Šta nam holandski izbori mogu reći o Evropi?

Holanđani danas izlaze na izbore. Događaj koji inače ne izaziva ovoliko međunarodne pažnje vjerovatno će biti drugačiji ovog puta.

Islamofob i pripadnik krajnje desnice Geert Wilders, koji želi izvesti Holandiju iz Evropske unije, vodi u anketama. Ovo izaziva zabrinutost u Evropi: ako Wilders pobijedi, nakon Brexita i američkih predsjedničkih izbora to bi mogla biti odskočna daska za nacionalističke stranke na predstojećim francuskim i njemačkim izborima.

Ako Wilders, “čovjek koji je izumio Trumpa”, može biti toliko popularan, čak i u zemlji poznatoj po toleranciji i otvorenosti, čak i u zemlji sa solidnom ekonomijom, šta to znači za cijelu Evropu?

U skladu s tradicijom filozofa kao što su Erazmo Roterdamski i Baruch Spinoza, Holandija je uvijek bila ponosna na svoj identitet zasnovan na vrijednostima tolerancije i slobode.

U konkretnom holandskom kontekstu ova situacija postavila je osnovu za stav “živi i pusti druge da žive” po širokom spektru pitanja, dovodeći zemlju na čelo odbrane multikulturalizma i širenja ličnih sloboda.

Stav prema toleranciji

Do kraja 20. stoljeća ovaj stav prema toleranciji – pustite svakog da radi ono što želi – činio se duboko urezanim u holandski karakter. I tik nakon prijelaza milenija sve se to primijenilo.

Holandijom je u to vrijeme upravljala široka koalicija socijaldemokrata i liberala, a zemlja je uživala u periodu velikog ekonomskog prosperiteta.

Na izborima 2002. godine Pim Fortuyn, akademik koji je postao političar, dobio je ogromnu podršku zbog dvije stvari: napada na politiku široke koalicije uz opravdanje da je previše birokratska i da nije u dodiru s običnim ljudima te zbog toga što je islam proglasio inferiornijom kulturom.

Očito je igrao na kartu nezadovoljstva vladom koja upravlja zemljom na neemotivan i neideološki način.

Nakon toga je niz razvoja događaja – i u Holandiji i u inozemstvu – otvorio konzervu s crvima. Fortuyn je ubijen, kao što je i dvije godine kasnije, 2004, ubijen i režiser i antiislamski provokator Theo van Gogh.

Naredne godine Holanđani su na referendumu glasali protiv Evropskog ustava – čiji je ishod uglavnom ignoriran Lisabonskim sporazumom.

Toksični koktel

Na međunarodnom frontu Holanđani su se suočili s finansijskom krizom 2008, krizom u eurozoni, izbjegličkom krizom i krvavim napadima pripadnika grupe Islamska država Irak i Levant u Parizu i Briselu, odnosno u blizini Holandije.

Ovaj toksični koktel događaja potakao je rast Geerta Wildersa. On je prisvojio Fortuynovo naslijeđe usvajanjem ekstremnijih stavova prema tzv. prijetnjama islama te iskazivanjem žestokog nezadovoljstva prema vladajućim elitama i u Briselu i u Hagu.

On sebe predstavlja kao jedinog političara koji je stao u odbranu dobrobiti države, nacionalnog identiteta i granice. Tvrdi da to može ostvariti zatvaranjem džamija, zabranjivanjem Kur'ana i izvođenjem Holandije iz EU-a.

Paradoksalno, neko bi rekao da, “zahvaljujući” Wildersu, Holandija ostaje lojalna svojoj tradiciji bivanja pod lupom međunarodne pažnje – iako na drugačiji način.

Uzimajući u obzir njegovu antiislamsku, nacionalističku i izolacionističku agendu, Wilders se može smatrati pionirom trampizma.

Zajedničke osobine

Uz zanemarenje osobitosti svake zemlje i kulture, Wildersov projekt ima dosta zajedničkog sa drugim populističkim strankama i partijama krajnje desnice u EU-u: Nacionalnim frontom u Francuskoj, AfD-om u Njemačkoj, Slobodarskom strankom u Austriji te italijanskom Sjevernom ligom. Oni ponajviše dijele čvrstu kontrolu nad debatama o nacionalnom identitetu, imigraciji, Evropskoj uniji i ekonomskoj politici.

Populisti širom Evrope još nisu pobijedili na izborima – čak i ako Wilders pobijedi, to će imati samo simbolično značenje zato što je vrlo malo vjerovatno da će druge stranke biti spremne formirati koaliciju s njim – ali im već daje veliki podstrek. Širom kontinenta političke diskusije vode se prema populističkim uvjetima.

Ovogodišnja holandska predizborna kampanja predstavlja upečatljiv primjer. Premijer Mark Rutte iz Narodne partije za slobodu i demokratiju (VVD), stranke desnog centra, obećao je glasačima da neće formirati koaliciju s Wildersom nakon izbora, ali je pokušao pridobiti nekoliko Wildersovih pristalica slanjem otvorenog pisma u kojem poziva ljude da “doe normaal”, odnosno da se ponašaju normalno ili da odu.

Vođa holandskih demokršćana Sybrand van Haersma Buma podigao je ljestvicu na nacionalističkom frontu i ustvrdio da učenici u školama trebaju početi dan pjevanjem državne himne – prema njegovim riječima, najljepše i najstarije na svijetu.

Rasprave u Evropi

U skladu s očekivanjima, populisti tvrde da su oni jedini koji razumiju identitet, brige i potrebe naroda. Pronašli su neprijatelja, ustvari dva – islam i (EU) elite – koji sprečavaju povratak identitetu za koji se oni bore.

Nacionalisti i populisti prisilili su Evropu da raspravlja o identitetu, tradiciji i kulturi. Nacionalne vlade i evropski lideri dosad su to ili ignorirali ili kopirali.

Čak i ako se nadopunjuje dobrim ili samo solidnim upravljanjem, ignoriranje rasprava učinit će dio glasača trajno nezadovoljnim. Kopiranje odgovora populista značit će prihvatanje njihovih načina – kao što to primjer Brexita elokventno demonstrira.

Zbog toga je uglavnom nebitno pet mogućih scenarija za budućnost EU-a, koje je prošle sedmice predstavio predsjednik Jean-Claude Juncker. Sami po sebi nisu ni ispravni ni pogrešni, ali ne daju odgovor na pitanja o tradiciji, identitetu i kulturi.

Zasad je na populističkim partijama ne samo da postavljaju ta pitanja već i da daju odgovore na njih.

Ali, budućnost Evrope ovisi o njenom identitetu. Umjesto da se stidimo ili bojimo mi koji se ne slažemo s odgovorima koje populisti nude moramo imati hrabrost da potaknemo ovu raspravu.

I da konačno predložimo uvjerljive alternative onim odgovorima u koje Wilders i njegovi prijatelji populisti žele da vjerujemo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera