Šta smo naučili od ‘Prijatelja’?

'Prijatelji' su zauvijek promijenili ulogu i značaj sitkoma u modernom dobu (Facebook/Friends.tv)

“Popularna kultura oblikuje način na koji razmišljamo o svijetu i o sebi. Televizija naročito utječe na nas jer je tako lako dostupna – dolazi u naš privatni životni prostor. Često nismo čak ni svjesni djelovanja koje televizija može imati”, napisala je Sarah E. Worth u knjizi Seinfeld i filozofija

Čuveni sitkom Prijatelji (Friends) autora Davida Cranea i Marte Kauffman nedavno je proglašen najboljom humorističkom serijom svih vremena u velikoj anketi sajta Ranker (više od pola miliona glasova), a već duži niz godina zauzima i vrh IMDb-jeve liste.

Emitovana na televizijskoj mreži NBC od 22. septembra 1994. do 6. maja 2004, kao jedan od najdugovječnijih televizijskih serijala, Prijatelji su zauvijek promijenili ulogu i značaj sitkoma u modernom dobu, ponudivši gledaocima istovremeno lažnu i istinitu sliku savremenog društva te sve njegove vrijednosti i nedostatke. Ipak, šta nas je ovaj televizijski serijal naučio kad je u pitanju život i jesmo li gledajući Monicu, Rossa, Joeyja, Rachel, Chandlera i Phoebe spoznali istinsko značenje riječi “prijatelji”, koje je u stvarnosti 21. stoljeća apsolutno zaboravljeno?

Ali oni ne znaju da mi znamo da oni znaju da mi znamo! (Phoebe)

Jednostavna serija o najboljim prijateljima

Prijatelji su, dakle, serijal o šestero mladih ljudi, koje sudbina spaja u jednom kafiću na Manhattanu zvanom Central Perk, te koji uskoro postaju najbolji prijatelji. Radnja serijala počinje kad Rachel Green (Jennifer Aniston) nakon bijega s vlastitog vjenčanja slučajno “naleti” na prijateljicu iz djetinjstva, njujoršku kuharicu Moniku Geller (Courteney Cox). Njih dvije uskoro postaju cimerice, a Rachel se pridružuje ostatku Monikinog društva, koje čine glumac freelancer Joey Tribbiani (Matt LeBlanc), sarkastični i nesigurni Chandler Bing (Matthew Perry), tek razvedeni paleontolog Ross Geller (David Schwimmer) te šašava plavuša Phoebe Buffay (Lisa Kudrow).

Već od pilot-epizode autori postavljaju narativne temelje ovog krajnje jednostavnog sitkoma (“komedija situacije”, TV-žanr i podvrsta humorističke serije), koji je “sveden” na druženje grupe prijatelja i komične situacije u koje oni svakodnevno upadaju. Iako površno utemeljen u stvarnosti, serijal vjerno prati njihove životne puteve, uspone i padove u karijeri, neumornu potragu za “pravim” ljubavnim partnerom te razočarenja koja s njom nužno dolaze.

Povratak u vrijeme stvarnih zagrljaja

“Dobro došla u stvarni svijet. S…e je. Svidjet će ti se”, kaže Monica u pilot-epizodi grleći Rachel nakon što je ova uništila sve očeve kreditne kartice. Međutim, upravo ova replika kojom Rachel iz bogatog “prelazi” u srednji stalež danas se koristi kao svojevrsni moto serijala za nove generacije koje još prije biraju Prijatelje nego nova humoristička TV-ostvarenja.

Problem koji imaju novi serijali o mladima na početku njihovih osamostaljenja jest to što su ili suviše lažni (Teorija velikog praska) ili suviše stvarni (Djevojke), te u suštini svi predstavljaju samo reprizu (Kako sam upoznao vašu majku) Prijatelja kao samo jednom uspjelog originala. Također, u odnosu na sitkome novije produkcije (Pravila igre, Dva i po muškarca) Prijatelji izgledaju mnogo realnije i skromnije – žene ne nose štikle u kuhinji, a muškarci ni u jednom društvenom polju nisu dominantni.

Za razliku od najvažnijeg sitkoma o prijateljima / susjedima, Seinfeld (1989–1998), u kojem su svakodnevne životne pojave analizirane iz filozofskog aspekta, u Prijateljima one čine sastavni dio života, često naivno i površno predstavljenog, ali bližeg i prihvatljivijeg prosječnom gledaocu. Shodno tome, i centralni likovi u Prijateljima djeluju znatno životnije, za razliku od (originalno i krajnje duhovito osmišljenih) karikaturalnih kreacija u Seinfeldu, u kojem je, npr., Cosmo Kramer osmislio “knjigu o stolu za kafu koja ide na stol za kafu”. Na koncu, kao ostvarenje smješteno u predinternetsko doba, Prijatelji nas, iz vremena društvenih mreža i virtuelnih odnosa, vraćaju u period fizičkog kontakta, razgovora “licem u lice”, u kojem se prijateljstvo umjesto lajkom izražavalo zagrljajem, na koji je i većina spomenutih serija zaboravila.

Bili smo na pauzi! (Ross)

O ljubavi, karijeri, prijateljstvu…

Sigurno ne postoji humoristička TV-serija koja detaljnije i predanije obrađuje temu ljubavnih odnosa od Prijatelja, predstavljajući ih istovremeno krajnje jednostavnim i izuzetno komplikovanim. S jedne strane, poznato je da se lik Joeyja ne zamara previše pitanjima zaljubljivanja i odljubljivanja te da je on fokusiran samo na veze sa seksualnim predznakom, dok je, s druge strane, odnos Rossa i Rachel nešto najkomplikovanije ikad emitovano na televiziji.

Naime, Ross je deset godina skrivao tajnu da je zaljubljen u Rachel, a čak i kad se to saznalo, uvijek je postojala neka prepreka da oni budu zajedno, a kao neizbrisiv segment savremene pop-kulture ostala je upisana čuvena Rossova replika koja se iz serijala prenijela u stvarnost: “Bili smo na pauzi!” (izrekao ju je nakon što je spavao s drugom curom, jer je Rachel prethodno zatražila pauzu).

Suprotan njima jest brak Monike i Chandlera, koji se, kao i sve u životu, desio iznenada i tiho, ali koji, kao iskren i sudbinski (također kao u životu), nijednom u serijalu nije bio na rubu raspada. Kad su u pitanju poslovne karijere “prijatelja”, svojevrsna borba srednjeg staleža za određeni status u društvu predstavljena je krajnje realno i prirodno i dok Rachel, Joey, Phoebe, Chandler i Monica tragaju za bilo kakvim stalnim zaposlenjem, paleontolog Ross pokušava dokazati da  je on zaista doktor (u nauci, ne u medicini).

Nakon što sve njihove ljubavne afere završe neslavno, a potencijalni se poslovi iz snova izjalove, na kraju im ostaju prijatelji, da ih utješe, savjetuju, pomognu im, te, naravno, da se obavezno našale na njihov račun. Jer, kako kaže Joey: “Iskazao sam se! Ona je moj prijatelj i trebala joj je pomoć. Da moram, ispiškio bih se na svakog od vas!”

“Sudite koliko želite, ali ti si (Rossu) oženio lezbijku, (Rachel) pobjegla s vjenčanja, (Phoebe) zaljubila se u gej plesača, (Joeyju) bacio drvenu nogu svoje djevojke u vatru (pokazuje na kutiju u kojoj je Chandler zatvoren), a ti živiš u kutiji!” – Monica.

Šta smo naučili od Prijatelja?

Negdje između bjesomučne potrage za “pravim” ljubavnim partnerom i “pravim” zaposlenjem događa se život i sve ono što se često zanemaruje dok se kuju veliki planovi za budućnost. Ako smo nešto naučili od Prijatelja, onda je to da je u životu definitivno bespotrebno i uzaludno kreirati velike planove, jer nas, po pravilu, umjesto očekivanog ishoda dočeka iznenađenje.

Također, snovi o velikom materijalnom bogatstvu i savršenim poslovima te oni o prinčevima, princezama, srodnim dušama često uopće nisu vrijedni sanjanja, jer se istinska sreća i radost krije u jednom trenutku, kad se vaš prijatelj zatvorio u drvenu kutiju kako bi dokazao “da mu je žao”. Jer, jedino što preživi životnu vjetrometinu i ostane postojati jest istinsko prijateljstvo kao utočište kojem se uvijek može vratiti i koje nikad neće zatvoriti vrata.

U konačnici, ovi fikcionalni njujorški “prijatelji” dokazuju sve ono što Bosanci i Hercegovci ne mogu  spoznati proteklih više od 20 godina: za sreću je potrebno: više smijeha, šašave radosti, ljubavi i jednostavnosti, a manje mržnje, ljutnje i politike. Ako vam se ipak čini naivnim slijediti primjer površnog američkog sitkoma, onda barem umjesto raznih tableta protiv sumorne bh. stvarnosti, “skinite” nekoliko epizoda Prijatelja i počnite s terapijom – jedna epizoda ujutro prije doručka, jedna poslije ručka i jedna prije spavanja.

Izvor: Al Jazeera