Šta čini ʽhumanitarnu krizuʼ?
Ljude koji su učestvovali u protestu protiv policijskog ubistva Georgea Floyda od 25. maja hapse zbog kršenja policijskog sata u centru Los Angelesa, 3. juna 2020. [AP /Marcio Jose Sanchez]
Do kraja aprila ove godine u jednoj od država najteže pogođenih Covidom-19, naciji bogatoj naftom od nekih 300 miliona ljudi uključujući veliku muslimansku populaciju, više od jednog od pet domaćinstava nije imalo dovoljno hrane. Čak i prije pandemije, situacija je bila ozbiljna sa gotovo 14 posto populacije ovisne o pomoći u hrani, a gotovo milion je bolovao od hronične neuhranjenosti. Situaciju danas dodatno komplikuje ne samo bolest koja je odnijela hiljade života već i plemenski politički nemiri i strah od krvoprolića ukoliko se bude raspravljalo o predstojećim novembarskim predsjedničkim izborima. Nakon nasilnih sukoba između demonstranata i policije, kao i zbog izvještaja o pljačkanju, vojska je pozvana na ulice da održava red. Novinari su posebna meta vlasti i hiljade demonstranata širom države su uhapšene. Politički nemir je rasplamsan zbog činjenice da je pandemija najteže pogodila siromašne i marginalizirane zajednice uključujući etničke manjine i imigrante.
Kako izgleda humanitarna kriza? Koje vrste slika ova fraza priziva? Humanitarna koalicija, skup kanadskih humanitarnih agencija, definira humanitarnu krizu kao „događaj ili niz događaja koji predstavlja kritičnu prijetnju za zdravlje, sigurnost ili dobrobit zajednice ili druge velike grupe ljudi, obično na širem području“. Zatim pojašnjava da humanitarne krize nastaju kada ljudskim djelovanjem uzrokovane ili prirodne katastrofe pogode siromašne i ranjive populacije kao što su djeca, siromašni i imigranti ili izbjeglice, koji se nisu u stanju zaštiti. Prema ovoj definiciji, biste li rekli da situacija u SAD-u u proteklih nekoliko sedmica odgovara ovom opisu?
Egzotični i napredni svijet
Može biti zbunjujuće razmišljati o tome kako se o humanitarnim krizama širom svijeta izvještava i koji su jezički stereotipi korišteni. Kada se događaji dese u određenim dijelovima svijeta, mediji koriste posebno obojene opise i pridjeve, rijetko ćete čuti da Veliku Britaniju opisuju kao naftom bogatu otočnu naciju kojom vlada ostarjeli monarh, a koriste i još življe opise – samo uporedite objavljene fotografije Covida-19 u Evropi i u SAD-u, sa onima o krizi zbog ebole 2014. u zapadnoj Africi. Ovako je dijelom i zato što su novinari, posebno zastarjeli, strani dopisnici, zaglavili u prošlom vremenu. Mnogi i dalje pišu izvještaje koji pomoću stilskih sredstava predstavljaju dijelove svijeta kao egzotične čiji su cilj „domaća“ publika ali koji će biti obljavljeni online i koje će vidjeti ljudi širom svijeta, uključujući njihove podanike. Ovo kreira bespotrebne disonance i kontroverze.
Ali ovi opisi također odražavaju manje nedužan atribut trenutnog svjetskog poretka – koji je zasnovan na i nastavlja rasističku međunarodnu hijerarhiju sa bijelom Evropom (i njenom dijasporom u Sjevernoj Americi i Australiji) na vrhu i crnom Afrikom na dnu. Po ovom šablonu, razvijene“ nacije „globalnog sjevera“ su čuvari bogatstva i civilizacije, a „globalni jug“ je mjesto siromaštva, prirodnih katastrofa i kriza. Humanitarna je dužnost, tako ide priča, prosvijetljenog Zapada da pomogne manje sretne komšije koji su prokleti nekompetentnim i kleptokratskom upravom kao i sklonošću da imaju previše beba.
Ovaj okvir je evidentan i u medijskim izvještajima o drugim pričama. Naprimjer, kada autoritarni predsjednici u zemljama u razvoju imenuju bliske rođake bez iskustva na više pozicije u vladi, koriste svoje urede da se obogate i da obogate svoje prijatelje, kada koriste policiju da uguše mirne proteste i kada se petljaju u proces registracije birača kako bi spriječili pristalice opozicije da glasaju, obično ih nazivaju pravima imenima: brutalnim, nepotističnim, korumpiranim, vlasti gladnim režimima. Kada se to desi u SAD-u, upotrebljava se mnogo blaži jezik. Na izborima može biti neregularnosti, ali oni nisu namješteni ili ukradeni. Nepotističan, korumpiran i brutalan nisu stalni pridjevi koji su povezani sa opisima Trumpove administracije (koju gotovo nikad ne nazivaju „režim“ što zvuči zastrašujuće).
Predstavljanje svijeta na ovaj način ima stvarne posljedice. To omogućava i publici i kreatorima politika da konstruiraju alternativnu realnost gdje je svijet podijeljen na iskrene, marljive i dobre bijelce i lijene, nekompetentne, siromašne crnce. Na ovaj način se jača obrazac koji je identifikovala Elizabeth Minnich, kako je opisala Peggy McIntosh u svom članku iz 1990, Bijelačka privilegija: otpakivanje nevidljivog ruksaka: „Bijelci su naučeni da razmišljaju o svojim životima kao moralno neutralnima, normativnima i prosječnima, i također idealnima, tako da kada radimo za dobrobit drugih, to se smatra radom koji će omogućiti ‘njima’ da budu više kao ‘mi’.“
‘Bjelački spasilački industrijski kompleks’
Ovo se odražava u globalnom diskursu u preferiranju moralno neutralnih termina poput „razvijen“ i „nedovoljno razvijen“ koji kriju stvarnost sistemske i neumorne pljačke i osiromašenja. Ovakav pogled na svijet ne sadrži prostor za neugodne činjenice poput kontinuiranog naslijeđa trgovine robovima i kolonijalizma kao i da je Afrika zapravo kreditor za ostatak svijeta – analiza 39 afričkih zemalja iz 2014. otkrila je da ono što je uzeto od njih između 1970. i 2010. i smješteno na offshore račune četiri puta više od njihovog vanjskog duga i gotovo jednako iznosu koji su primili u stranim, direktnim investicijama i pomoći zajedno.
Ovo također pokreće ono što je američki autor Teju Cole nazvao bjelačkim spasilačkim industrijskim kompleksom, koji prioritet daje „posjedovanju velikog emocionalnog iskustva koji prednost daje privilegiji“ nad pravdom i adresira rasističke sisteme ugnjetavanja i krađe koje potpomažu tu privilegiju pod cijenu osiromašenja velikog dijela svijeta.
Osim toga, ovime se sprečavaju nazovi bjelački spasioci od prepoznavanja sličnih problema u svom društvu: beskućnika i gladnih na svom pragu i faličnih sistema koji proizvode nekompetentne, neodgovorne i despotske populiste poput Trumpa. Prema izvještaju Suffering in Silence koji jednom godišnjom radi CARE International, devet od deset humanitarnih kriza iz 2019. o kojima se nedovoljno pisalo dešavalo se u Africi, s jedinim izuzetkom problema potrhranjenosti u Sjevernoj Koreji. Tu se navodi definicija Evropske komisije o zaboravljenim humanitarnim krizama kao onima koje „ne primaju dovoljnu međunarodnu pomoć i pažnju, posebno u pogledu medijskog izvještavanja“. Ali zar se po ovim mjerama i situacija u SAD-u ne uklapa u ovaj opis?
Upotreba konzistentnog jezika kada se izvještava o humanitarnim krizama ključna je da se pomogne publici da ih prepoznaju gdje god se dešavali u svijetu, a posebno u svom dvorištu. Dobrotvorni rad, ipak, treba početi kod kuće.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera