New York Post i The Wall Street Journal. Dreher je razgovarao sa Benjamin R. Teitelbaumom, profesorom na University of Colorado. Teitelbaum je proučavao Tradicionalizam i Banonove veze sa političkim figurama tog učenja, pa to sabrao u knjizi „War For Eternity: Inside Bannon’s Far-Right Circle of Global Power Brokers“ – „Rat za vječnost: unutar Bannonovog radikalnig desnog kruga brokera globalne moći“.

Tradicionalizam sa velikim „T“

Tradicionalizam sa velikim „T“ o kojem je tu riječi bitno je različit od onoga što obično podrazumijevamo pod tradicionalizmom. Bannonovi Tradicionalisti prihvataju ideju perenijalne filozofije, koja veli da sve svjetske religije dijele istu mističnu istinu. U biti, učenje Tradicionalista vrsta je spiritualizma – kudikamo bliža onome što ćete naći u New Age bibliotekama nego onome što ćete pronaći u Bibliji. „Samo sekundarno, i samo za neke sljedbenike (tu na scenu stupa Bannon, op. A.N.), Tradicionalizam je i politička ideologija“, kaže Teitelbaum. Cilj te ideologije je jasan: suprotstaviti se modernosti i modernizmu. Zvuči kao klasični konzervativizam?

Tredicionalizam, međutim, nije hrišćanski konzervativizam. Za razliku od hrišćanske ideje linearnog vremena, Tradicionalizam vrijeme vidi kao – ciklično. Po njima, društvo ciklično truli i propada, potom se iznova vraća u stanje „vječne slave“.

Kako po Tradicionalistima izgleda to društvo „vječne slave“? Tradicionalisti, za razliku od hrišćanstva, nemaju vjere u ideju jednakosti. Oni vjeruju u kaste. Struktura društva je, po njima, piramidalna. Na vrhu je mala elita onih koje zovu Sveštenicima, onih koji upravljaju poretkom. Ispod njih su Ratnici, oni koji poredak brane. Ispod ovih su Trgovci, a ispod njih, na dnu, masa Robova. Kada je poredak uzdrman, njime više ne vlada „spiritualnost Sveštenika“, koji očito nemaju ništa sa onim kako sveštenike vide judaizam, hrišćanstvo i islam, nego više liče na kakvo tajno društvo iz popularnih teorija zavjere, tipa „iluminati“ – u pitanju su vladari svijeta koji imaju pristup „spiritualnim“ tajnama, o kojima oni ispod nih u piramidi moći ne znaju ništa. Poredak je, vjeruju Tradicionalisti, ozbiljno ugrožen kada se u društvu uspostavi horizontalna struktura, kada se uspostavi jednakost.

Kada dođu loša vremena jednakosti, kada je jedan ciklus pri kraju, u fazi propadanja, a novi Zlatni ciklus još nije započeo, tako vjeruju Tradicionalisti, ono što se smatra dobrim, znanjem i ljepotom zapravo je loše, neznanje i ružnoća. Tradicionalisti vjeruju da je jedini lijek za mračna vremena – još mraka. Treba pustiti mrak da pokulja, sve treba srušiti, da bi se što prije stiglo do dna i novi ciklus, novo Zlatno doba što prije započelo.

Božanstvena komedija

U tome, da svijetu doda još mraka, Bannon je nedvojbeno uspio: da nije učinio ništa drugo, u Bijelu kuću je doveo Trumpa. Nakon četiri godine njegove vladavine, svijet je mračnije mjesto no što je bio. A daleko od toga da je učinio samo to: objedinio je evropsku populističku desnicu, obezbijedio know-how i novac za nju, uspio je čak i da koordinira frontalni i dugotrajni napad na papu Franju, u čemu mu, nije li to do juče bilo nezamislivo, pomaže talijanska desnica. Učvrstio je desne populiste i njihovu ideologiju gdje god je stigao.

Čitava Evropa odjekuje od njihovih uzvika o „odbrani hrišćanstva“ i „odbrani tradicionalnih vrijednosti“. Kao što rekosmo: te njihove „tradicionalne vrijednosti“ su sve, samo ne hrišćanske.

Otac Tradicionalizma je Réne Guénon, francuski filozof koji je umro kao  ʿAbd al-Wāḥid Yaḥyá, jer je, budući da je dugo proučavao sufizam i u njemu vidio istinu, primio islam.

Njegov učenik, Julius Evola, bio je rasista, anti-semit i seksista, koji je vjerovao da proces propadanja društva, pri kraju ciklusa, dovodi do nestanka “čistih Arijevaca” i “gubitka muških vrijednosti”. Teitelbaum piše da su ta uvjerenja motivisala Evoline pokušaje kolaboracije sa Hitlerom i Mussolinijem. Obojica su, po Evoli, bili otjelotvorenje militarizma, voljni da ojačaju kastu Ratnika i obračunaju se sa sitnim interesima Trgovaca (čitaj: Jevreja, op. A.N.). Evola je vjerovao, piše Teitelbaum, da je obojici nedostajalo malo „spiritualne vitalnosti“: da su imali nju, ili Evolu za savjetnika, uspjeli bi obnoviti „autentične arijevske teokratije“ i povesti svijet u novo Zlatno doba. Uzgred, „ruski Bannon“, drugi moćni čovjek iz sjenke koji slijedi Tradicionalizam, Putinov ideolog Aleksandr Dugin, preveo je Evolu na ruski, a po sopstvenim riječima sljedbenik je sufija Guénona.

Treći otac Tradicionalizma je njemačko-švajcarski mislilac Frithjof Schuon, koji je takođe primio islam i osnovao mrežu tariqa, sufijskih škola na Zapadu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Božanstvena je to komedija. Evropsku antimigrantsku desnicu, koja će Zapad navodno odbraniti od „najezde islama“, predvodi Bannon, čiji je jedan učitelj i ideolog primio islam, a drugi na zapadu otvarao islamske škole. Ta se desnica u svojoj odbrani „hrišćanske Evrope“ uzda u Putina, koga savjetuje sljedbenik francuskog sufije. Ta je desnica, shodno Evolinom učenju, figuru neprijatelja pronašla u Jevreju – Sorošu. Oni su navodni branitelji radikalno egalitarnog hrišćanstva, koje je potpuna negacija njihovog kastinskog „spiritualizma“. Prate ih nezadovoljne mase, koje u njima vide mogućnost boljeg života i slobode, ne znajući da su u učenju onih koje slijede oni imenovani kao „Robovi“. Ne znaju da su, što se Tradicionalista tiče, zakovani za dno piramide moći, jer kastinski sistem ne dozvoljava društveni uspon onih sa dna, ne dozvoljava prelazak iz kaste u kastu. Ta je desnica navodno protiv odnarođene elite koja ima „tajnu agendu“, a u samom središtu njihovog projekta je elita „Sveštenika“ sa svojom mističnom, tajnom „spiritualnošću“.

Sve je to smiješno, do suza smiješno. Ali kada Bannonovi i Duginovi lokalni sljedbenici, poput Andrije Mandića i Nebojše Medojevića pozivaju na „obnovu tradicionalne Crne Gore“, sveti rat, egzorcizam i borbu protiv satanista, sjetite se da je sve to, prema učenju Tradicionalista – mrak. Čisti mrak koji su pustili u svijet da kulja i da ga poplavi. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera