Šta je direktor CIA-e naučio od Jugoslavije? Ništa!

Otkud Mikeu Pompeu zaključak da je Ameriku 'Jugoslavija naučila da se pazimo nacionalističkih država', piše autor (EPA)

Kada direktor američke Centralne obaštajne agencije analizira aktuelne bezbednosne pretnje interesima Sjedinjenih Američkih Država, onda je to posao koji je u opisu njegove funkcije, ali bilo bi mu bolje da ne pretenduje da sa istorijske distance analizira složene geostrateške, ideološke i socijalne fenomene sveta, iz čega izvlači misteriozni zaključak da je Jugoslavija predstavljala bezbednosnu opasnost Americi.

Upravo to je u retkom obraćanju javnosti učinio Mike Pompeo osvrćući se na svojih godinu dana u Langley. U knjigovodstvenom nabrajanju bezbednosnih pretnji Americi, Pompeo je pominjao Rusiju, Severnu Koreju, Venecuelu, Iran i Al-Kaidu, a onda je usledio pasaž koji je najveće odjeke dobio – na zapadnom Balkanu. ​Govoreći o pretnjama “nedržavnih entiteta”, organizacija koje nemaju istaknutu zastavu u Ujedinjenim nacijama, Pompeo je slušaocima na konzervativnom Američkom preduzetničkom institutu poručio: “Udžbenici istorije još uče da pretnje po bezbednost SAD-a dolaze od država poput Jugoslavije, ili neke druge nacionalističke države. Danas su te pretnje mnogo raznovrsnije, bilo da se radi o pretnjama grupa kao što su Hezbollah ili Al-Kaida, ili o pretnjama našim informacionim sistemima od strane grupa kao što je WikiLeaks.”

Direktor CIA-e nazvao je WikiLeaks neprijateljskom obaveštajnom službom, iako ni on, ni predsednik SAD-a Donald Trump nisu uvek bili tako kritični. Trump je tokom jednog izbornog skupa čak izjavio: “Volim WikiLeaks!” Pompeo, za koga se u januaru spekulisalo da bi Rex Tillersona mogao da zameni na mestu državnog sekretara, odavno je poznat po borbenom protivljenju nuklearnom sporazumu sa Iranom, potpisanom u vreme administracije Baracka Obame, po kontroverznim izjavama o američkim muslimanima, ili želji da se SAD dokopa osnivača WikiLeaksa Julliana Assanga, kako bi “prevaranta i kukavicu streljali zbog izdaje”.

‘Činija nacija’ je ekskluzivno američka

Nesporna je činjenica da su nove pretnje van-institucionalizovane, alli otkud Pompeu zaključak da je Ameriku “Jugoslavija naučila da se pazimo nacionalističkih država”. U kojim to udžbenicima piše da je Jugoslavija predstavljala opasnost po američku bezbednost? Da li je SAD učestvovao u rasturanju Jugoslaviju zbog takve opasnosti? Da li je to “Top classified”? Kako to da se bezbednosne pouke izvlače iz zemlje koje nema još od 1992. godine?

Ako zbog prostora samo olako pomenemo činjenicu da se SAD među zapadnim silama do maksimuma borio protiv raspada SFRJ, šta uopšte Amerikanci znaju o nacionalizmu? Njihov koncept Melting pot pokazao se kao veoma uspešna brana od nacionalizama. Englezi, Irci, Italijani, Jevreji, Latinosi, Mađari, Poljaci, Nemci, Škoti ili Ukrajinci – svi oni su se utopili u “činiju nacija” koja je postala ekskluzivno američka. SAD, za razliku od Evrope, oslobođen je etničkih tenzija. Američki problem je, za razliku od Evrope, rasni.

Otkud onda pretnja iz Jugoslavije, koja je dugo uspevala da bude višenacionalna, ali ne i nacionalistička? Uvek nesvrstana, nikad u blokovima. Biće da je Pompeo, podrazumevajući opasan period koji je prethodio ratovima i raspadu Jugoslavije, više imao na umu što je srpski lider Slobodan Milošević bio slep na rušenje Berlinskog zida, na raspad SSSR-a, što je prevideo oduševljeni izlazak zemalja Istočne i Centralne Evrope iz zagrljaja “majčice Rusije”. Milošević je prednjačio u zahtevima da se očuva okoštali sistem komunizma. Tadašnji srpski vođa bio je ostrašćeni pobornik ideologije koja se oko njega rušila i kao takav je mogao da predstavlja pretnju interesima SAD. Jugoslavija, kako se pokazalo, nije ni u američkoj vizuri mogla da bude identifikovana sa “balkanskim kasapinom”, budućim “garantom mira i bezbednosti”, pa, na kraju, haškim optuženikom. Nacionalizam o kome priča Pomepo posle je bio upotrebljen kao razorno efikasna altaka koncepcijskih opredeljenja koja su Srbiju ostavile na sprudu istorije.

‘CIA-u trebalo rasturiti u hiljadu komadića’

Da je američko učenje na ex-Yu nacionalizmu problematična teza dokazuje i Pompeov izbor aktuelnih pretnji interesima Vašingtona. Da li je Iran pretnja zbog nacionalizma ili zbog teokratskog šiitskog revolucionarnog autoritarizma? Rekao bih – ovo drugo. Da li je lider Severne Koreje Kim Jong-un osvedočeni nacionalista ili ideološki staljinista? Naravno da je i u ovim primerima moguće naći elemente nacionalizma, naravno da je nacionalizam uvek faktor destabilizacije i naravno da kada Pompeo identifikuje pretnje koje dolaza od “nacionalnih država” to ima logiku.

Ali, Mike Pompeo bolje da proučava arhive o radu istočnonemačkog Štazija ili KGB-a iz Putinovih ranih dana, nego što tvrdi da je Amerika nešto naučila od opasnosti nacionalizma Jugoslavije. Direktor CIA-e i njegov šef u Beloj kući su poslednji koji bi danas mogli da govore o nacionalimu. A ako već govore, kakvo je to iskustvo izvukla Amerika Donalda Trumpa? Nikakvo. Ako su Pompeove ocene o Jugoslaviji vrhunac analitike CIA-e, onda je bio u pravu bivši američki predsednik John F. Kennedy kada je jednom izjavio da bi “CIA-u trebalo rasturiti u hiljadu komadića i pustiti da ih vetar raznese”. Da ne govorim da je davati Jugoslaviju kao primer neoprezno: Pompeo valjda zna odakle dolazi Trumpova supruga.

Kako god, Pompeo je visoki činbenik države koja danas nacionalizam promoviše u paketu sa izolacionizmom i protekcionizmom šireći opasnu radijaciju po svetu. Ova administracija, u kojoj je Pompeo jedan od onih sa najvećim predsednikovim poverenjem, postala je najistaknutiji promoter izolacionizma i nacionalizma, protkanog i dalje rastističkim tenzijama kod kuće. Ako je Jugoslavija svojim nacionalizmom nekada bila velika pretnja Americi, onda je Amerika danas globalna pretnja, kao što se jasno čulo na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu od lidera Nemačke, Francuske ili Indije.

Kako od krađe sačuvati ukradene tajne

Sve ostalo što je Pompeo govorio drži vodu. Kako i priliči vrhunskom obaveštajcu sveta, potvrdio je ocenu da je Rusija ozbiljna pretnja američkim interesima. “Sadašnja administracija dobro zna da moramo da pružamo otpor Rusima gde god ih nađemo”, rekao je, pokušavajući da stiša buku dok Vašington bruji zbog istraga “ruske veze” u prošlogodišnjoj predsedničkoj kampanji. Da bi smirio kritičare, Pompeo je, kao čovek od velikog Trmpovog poverenja, upozoravao na opasnosti “sna” Vladimira Putina da ne odustaje od namere da Rusiji vrati moć, veličinu i slavu kakvu je imao Sovjetski savez.

Govorio je Pompeo da je misija CIA-e da “krade tajne” u ime SAD-a i da to radi “agresivno i bez pardona”. Priznao je da je CIA nedavno imala neidentifikovani “veliki gubitak” u Kini, što ga je navelo na zaključak: “Moramo da se potrudimo da tajne koje ukrademo ne budu ponovo ukradene.” Sasvim korektno, jer niko i ne pomišlja da je to posao za majke Tereze. Niti iko ima iluzija da druga, treća ili peta strana – one koje se bore da “sačuvaju tajne” – istu metodologiju ne koriste u ime svojih država.

Potom je govorio o trenutno najaktuelnijem izazovu svetskom miru: sukobu sa Severnom Korejom zbog nuklearnih i balističkih pretnji Kim Jong-una. Kao poznati jastreb po ovom pitanju, otkrio je da je u CIA formirao posebno odeljenje i da su SAD sada u boljoj poziciji nego pre 12 meseci. Što je, takođe, sasvim korektno, jer je potencijal opasnosti toliki da se očekuje i da šef CIA-e kaže da misli da je Kim “racionalan” akter, s kojim bi moglo da se nađe rešenje konflikta kako bi se izbegao opšti rat, ili ograničena intervencija sa neograničenim posledicama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera