Oglasi

Stand-up komedija u regiji, prigušivač za ludilo

Stand-up komedija poslužit će kao savršena formula za ismijavanje sumorne balkanske svakodnevnice.
Džemiđić: Humor je oduvijek bio moj način da se uklopim u društvo i da me lakše prihvate jer sam drugačijiUstupljeno Al Jazeeri

Duhovit čovjek, mikrofon, inteligentna publika i stand-up komedija može da počne. Posljednjih nekoliko godina ovaj svojevrsni kulturni i društveni fenomen, nastao u Americi sredinom 19. stoljeća iz vodvilja i burleske, doživio je ponovno rađanje na scenama širom zemalja bivše Jugoslavije.

Naime, ova scenska forma, koja je prve korake napravila kao svojevrsna šaljiva najava, uvodni monolog za cjelovečernju predstavu, a koju je na radiotalase i male ekrane „preselio“ američki komičar i otac moderne stand-up komedije Bob Hope, kao da je na Balkanu pronašla svoj istinski smisao postojanja.

Jer, cijela historija američke stand-up komedije istovremeno se ponovo stvarala pred balkanskom publikom, počevši stidljivo, zabavljački, nastavivši odlučno i „u kost“ u stilu Lennyja Brusa, uvodeći na scenu istinu o zabranjenim temama (politika, rat, religija, seksualnost, dobri-stari nacionalizam...), te oživljujući cinizam Georgea Carlina, imitirajući vulgarnost neizostavnog Richarda Pryora, ne štedeći nikoga, pa ni samog sebe i sopstveni život (Steve Martin), i u konačnici postavši način preživljavanja.

Orsag: Savršenu formulu Balkanci već odavno znaju i mi se najbolje sprdamo na sve ono što se dešava oko nasUstupljeno Al Jazeeri

Stand-up komedija, čiju je popularnost na prostorima bivše Jugoslavije nagovijestila kultna Audicija još daleke 1984. godine, a čija se originalna postava ponovno okuplja u oktobru, poslužit će kao savršena formula za ismijavanje sumorne balkanske svakodnevnice, društveno-političke situacije i naravno za ublažavanje stvarnosti koja ne nudi mnogo razloga za smijeh.

Prva stand-up komedija na prostorima zemalja bivše Jugoslavije je realizovana u maju 2005. godine u Hrvatskoj, u Srbiji 2009. a godinu dana poslije je formalizirano osnivanje organizacije Standup.rs (www.standup.rs), koja producira i realizuje klupske i pozorišne nastupe domaćih i regionalnih stand-up komičara, konkurse za mlade talente, radionice i festivale u formi stand-up komedije. Više od 1.200 nastupa stand-up komičara iz Srbije realizovano je tokom pet godina, a organizovano je i šest konkursa za nove stand-up komičare.

U Hrvatskoj je 2011. osnovan Studio Smijeha kao prvi hrvatski i regionalni klub stand-up komedije, dok je u BiH također organizovano mnoštvo stand-up nastupa, konkursa, koji su iznjedrili nekolicinu iznimno talentovanih scenskih komičara.

Nisu otkrili toplu vodu

Jedna od najiskusnijih regionalnih stand-up komičarki koja je prije deset godina osnovala spomenuti Studio Smijeha, Marina Orsag iz Zagreba, kaže da popularnost stand-up-a na ovim prostorima, nije stigla preko noći, već da je rezultat predanog i mukotrpnog rada nekolicine zaljubljenika u ovu vrstu scenskog nastupa.

„Nismo mi otkrili toplu vodu. Savršenu formulu Balkanci već odavno znaju i mi se najbolje sprdamo na sve ono što se dešava oko nas. A to su do sad najbolje radili dečki iz Top liste nadrealista. Ipak, mislim da se u 12 godina, koliko sam ja na sceni, puno toga promijenilo, ali, opet, ništa nije došlo iznenada, jer se jako puno radilo na tome, da se ta popularnost napokon pojavi. S druge strane, razlog popularnosti stand-up-a jeste što je došao u najbolje vrijeme za sve nas Balkance, kao duhoviti komentar ovoga iznimno turbulentnog i neizvjesnog perioda. Stand-up je jedna duhovita i inteligentna kritička misao, koja je neophodna za društvo, za razliku od većine humora koji nam se nudi na TV-u. Ljudi su se jednostavno prepoznali u našim forama i šalama, i stand-up je postao skoro zadnji glas demokratije na Balkanu“, kaže Marina u razgovoru za Al Jazeeru Balkans

Dodaje da Studio Smijeha i Standup.rs, uz pomoć radionica, konkursa i „live“ nastupa, imaju znatno ozbiljniji i predaniji pristup razvijanju stand-up komedije na ovim prostorima, u odnosu sa raznorazne reality showove koji ovu scensku formu pojednostavljuju i banaliziraju, u kojima se pričaju vicevi, kopiraju strani i domaći komičari, zbog čega se gubi njena istinska vrijednost koja proizilazi iz ličnog stila i stava autora koji piše, izvodi i režira svoj vlastiti materijal.

Silić: U stand-up-u sam prepoznao sebe i već sedam godina radim na tome da se tamo i nađemUstupljeno Al Jazeeri

Sličnog mišljenja je i Beograđanin Nikola Silić, inače član organizacije Standup.rs, koji se stand-up komedijom bavi od 2011. godine.

„Ne bih rekao da se kod nas iznenada rodila popularnost stand-upa. Standup.rs je godinama radio na njenoj popularizaciji kod nas. Trebalo nam je dosta vremena i truda da publika prevaziđe mnoge predrasude. Da je stand-up autorski tekst komičara, da to nije prepričavanje dedinih viceva, niti prevođenje 9GAGA na srpski. Sada, sedam godina kasnije uz ogromnu podršku publike i fanova deluje mi da idemo u pravom smeru. U stand-up-u sam prepoznao sebe i već sedam godina radim na tome da se tamo i nađem, a izazivanje smeha je divan način da oživim moje uvek nisko samopouzdanje“, izjavio je Silić.

Nikola i Marina, dakle, pripadaju skupini istinskih komičara za koje stand-up ne predstavlja samo posao i priliku za materijalnu zaradu, već stil života i način za preživljavanje u ovoj sumornoj svakodnevnici Balkana.

„Uz pomoć stand-upa se osoba razvija i stvara neke iznimno bitne životne stavove. Meni je stand-up komedija jako puno pomogla i u privatnom životu, i vjerovatno ne bi imala određene stavove koje imam, da nije bilo stand-upa. Upravo je to jedini pravi razlog zašto bi se mladi trebali baviti ovom vrstom komedije, ta želja biti na pozornici i svojim načinom razmišljanja nasmijavati ljude. Talentovani i inteligentni mladi ljudi koji se odluče baviti stand-upom, dobiju mnogo. Razvijaju svijest, šire gledišta, postaju kritičniji i osjetljivi na neke stvari, počinju da gledaju na svijet drugačije, stand-up ih jednostavno učini jačom i kompletnijom osobom. Dosta ljudi koji su se odlučili baviti stand-up-om, život im je postao bolji i izgradili su se kao osobe, jer trebaš stati nag ispred publike i nasmijati ih, a dobro znamo da je mnogo lakše rasplakati čovjeka“, tvrdi Marina.

Dobar ventil

Omer Hodžić iz Mostara, jedan je od ovih mladih komičara o kojima govori Marina, a koji ne mogu zamisliti život bez stand-upa.

„Stand-up komedijom sam se počeo baviti prije četiri godine. Igrom slučaja. Ona je jako dobar ventil, olakšava moje postojanje. Stand-up komedija na mene djeluje kao prigušivač ludila koje tinja u meni, daje mi platformu da istražujem najdublje dijelove sebe. Ovisan sam o smijehu publike. Smijanje može bit znak pomirenja, opuštanja, prihvatanja... Kada se publika smije to je odličan osjećaj, potpuno 'high' stanje. Volim to“, kaže Hodžić koji „sve što vidi, čuje, osjeti u stvarnosti, automatski provlači kroz svoje stand-up filtere i traži komediju u tome“.

Hodžić: Ovisan sam o smijehu publikeUstupljeno Al Jazeeri

Njegov kolega iz Sarajeva Jasmin Džemiđić je uz pomoć stand-upa uspio da ostvari svoju veliku životnu želju i uprkos invaliditetu, „zakorači“ na teatarsku scenu.

„Ja sam zapravo htio da se bavim glumom, ali zbog generalne nepristupačnosti u smislu arhitektonskih barijera, to za mene nije bilo ostvarivo. Ipak, želja mi je bila da budem na sceni pa kako god. Prije par godina, ta mi se želja i ostvarila, kada sam vidio reklamu na internetu za Noć otvorenog mikrofona u organizaciji Magacin kabarea i kasnije osvojio drugo mjesto. Da sam mislio da ću otići u komediju, baš i nisam, ali sam konačno na sceni i to mi daje mnoge mogućnosti za dalje napredovanje. Meni je smijeh oduvijek bio bitan, uvijek sam bio glavni zabavljač u raji, humor je oduvijek bio moj način da se uklopim u društvo i da me lakše prihvate jer sam drugačiji, a to što sam drugačiji htio sam da poništim humorom, i donekle mi je uspijevalo. Jako mi je bitan smijeh publike, jer ljudi kada se nalaze u blizini osobe sa invaliditetom, ne osjećaju se baš najugodnije. Mislim da sam svojom komedijom to poprilično promijenio.“

Zagrepčanin Goran Vinčić koji se tek upustio u profesionalne vode stand-upa, a u čijoj biografiji stoji da je duša od čovjeka i nepopravljivi romantik, da u slobodno vrijeme curama recitira poeziju koju je pročitao na Facebooku, da je Majstor karatea, iako ni sijalicu ne zna da promijeni te da mu je omiljeni film Alien: Osmi bludnik, kaže da je već nakon prvog nastupa shvatio da se cijeli život želi baviti ovom vrstom komedije.

„Stand-up komedija je za mene forma u kojoj sam se odmah prepoznao, potpuno je slobodna, otvorena i dopušta subjektivno izražavanje mišljenja, ali na duhovit način. Trebao mi je jedan nastup da shvatim kako je to posao koji želim raditi, jer koliko god je on težak zbog potpune ogoljenosti pred publikom, toliko je i sjajan jer ste na sceni fokus pažnje, i publika sluša samo vas. Ljepota stand-up komedije leži u tome da ste vi generator smijeha kod publike, gdje svojom duhovitošću dobijate njihove simpatije i prebacujete im svoju energiju koja se potom vraća višestruko. Kada se grupa ljudi smije zbog vas, sve brige nestaju barem nakratko.“

Stvarnost na Balkanu kao najgora komedija

Iako je dakle, svoje prve korake stand-up komedija napravila u Americi, čini se da je njen intelektualni humor trenutno mnogo potrebniji Balkanu, gdje jednostavno, ne može predstavljati samo još jednu formu za zabavu i večernji izlazak. S jedne strane, jer pomaže da se, kroz smijeh, spozna svijet i društvo oko sebe, a s druge, jer se bori sa tzv. banalnim i opasnim humorom, često usmjerenim na ugrožene i manjinske populacije. Da li bi se ovdašnji narodi odavno utopili u onome što im kreira historija, politika, društvo, da nemaju ovaj ogromni talenat za humor, i da se tradicionalno ne šale na svoj račun?

Vinčić: Često mi se desi da uopće ne moram pretjerano smišljati fore – one kao da se same pišuUstupljeno Al Jazeeri

„Mi smo se ovde odavno utopili u onome što nam kreira istorija, politika i društvo. Plivamo u tome svakodnevno, sa sve patološkom potrebom da se takmičimo ko može da zaroni dublje i popije je više. Zato je i plodno tlo za komediju i pogotovo za rušenje zaostalih stereotipa. Smisao za humor pomaže svakom narodu. Ne postoji narod bez smisla za humor. Samo dok bi se ostatak sveta umesto komedijom pre busao u grudi svojom infrastrukturom, socijalnim programima, ekonomijom i sl. ovde se samokruniše kraljem, carem, bogom humora svako ko nekome šukne kratku rimu čim mu neko izgovori 'osam' ili nešto slično. Humor nam pomaže da neke situacije sagledamo iz drugog ugla. Ako čuješ dobru šalu neće ti plata porasti ili se situacija u državi promeniti, na tebi je da li ćeš da uradiš nešto po tom pitanju“, kaže Silić, dodajući da, stvarnost u Srbiji i regionu, koja već sama po sebi liči na komediju (npr. poznati Šekspirovski govori predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, saga o sprskim čokoladicama, redukcija vode u BiH na 40 stepeni...), za Silića, „na žalost, za razliku od vode, predstavlja nepresušni izvor inspiracije“.

Teme kojima se u svojim nastupima bavi Goran Vinčić obuhvataju gotovo sve aspekte života, ali i njegov omiljeni izvor inspiracije jesu dešavanja u tzv. regiji.

„Mi ne moramo ići dalje od naše regije. Često mi se desi da uopće ne moram pretjerano smišljati fore – one kao da se same pišu. Naša regija je oduvijek, čini mi se, bila prožeta komedijom zajedno sa tragedijom, pa se naši ljudi smiju kad bi trebalo plakati. Stvarnost koju živimo možemo shvatiti kao surovu, ali ipak imamo zrno humora koje nas podsjeti da nijedno doba nije savršeno, pa tako ni ovo“, dodao je Vinčić.

Omer Hodžić, s druge strane, koristi balkansku stvarnost kako bi kreirao humor, za koji voli vjerovati da oplemenjuje ljude, razbija međunacionalne stereotipe i pridonosi pomirenju.

„Trudim se ne vjerovati da nam je baš tako loše ovdje. Mislim da se i ovdje može voditi kvalitetan život ako ste dovoljno posvećena osoba, samo vam treba malo više hrabrosti nego na nekim drugim mjestima“, kaže Hodžić.

Budućnost stand-upa na Balkanu

Iako je dakle stand-up komedija na Balkanu pronašla svoje plodno tlo i iako, dakle, materijala svakako ne manjka, postavlja se pitanje: da li zemlje bivše Jugoslavije imaju dovoljno publike za nešto intelektualniji humor, odnosno: kakva je budućnost istinskog stand-upa u regionu, u odnosu na Balkanu svojstveni banalni, uvredljivi i opasni humor?

„Ako počnemo raditi još više i ako se počnemo širiti brže, možda ćemo doprijeti do neke kritičke svijesti. Glavni cilj komičara u Hrvatskoj jeste da pokušamo dobiti televizijsku emisiju. Kolege u Srbiji su to uspjele, i mislim da se sve mijenja nabolje. Stand-up komedija je na velikim festivalima, u velikim dvoranama. Uvjerena sam da se taj, naš, balkanski, zdravo-seljački štih nikada neće izgubiti, jer Balkanci su Balkanci i ne mogu bez smijeha i humora“, kaže Marina Orsag, na čiju izjavu se nadovezao njen mlađi kolega Goran koji smatra da se „stand-up u regionu širi munjevitom brzinom te da će mu uskoro pripasti i mjesto koje definitivno zaslužuje“.

„Zaista je lijepo gledati i čuti kolege iz Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije i shvatiti da i njih more isti problemi i brige kao i mene, i da se na isti način bore protiv toga. Mislim da su naši Balkanci otvoreni za inteligentan humor, a to dokazuju pune dvorane u cijeloj regiji.“

 „Biće dobro, ako opet ne bude rata“, dodaje mladi bh. komičar Omer Hodžić.

U međuvremenu, ovi stand-up komičari će, sa jedva tinjajućim plamenom na svijeći nastaviti predvoditi balkanske narode kroz mrak njihove surove stvarnosti, nasmijavajući ih stojeći i nedopuštajući im da završe ležeći, u drvenom sanduku i sa tragičnim izrazom na licu.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.