Šta sada čeka Amerikance u Afganistanu?

Donald Trump je iznenada odlučio povući gotovo polovinu od 14.000 američkih vojnika u Afganistanu (Reuters)

Zalmay Khalilzad vjerovatno sada nije sretan čovjek. Khalilzad, američki specijalni izaslanik za pomirenje u Afganistanu, bio je na hitnoj misiji: pokrenuti mirovni proces s talibanima i pokrenuti ga uskoro. Budući da američki predsjednik Donald Trump žarko želi privesti rat kraju, Washington je nestrpljiv da dobije sporazum koji će dati predsjedniku paravan za povlačenje.

Khalilzad je ostvario neki napredak. On je organizirao nekoliko sastanaka na visokom nivou između viših američkih zvaničnika i predstavnika talibana. Najpodsticajniji sastanak desio se u Ujedinjenim Arapskim Emiratima prošlog mjeseca. “Rekli su mi: ‘Ne možemo vas poraziti'”, izjavio je Khalilzad za afganistansku TV stanicu Tolo News nedugo nakon pregovora u Emiratima, referirajući se na talibane. Pobunjenici su mu rekli da “bismo mi prvo trebali sjesti s vama, što znači SAD-om, onda s, Afganistancima i riješiti probleme kroz političke načine”. S obzirom da je među predstavnicima talibana bio šef njihovog političkog ureda i šef osoblja vrhovnog vođe Mullahu Akhundzadi, takva pomirbena poruka nije za potcijeniti.

A onda, kao grom iz vedra neba, Khalilzadov šef mu je izmakao tlo pod nogama. Trump je iznenada odlučio povući gotovo polovinu od 14.000 američkih vojnika u Afganistanu. Ovaj potez čini Khalilzadov posao još težim, jer izgleda da je Washington izgubio veliku prednost u budućim pregovorima. Američki predsjednik je dao talibanama ono što dugo zahtijevaju – posvećenost povlačenju vojnika – oni se nisu morali odreći ničega zauzvrat, a da ne spominjemo zaključenje sporazuma. Za talibane odluka o povlačenju je duševna hrana s neba. Za američke pregovarače je to udarac u stomak.

Talibani ignoriraju aktuelnu Vladu

Nagovoriti talibane da pristanu na formalne pregovore bilo je dovoljno teško prije Trumpove odluke. Pobunjenici, koji su se oštro suprotstavljali opkoljenim afganistanskim snagama i koji drže više teritorije nego bilo kad od američke invazije iz 2001. godine, imali su malo razloga da prestanu s borbama. Talibani su ranije rekli da možda jesu otvoreni za formalne pregovore s afganistanskom Vladom da okončaju rat kada Washington obeća da će povući vojnike. Pa zašto onda ne gledati Trumpovu odluku kao otvaranje pokretanju mirovnog procesa? Nažalost, dok afganistanska trenutna Vlada ostaje na vlasti, to nije vjerovatna opcija. Čak i s planom o povlačenju vojnika talibani neće težiti da razgovaraju s trenutnom afganistanskom Vladom.

Od kako su američke snage zbacile talibane sa vlasti, ova grupa je odbacila afganistanske vlade kao nezakonite i marionete Washingtona. Talibani su zastupali stav da su takve grube karakterizacije posebno dobro primjenjive na trenutnu administraciju – vladu nacionalnog jedinstva, koja je proizvod pregovora koje vodi SAD, a ne izbora. Nakon što su afganistanski predsjednički izbori 2014. godine okončani neriješeno, tadašnji američki državni sekretar John Kerry je poslan u Kabul, gdje je osmislio sporazum o podjeli vlasti između dva glavna kandidata – Ashrafa Ghanija i Abdullaha Abdullaha. Ova dvojica muškaraca vode trenutnu Vladu. Tako, kada se talibanske izjave, kao ona objavljena u novembru, referiraju na afganistansku Vladu kao “postavljenu od Amerikanaca i nametnutu muslimanskoj afganistanskoj naciji”, nisu daleko od istine.

U konačnici, Trumpova unilateralna odluka o povlačenju možda je protraćila najbolju šansu Washingtona do danas da pokrene mirovne pregovore. Talibani su spremni profitirati na novoj prednosti na bojnom polju, proizvedenoj povlačenjem vojnika koje ne prati mirovni sporazum i pojačati borbu protiv Vlade, s kojom nemaju interesa da razgovaraju. Idealno bi bilo da Trump povuče svoju odluku o povlačenju vojnika i da Khalizadovim diplomatskim naporima da još vremena. Lakše je opravdati povlačenje ako možete reći da ste barem pokušali prvo sklopiti mir.

Proiv ISIL-a, al ne i protiv Al-Kaide

Relano gledano, male su šanse da Trump zauzme drugačiji kurs; njemu se nikad nije sviđala ideja ostanka u Afganistanu. Osim toga, Bijela kuća – posebno s nedavnim odlaskom ministra odbrane Jamesa Mattisa – ima nekoliko preostalih viših zvaničnika koji podržavaju ostanak i koji su u poziciji da ubijede Trumpa da promjeni mišljenje, ili čak da uspori tempo povlačenja. Moguće je da Trump najavi potpuno povlačenje u narednim mjesecima. Šta, dakle, Washington može uraditi da pokupi dijelove uništene prilike?

Prvi korak je kontrola štete. Vrhovni američki zvaničnici bi trebali uvjeriti Kabul da, uprkos predstojećem povlačenju vojnika, oni ne napuštaju Afganistan. Washington bi trebao naglasiti da će nastaviti pružati ključne finansije afganistanskim sigurnosnim snagama i da će podržavati nastojanja da se prošire afganistanske specijalne snage, zvijezda afganistanske vojske koja pati zbog pretjeranog naprezanja. Takve mjere mogu umanjiti afganistanske razloge za zabrinutost zbog američkog napuštanja i ograničiti talibanske potencijalne uspjehe na bojnom polju nakon odlaska američkih vojnika.

Zatim, ako i kada kontakt s talibanima ponovo bude ostvaren, Washington se treba fokusirati na to da nagna talibane da formalno odbace veze s mrežom Al-Kaida. Analitičari odavno strahuju da će se Afganistanci vratiti utočištu međunarodnog teorističkog skloništa u slučaju američkog povlačenja i ovaj strah bi mogao biti jedan razlog zašto je neodlučni Trump pristao zadržati vojnike u ovoj državi kada je najavio svoju afganistansku strategiju prošle godine. Isti strah pokreće i američku pregovaračku strategiju. U intervjuu za Tolo News, Khalilzad je rekao: “Ako se pozabavimo prijetnjom terorizma, SAD ne traži stalno vojno prisustvo u Afganistanu.” Talibani se aktivno bore protiv lokalnog partnera grupe Islamska država u Iraku i Levantu, ali zadržavaju veze s Al-Kaidom.

Čekaju se predsjednički izbori

Ovdje od pomoći može biti Pakistan. Washington bi trebao izvršiti pritisak na Islamabad, koji uživa znatan utjecaj nad pobunjenicima, da se pozabave pitanjem Al-Kaide s talibanima i da uključe ključne regionalne aktere Rusiju, Iran i Kinu u ovu kampanju, također. Ove četiri države se ne slažu s Washingtonom, ali one, također, nemaju interes u tome da se Afganistan vrati utočištu Al-Kaide. Moglo bi doći do otvaranja. Tricia Bacon, naučnica koja proučava saveze među terorističkim grupama, napisala je da talibani nisu jednako ovisni o operacionoj i finansijskoj podršci koju su dobijali od Al-Kaide, dok vođa Al-Kaide Ayman al-Zawahiri uživa manji ugled kod talibana od svog prethodnika Osame bin Ladena.

Osim toga, Washington bi trebao pružiti punu podršku afganistanskim predsjedničkim izborima, zakazanim za ovu godinu. Uzimajući u obzir sigurnosne, tehnološke i logističke izazove, glasanje će vjerovatno biti manjkavo, ali šanse da talibani razgovaraju s Kabulom i, shodno tome, pokrenu formalne pregovore, veće su ako je afganistansko vođstvo proizvod izbora, prije nego američkog posredovanja. U proteklih nekoliko dana, afganistanski izborni zvaničnici su ukazali da će glasanje biti odgođeno za nekoliko mjeseci, da se poprave tehnički izazovi. U najboljem slučaju, odgađanje ne bi samo popravilo probleme u izbornom procesu i učinilo ih kredibilnijim, već bi donijelo dodatno vrijeme da se izgradi nacrt za mirovne pregovore s talibanima, koji će početi kada nova vlada počne s radom.

Usred iznenadne odstupničke američke uloge i prisustva u Afganistanu, Kabulovo učešće u potencijalnom mirovnom procesu nije nikad bilo više ključno. Khalilzad može ograničiti štetu ishitrene odluke svog šefa tako što će kreirati prave uslove za eventualno pokretanje mirovnog procesa, koji je u vlasništvu Afganistana i koji Afganistan vodi, a koje Afganistan i njegovi napaćeni građani bogato zaslužuju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera