Stepinac – goruće pitanje između dvije crkve

U nedostatku zvaničnih informacija o tome šta je bila tema drugog sastanka mješovite komisije Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Katoličke crkve o djelovanju kardinala Alojzija Stepinca, analitičari ocjenjuju da je riječ o veoma složenim razgovorima o jednom od najvažnijih historijskih pitanja između dvije crkve te da je tema tog skupa bila njegova uloga u vremenu koje je prethodilo Drugom svjetskom ratu.

Alojzije Stepinac je proglašen blaženim, a Katolička crkva je pokrenula i proceduru njegove kanonizacije, čemu se SPC žestoko protivi, jer ga smatra odgovornim za zločine počinjene nad manjinskim narodima u Hrvatskoj u vrijeme NDH i Ante Pavelića.

Na prijedlog pape Franje proces kanonizacije Stepinca je zaustavljen i formirana je mješovita komisija SPC-a, Katoličke crkve u Hrvatskoj i Vatikana, koju čine crkveni velikodostojnici i stručnjaci, a njihov zadatak je da na osnovu dokumentacije utvrde kakav je bio Stepinčev odnos prema NDH, Jasenovcu te je li osuđivao ustaške zločine.

Javnost neobaviještena

Viši naučni saradnik Instituta za noviju istoriju u Beogradu Aleksandar Raković kaže da je tema jučerašnjeg, drugog skupa zajedničke komisije dvije crkve u Zagrebu bila zapravo Stepinčeva uloga od 1934. do 1941. godine. 

Raković kaže da nema informaciju o čemu je na tom skupu razgovarano i smatra da bi javnost trebala imati više informacija o tim razgovorima.

“Moj stav je da bi javnost trebalo da ima više informacija o tim sastancima predstavnika dvaju crkava”, rekao je Raković.

Kaže, siguran je da ti sastanci mješovite komisije neće trajati samo godinu dana, kako je predviđeno, već duže jer je nemoguće da se bilo kakvo ključno pitanje riješi za godinu.

Posebno, ističe, kada je riječ o tako gorućem pitanju kao što je kanonizacija Stepinca.

“Moja očekivanja su da će se ti susreti produžiti i da neće trajati samo godinu dana”, kaže Raković.

Složeno pitanje

Predsjednik Centara za istraživanje religije, politike i društva u Novom Sadu Nikola Knežević za Tanjug je rekao kako nema sumnje da su ovo veoma složeni razgovori o jednom od najvažnijih historijskih pitanja između Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve u Hrvatskoj. 

“Ne očekujem da će biti laki i bio bih veoma oprezan optimista povodom eventualnih zaključaka komisije”, naveo je Knežević.

Podsjetio je kako je planirano da bude ukupno šest susreta mješovite komisije.

Novi susreti mješovite komisije

“Prvi, koji je bio u julu ove godine, bio je konstitutivnog i orijentacionog karaktera, postavio je okvir, program i metode rada komisije. Juče i u ponedeljak u Zagrebu je razmatrano delovanje Alojzija Stepinca u razdoblju do Drugog svetskog rata, to jest do 1941. godine, a susret koji je predviđen za februar naredne godine u Novom Sadu razmatrat će odnose Stepinca prema Nezavisnoj državi Hrvatskoj”, naveo je Knežević.

Tokom četvrtog susreta, za koji se ne zna gdje i kada će biti održan, bit će razmatran odnos Stepinca prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, da bi tokom petog bio analiziran odnos poratne, komunističke vlasti prema kardinalu Stepincu i period montiranog suđenja.

“Šesti susret predviđen je da ponovo bude u Rimu, gde bi trebalo da se rezimiraju prethodni susreti i donesu odgovarajući zaključci i mišljenja”, naveo je Knežević.

Upitan zašto se pravi toliki razmak između dva zasjedanja mješovite komisije, Knežević kaže da je to vjerovatno zato da bi se ostavilo dovoljno vremena da obje strane adekvatno pripreme i analiziraju historijski materijal i argumente iznesene na prethodnim sastancima.

“Nema sumnje da su ovo veoma složeni razgovori oko jednog od najvažnijih istorijskih pitanja između Srpske pravoslavne crkve i Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj. Ne očekujem da će biti laki i bio bih veoma oprezan optimista povodom eventualnih zaključaka”, kaže Knežević.

Minimalni konsenzus

S druge strane, pak, očekuje da će mješovita komisija doći do neke vrste minimalnog konsenzusa te da će krajnji ishod biti pozitivan te samim tim utjecati i na poboljšanje odnosa dvije crkve.

“To će imati nesumnjive implikacije i na eventualnu posetu pape Franje Srbiji, koji je najzaslužniji što je do ove vrste dijaloga došlo”, naveo je Knežević, koji smatra da će obje strane biti dovoljno fleksibilne i stručne da dovedu da dijalog bude i uspješan.

Knežević misli da je jedan od najvažnijih aspekata tog dijaloga ne samo shvatanje historijske uloge Stepinca već i način kako dvije, prije svega, sestrinske crkve posmatraju ne samo Drugi svjetski rat već i posljednji.

Stoga bi, smatra on, u zaključcima neizostavno trebalo biti povedeno računa i o pitanju selektivnosti prema zločinima i žrtvama, da se ustanovi praksa zajedničkih posjeta stratištima srpskog i hrvatskog naroda, a u tom kontekstu, svakako, i bošnjačkog. 

“Mislim da je to neophodna praksa koja bi pomogla kako bi se istorijski antagonizmi koji opterećuju odnose naših naroda prevazišli, a crkve bez sumnje poseduju mirovni kapacitet da to i učine”, zaključio je Knežević.

Poziv Srbiji da se okrene budućnosti

Ranije je hrvatska zastupnica u Evropskom parlamentu Marijana Petir osudila “propagandu Srbije protiv Alojzija Stepinca“, saopćeno je iz njenog ureda.

“Alojzije Stepinac spasio je u ratnim zbivanjima više od 27.000 srpske djece, ratne siročadi i velik broj žena i muškaraca, a Ministarstvo vanjskih poslova Srbije nazvalo ga je ratnim zločincem. Lažna propaganda koju Srbija putem svojih najviših dužnosnika širi o Stepincu iskrivljujući povijest pokazuje slabost Srbije i njenu nespremnost da živi europske vrijednosti. Alojzije Stepinac je svet”, ističe se u saopćenju ureda Marijane Petir.

Ona tvrdi da je Stepinac “svet za hrvatski narod i za brojne druge narode”.

“Svet je čak i za Srbe koji znaju istinu i koji su zahvalni na životima koje je Stepinac spasio, a o čemu govore brojna svjedočanstva i sačuvani dokumenti. Srbija ne odlučuje o njegovoj svetosti, već Katolička Crkva. A Katolička Crkva raspolaže s više od 40.000 stranica dokumenata prikupljenih u postupku Stepinčeve beatifikacije i kanonizacije koji govore u prilog njegovom neumornom i hrabrom zauzimanju za život i dostojanstvo svakog čovjeka. Pozivam Srbiju da se okrene budućnosti i prestane prekrajati povijest, rehabilitirati svoje ratne zločince na čijim je rukama krv tolikih nedužnih ljudi i odrekne se svoje zločinačke prošlosti”, navodi se u saopćenju.

U saopćenju njenog ureda se ističe da je “Srbija svojim činom izazvala opću osudu i zgražavanje, ali i razotkrila svoje pravo lice Europi i svijetu”.

Za jedne blaženik, za druge zločinac

Stepinac je unesen u katolički kalendar kao “blaženik”, a svojevremeno ga je papa Ivan Pavao II vjernicima preporučio kao “novog zastupnika pred Bogom”, dok ga u isto vrijeme Srbi smatraju zločincem. 

U oktobru 1946. godine Zagrebački sud osudio je Stepinca na 16 godina zatvora i prisilnog rada te na gubitak političkih i građanskih prava zbog toga što je, kako je navedeno u optužnici, sarađivao s ustašama i okupatorom.

Bio je pet godina u zatvoru Lepoglava, odakle je pušten krajem 1951. godine. Od tada se nalazio u nekoj vrsti kućnog pritvora u rodnom Krašiću, nedaleko od Zagreba, sve do smrti 1960. godine.

Izvor: Agencije