Šta evropska populistička desnica radi dobro

Donald Tusk je rekao da Orbanov vanredni zakon nema nikakve veze s duhom demokratije (EPA)

Philadelphia – Evropska narodna stranka, konzervativni blok u Evropskom parlamentu, će 20. marta odlučiti da li će istjerati vladajuću mađarsku stranku Fidesz. EEP je sporo nastupio u cenzurisanju Fidesza i mađarskog autokratskog premijera Viktora Orbana, za njegov napad na demokratiju i vladavinu zakona. Pa ipak, Orbanovi zapadnjački kritičari su bili jednako spori da razumiju socijalne i ekonomske politike koje su u osnovi njegove popularnosti.

Razmotrite hrabri set porodičnih politika koje je Orban najavio 10. februara. Do sada je presuda na Zapadu o ovim politikama, čiji je cilj da se pozabave niskom stopom plodnosti u državi i da dodatno reduciraju imigraciju, bila gromoglasno negativna i gotovo slijepa za njihovu efikasnost u ukorjenjivanju Orbanove podrške među mađarskim glasačima.

Zapadnjački analitičari ne prepoznaju da diktatorski nacionalisti kao što je Orban dobijaju podršku ne samo kroz napade na imigrante, već i nuđenjem ekonomskih politika koje koriste prosječnim ljudima. Vodeće političke stranke na Zapadu trebaju naučiti ovu ekonomsku lekciju brzo ako se žele takmičiti protiv svojih populističkih izazivača.

Orban želi povezati svoju nacionalističku poruku sa darežljivim i popularnim socijalnim politikama, dok ohrabruje mađarske žene i porodice da imaju više djece. Mađarska trenutna stopa plodnosti od 1,45 djeteta po ženi ispod je stope zamjene. A mađarska populacija se smanjuje od 1989, zrcaleći padove u drugim bivšim komunističkim državama koje su pružale opsežnu socijalnu podršku porodicama.

Glavna značajka ovog plana je cjeloživotno izuzeće od poreza na lični dohodak za žene koje rode četvero i više djece (Orban i njegova supruga imaju petero). Ova i druge politike u novom paketu će imati stvarni utjecaj na sve porodice u Mađarskoj. Žene mlađe od 40 godina koje se prvi put udaju i koje su radile najmanje tri godine bit će podobne za kredit od 36 000 dolara „za podizanje djece“ po sniženoj stopi, koja će biti oproštena kako budu rađale djecu. Veće porodice mogu aplicirati za vladin grant od 9.000 dolara za kupovinu automobila sa sedam sjedišta. Nane i dede koji čuvaju djecu bit će podobni za odlazak s posla i beneficije. A vlada će kreirati 21.000 novih subvencioniranih lokacija za čuvanje djece.

Upad u zamku

Vodeći zapadnjački mediji, analitičari i političari su gotovo univerzalno kritikovali ovaj plan, stoga upadajući direktno u Orbanovu zamku. The Economist, dugogodišnji zagovaratelj ekonomskih politika slobodnog tržišta koje su osiromašile mnoge u istočnoj Evropi dok proizvode veliko bogatstvo za nekolicinu i veće životne standarde za manjinu srednje klase, predvidivo je kritikovao Orbanov plan jer je isuviše skup. Ove nove mjere „teško da će poroditi baby boom“ i mogle bi „uvećati ekonomiju koja je blizu pregrijavanja i podići cijene kuća“.

Novinar Adam Taylor odrazio je ove sentimente u The Washington Postu, tvrdeći da će Orbanove politike „jedva pomjeriti kazaljku u vezi nataliteta i mogu predstavljati loše vraćanje investicije“. Slušamo ovu istu zapadnjačku kritiku već decenijama: pomaganje ljudima je preskupo i ne funkcioniše, plaćanje kuća će ih samo učiniti skupljima, i bolje je oslanjati se na tržišta nego na javne politike.

Ali Orbanovi kritičari ignorišu primjere Poljske i Rusije, koje su također implementirale natalitetske politike u posljednjih nekoliko godina. Ruska stopa plodnosti iznosi do 1,75 djece po ženi, a 1999. je iznosila svega 1,7, dijelom zbog programa granta za nove roditelje. I Poljska je dostigla veće stope nataliteta nakon 2015. nakon uvođenja velike inicijative Porodica 500+, koja omogućava roditeljima da plate za školske potrepštine, odjeću i odmore. Oba programa su kritikovana kao preskupa, ali poljski javni deficit je opao, nije porastao. Ove su politike stimulisale ekonomski razvoj dok su dramatično reducirale dječje siromaštvo i povećale broj djece upisane u škole.

Iako napadi slobodnog tržišta na hrabre nove socijalne programe ne iznenađuju, neke od najoštrijih kritika Orbanovih politika su došle od ljevice. Progresivcima se nimalo ne sviđa činjenica da se mnogi od ovih prijedloga odnose prema ženama na način koji izgleda unapređuje konzervativnu, proporodičnu agendu.

Za Afuu Hirsch iz The Guardiana, na primjer, „ideja da je pomoć siromašnima uvjetovana poslušnom reprodukcijom graniči sa distopijom.“ Slično tome, profesorica Kim Lane Scheppele, koju je intervjuisao Public Radio International, upozorila je da „će žene ponijeti teret Orbanovih neuspjelih ekonomskih politika.“ A švedska ministrica za socijalna pitanja Annika Strandhäll rekla je da, „će ova vrsta politika naštetiti autonomiji za koju su se žene borile decenijama.“

Srce i um glasača

Ovi analitičari su u pravu kada kažu da su Orbanove politike osmišljene da ohrabre žene da se udaju, kupe kuće, rađaju više djece i ostanu u Mađarskoj. Ali njihova kritika promašuje poentu na važne načine. U cjelini, ovi prijedlozi nisu prisilni. Niti žele držati žene bosim i vezanim za kuću. Umjesto tog, Orbanov plan je osmišljen da pomogne ženama da održavaju ravnotežu na relaciji posao-život. Za to, trebaju biti slavljene, a ne osuđivane.

Razmotrite cjeloživotno izuzeće od poreza na lični dohodak za žene sa četvero ili više djece. Primarne korisnice ovog programa bit će zaposlene žene, jer one bez prihoda neće dobiti nikakvu prednost. U porodicama sa oba roditelja gdje oba partnera imaju sličan ili jednak potencijal za zaradu, može imati smisla za ženu da radi oslobođena poreza, ili da vodi porodični posao, dok muškarac ostaje kući s djecom.

Isto tako, davanjem nanama i dedama beneficija za čuvanje djece pomaže se ženama da uđu u radnu snagu. Isto je i sa subvencioniranim čuvanjem djece. I iako novi program kredita ohrabruje žene da imaju djecu, može im omogućiti da kupe kuću. Ukratko, ove politike pružaju državnu podršku za ženski neplaćeni rad.

Sviđalo vam se to ili ne, neke od najhrabrijih evropskih socijalnih inicijativa dolaze od najneliberalnijih vlada. Negativne reakcije vodećih utjecajnih osoba na Zapadu pokazuju koliko su nespremni da se bore sa Orbanom i drugima za srca i umove glasača. Populistička desnica koristi retoriku i politike socijalne demokratije u službi diktatorskog nacionalizma. Ako Zapad ne može uvidjeti ili razumjeti privlačnost ovoga, neće biti u stanju ni da se suprotstavi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate