Šta Trump može uraditi u vezi Sjeverne Koreje?

Za razliku od brojnih drugih problema s kojima se Donald Trump suočava, za problem u vezi Sjeverne Koreje nije sam kriv. Ovu tempiranu bombu je Bill Clinton predao Georgeu W. Bushu, a on Baracku Obami koji ju je predao trenutnom predsjedniku.

A sada se Trump suočava sa neprijateljem koji ima dobar nuklearni program i vjerovatno posjeduje hemijsko i biološko oružje za masovno uništenje. Jedina izvjesna stvar u vezi nuklearnog oružja Sjeverne Koreje je da ubrzano napreduje u pogledu snage i dostavnog sistema. Osim tog, Sjeverna Koreja ima vojsku od milion vojnika, više desetaka podmornica, stotina aviona, hiljada tenkova i artiljerije koja broji desetke hiljada.

Ako izbije konvencionalni sukob bez oružja za masovno uništenje, broj umrlih mogao bi iznositi između 30.000 i milion. U posljednjem konvencionalnom ratu sa Sjevernom Korejom (1950-1953) bilo je više od pet miliona poginulih nakon tri godine krvoprolića. I nije bilo pobjednika.

Ako rat izbije sada, proširit će se mnogo brže od prošlog. Budući da je Sjeverna Koreja blizu nekoliko velikih stjecišta populacije, strah od velikih gubitaka zahtijevat će vojnu reakciju u roku od 20 minuta.

Ako bi se u haosu koji bi uslijedio koristilo oružje masovnog uništenja, broj umrlih bi eksponencijalno rastao. Sve što bi uključivalo više od desetak nuklearnih raketa pretvorilo bi regionalni sukob u nuklearnu zimu, što bi imalo iznimno ozbiljne posljedice po cijelu planetu. Ako se Kina, koja je povezana sa Sjevernom Korejom sporazumom o uzajamnoj pomoći, uključi u sukob, mogao bi izbiti treći svjetski rat. Takav scenarij bi mogao dovesti do istrebljenja naše vrste.

Gospodin Trump ima tri opcije kako prići razrješenju sjevernokorejske krize.

Povećavanje vojne spremnosti

Zajedno sa svojim saveznicima, a posebno predsjednikom Južne Koreje Moonom Jae-inom, gospodin Trump može željeti da pojača vojnu spremnost snaga koje se suočavaju sa Sjevernom Korejom da uvede više vojnih vježbi, i veći broj raspoređenih vojnika, brodova i aviona.

Trump i njegovi saveznici bi također mogli odabrati da prošire protivraketni sistem THAAD. Iako THAAD može biti osvojen, zavaran mamcima ili lansiranjem raketa s podmornica, on u teoriji pruža odbranu od nekih raketa (ali ne od interkontinentalnih).

Rizik u vezi ovakvog pristupa je taj što će dovesti do tog da će i Sjeverna Koreja i Kina još glasnije da se razmeću svojom vojnom silom. Iako je šansa da ovi planirani događaji dovedu do namjernog rata veoma mala, rizici neplaniranih događaja uzrokovanih paranojom, nesrećama, greškama ili nekontrolisanim bijesom čine ovo jednom od najopasnijih situacija s kojom se čovječanstvo suočava još od perioda kada smo bili na ivici nuklearnog rata zbog Kube 1962.

Pooštravanje sankcija

Druga opcija koju gospodin Trump ima je da pooštri sankcije u nadi da će one dovesti Sjevernu Koreju za pregovarački sto kao što su postupali sa drugim državama koje su se opirale međunarodnoj zajednici.

Ujedinjene nacije pritišću Sjevernu Koreju sa sankcijama od 2006. Sankcije su se proširile od zabrane za uvoz vojne opreme i luksuzne robe do izbacivanja Sjeverne Koreje iz globalnog finansijskog sistema i zabrane izvoza dragocjenih metala, uglja i željeza, uz male iznimke.

Gospodin Trump želi dodatno pooštriti sankcije dodavanjem nafte na listu, uvođenjem potpune zabrane na izvoz uglja, zabranom njihove nacionalne aviokompanije, zaustavljanjem izvoza njihovih proizvoda i kretanjem prema potpunom ekonomskom i diplomatskom karantinu države. Ovo nije dobra opcija iz dva razloga.

Prvo, nemoguće je ostvariti sveobuhvatne sankcije jer neke države, posebno Kina (koja je odgovorna za gotovo 85 posto sjevernokorejske trgovine) ne žele tako snažno pritisnuti ni na ekonomske ni na diplomatske vene svog saveznika.

Osim tog, sve i ako bi Kina pristala da primijeni najviši mogući nivo sankcija i država osjeti ekstremni bol, Kim Jong-una nije briga. Ovo je država koju je Komisija ovlaštena od UN-ovog Vijeća za ljudska prava 2014. optužila za zločine istrebljenja, ubistava, porobljavanja, mučenja, zatvaranja, prisilnih abortusa, gonjenja na političkim, rasnim i rodnim osnovama, prisilnih nestanaka osoba i prolongiranog izgladnjivanja.

Podnošenje bola kao što je glad da bi se postigli dugoročni politički ciljevi je nešto s čim Sjeverna Koreja nema problem. Za razliku od Irana, gdje je bol koji su sankcije nanijele građanima učinio da oni na vlasti slušaju i onda pregovaraju, u Sjevernoj Koreji, nasljedna moć i režim nalik na staljinistički čine vladare gluhim i neosjetljivim na utjecaj sankcija.

Poziv Pjongjangu

Treća opcija koju Trump ima je da uzme telefon i nazove Kim Jong-una. Taj razgovor bi mogao biti o zaključivanju mirovnog sporazuma za zadnji korejski rat koji je okončan primirjem 1953. Mirovni sporazum bi mogao biti dopunjen nizom mjera kojima se gradi samopouzdanje, kao što su smanjenje broja vojnih vježbi, uklanjanje proturaketnog štita i poduzimanje koraka ka okončanju izolacije Sjeverne Koreje.

Obećanja o nemiješanju u Sjevernu Koreju bi nosila određenu težinu, ali ne pretjeranu. Strah Kim Jong-una je da bi, ako se odrekne oružja za masovno uništenje, on rizikovao da ga zadesi ista sudbina kao druge diktatore u Iraku, Libiji i Siriji. Kim Jong-un također zna da bi njegova država, ukoliko bi se on odrekao oružja, bila jednako sigurna kao što je Ukrajina bila pored Rusije nakon što su oni predali svoje oružje uz obećanje da će njihov suverenitet biti poštovan.

Ovo znači da bi Trump morao prihvatiti činjenicu da Sjeverna Koreja ima nuklearno oružje, barem kratkoročno. To prihvatanje bilo bi isto kao što su Amerika i međunarodna zajednica naučile da žive s činjenicom da su i Indija (1974.) i Pakistan (1988.) prekršili obećanja da neće posjedovati nuklearne arsenale.

Ako Sjeverna Koreja može zadržati svoju bombu, Južna Koreja i možda Japan, će vjerovatno tražiti ista prava. Ova posljednja opcija bi uništila globalna nastojanja neširenja nuklearnog oružja i također bi hronično narušila ravnotežu moći u tom dijelu svijeta.

U tom smislu, Trump nema dobrih opcija za rješavanje krize sa Sjevernom Korejom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera