Šta je za Hrvate Sutjeska

Za dom spremni, Bleiburg
WJC je naveo da se protivi komemorativnim manifestacijama u Sarajevu, Zagrebu i Bleiburgu (AP)

Ranko Ostojić, parlamentarni zastupnik Socijaldemokratske partije, predložio je da Hrvatski sabor bude visoki pokrovitelj skorog obilježavanja 75. godišnjice Bitke na Sutjesci, jedne od najtežih i najslavnijih partizanskih bitaka protiv nacifašista i njihovih pomagača, ponajprije ustaša, u Drugom svjetskom ratu: premda mu još nije stigao službeni odgovor, iz prvih reakcija nekih članova vladajućeg HDZ-a i neimenovanih izvora bliskih toj stranci, kao i HDZ-u bliskih povjesničara, jasno je da će Ostojićeva inicijativa doživjeti brzi krah.

Malo je vijesti koje stanu u jednu jedinu rečenicu, a da toliko i tako precizno govore o civilizacijskom i moralnom potonuću današnje Hrvatske.

„Iako postoje različita gledišta o razlogu što se tako veliki broj Hrvata nalazio u partizanima, je li to bila pripadnost Komunističkoj partiji i ideologiji ili bunt protiv sporazuma Pavelića i Mussolinija kojim je veliki dio Dalmacije predan Italiji, poznato je da su se u tom razdoblju na Sutjesci nalazile četiri partizanske divizije i brigada zajedno s centralnom bolnicom što je zajedno iznosilo 22.148 boraca. U skladu s tablicama koje postoje, vidljivo je da su među partizanima na Sutjesci najbrojniji bili Dalmatinci, a Split i Šibenik jedini gradovi s četveroznamenkastim brojem boraca. Najviše je Dalmatinaca bilo i među poginulima, oko 3.000, a najveće gubitke pretrpjela je Druga dalmatinska brigada s 800 poginulih“, napisao je Ostojić u pismu predsjedniku Sabora. Na Sutjesci je, inače, život izgubilo oko 7.500 partizanskih boraca.

Mitološke bitke

„Ne vidim zašto bi Hrvatski sabor pokrivao mitološke bitke i datume neke druge države, u ovom slučaju Jugoslavije“, izjavio je povjesničar Davor Marijan, jedan od onih hrvatskih historičara koji otvoreno ili nešto manje otvoreno, ovisno o prilici, zastupaju stav da partizani nisu bili vojska Hrvata u Drugom svjetskom ratu, a ako partizani nisu bili vojska Hrvata, onda Hrvate u rečenom ratu nije imao predstavljati tko osim vojske Nezavisne Države Hrvatske, poznatije pod imenom – ustaše.

„Nikakav smisao ne vidim u tome da se uopće predlaže da Hrvatski sabor bude pokrovitelj obilježavanja ‘Bitke na Sutjesci’. Ta je bitka jedan od sinonima, pače mitova jugoslavenskog komunističkog sustava, za koji znamo da ga je hrvatski narod temeljem svoga Ustava već 1990. godine odbacio“, rekao je prohadezeovskom portalu Direktno Miro Kovač, relativno nedavni ministar vanjskih poslova i aktualni HDZ-ov saborski zastupnik.

Iako autor ovih redova nije poklonik obilježavanja bitaka i redovnih godišnjih okupljanja, nužno politički obojenih, na ovim ili onim stratištima, nad kostima ovih ili onih žrtava, Ostojićev prijedlog vrijedan je i društveno koristan zato što će na konkretnom primjeru raskrinkati službeni odnos Republike Hrvatske prema antifašističkoj borbi, a pritom valja znati da je Republika Hrvatska zemlja u kojoj se s posebnom pažnjom, uz visoka državna sponzorstva i medijsko praćenje, obilježavaju mjesta stradanja Hrvata kroz povijest, s posebnim naglaskom na ratove od 1941. do 1945. i od 1991. do 1995. godine. Kako će predsjednik Sabora Gordan Jandroković, kroz kojeg će progovoriti i HDZ i aktualna vlast, formulirati i argumentirati odbijanje Ostojićevog prijedloga? Hoće li posthumno oduzeti hrvatsku nacionalnost dalmatinskim i bosanskohercegovačkim partizanima koji su izginuli na Sutjesci u borbi protiv najvećeg zla u povijesti čovječanstva? Ili će posegnuti za Marijanovom tezom po kojoj poginuli hrvatski partizani sa Sutjeske nemaju veze s Hrvatskom nego isključivo s Jugoslavijom?

Sabor slavi NDH

Hrvatski sabor, međutim, visoki je pokrovitelj komemoracije na Bleiburgu u Austriji, gdje se svake godine odaje počast pripadnicima vojnih formacija NDH i civilima pobijenima na teritoriju Slovenije i Austrije neposredno po okončanja rata u svibnju 1945., preciznije, ne samo da se odaje počast žrtvama nego se slavi NDH. Kako to da ti stradali Hrvati imaju neupitnu vezu s današnjom Hrvatskom i Hrvatska s njima, dok ista ta Hrvatska ne želi imati ništa s Hrvatima poginulima u partizanskim jedinicama na Sutjesci? To je objašnjivo jedino time da se NDH i njezina vojska smatraju povijesno-političkim temeljem postojeće Republike Hrvatske, premda u Ustavu ove zemlje piše da hrvatska državnost, „nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske“, između ostalog počiva na odlukama „Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.)“.

No to što nešto piše u Ustavu i što se proklamira kad zatreba u svrhe obmanjivanje međunarodne javnosti nije nikakva prepreka Miri Kovaču – ponovimo: ministru vanjskih poslova u većem dijelu 2016. – i sličnima Kovaču da govore da je Sutjeska „jedan od sinonima, pače mitova jugoslavenskog komunističkog sustava, za koji znamo da ga je hrvatski narod temeljem svoga Ustava već 1990. godine odbacio“. Hoće li se i predsjednik Sabora, a to znači i cijela vladajuća garnitura, ovakvom argumentacijom uključiti u pljuvanje po Ustavu, po zdravom razumu i činjenicama?

U svakom slučaju, bit će vrlo zanimljivo vidjeti kojim će se akrobacijama poslužiti Gordan Jandroković da pokuša održati na životu četvrtstoljetno interesno hrvatsko licemjerje kad je riječ o Drugom svjetskom ratu, jer je upravo dvoličnost spram ustaštva ključni i neodvojivi sastojak hrvatske državnosti i stvarnosti, stvarnosti koju živimo mimo onoga što piše u Ustavu i drugim dokumentima namijenjenima neprijateljski nastrojenom svijetu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera