Šta bi američko povlačenje iz Sirije značilo za regiju?
Donald Trump je 19. decembra napravio potez koji je gotovo sve, uključujući i članove njegove administracije, uhvatio nespremne – naredio je brzo povlačenje više od 2000 američkih vojnika iz Sirije.
Predsjednik je opravdao svoju odluku rekavši da je jedini razlog zbog kojeg su američki vojnici bili u Siriji je da poraze grupu Islamska država u Iraku i Levantu (ISIL, poznat i kao ISIS), i sada kada je ta misija postignuta, nema razloga da oni ostaju u državi.
Trumpova neočekivana najava, koja je potcrtala kontinuirano odsustvo jasne i koherentne američke strategije u Siriji i širem Bliskom istoku, vjerovatno će označiti novi period sukoba u ovoj regiji.
Prateći Obamin primjer
U proteklih nekoliko godina, osim što je porazio ISIL, SAD nije bio u stanju da definira jasne političke ciljeve u Siriji.
Barack Obama je izabran na osnovu obećanja da će obrnuti veliku vojnu uključenost u islamskom svijetu svog prethodnika Georgea W. Busha. On je stoga naredio potpuno povlačenje američkih vojnika iz Iraka krajem 2011.
U junu 2014, Mosulov pad u ruke ISIL-a prisilio je Obamu da se ponovo uključi u Irak. Oformljena je međunarodna koalicija pod vođstvom SAD-a da se porazi ISIL i da ga se spriječi da uspostavi državu duž Sirije i Iraka. Međutim, Obama je i dalje bio nevoljan da pošalje veliki broj kopnenih snaga u ovu borbu, pa se oslonio na lokalne posrednike da se bore protiv ISIL-a.
U Iraku je Obama radio sa iračkom vladom, kurdskim Pešmergama i šiitskim milicijama protiv ISIL-a. U Siriji, Sirijske demokratske snage (SDF), čija okosnica je kurdski YPG, postale su najpouzdaniji američki lokalni saveznik protiv ove naoružane grupe. Obamina administracija je trenirala, finansirala i opremila ovu kurdsku grupu uprkos snažnom protivljenju od Turske, koja smatra YPG terorističkom organizacijom.
Pravi rat preko posrednika
Uglavnom kao rezultat nevoljkosti Obamine administracije da se ponaša kao hegemon, sirijski sukob se brzo preobrazio u pravi rat preko posrednika. Nespremnost SAD-a da igra aktivniju ulogu u ovom sukobu omogućila je regionalnim silama – kao što su Turska, Iran i Saudijska Arabija – da se uključe i pokušaju utjecati na tok događaja u Siriji i Levantu. Rusija se također pridružila sukobu u septembru 2015, kada je postalo apsolutno jasno da je SAD postao potpuno nezainteresovan za ishod sirijskog sukoba.
Kada se Trump uselio u Bijelu kuću početkom 2017, uprkos njegovom poznatom neodobravanju većine politika njegovih prethodnika, i dobro poznatoj nevoljkosti nekih članova njegove administracije da okončaju američko vojno prisustvo na Bliskom istoku, on je odabrao da nastavi sa Obaminom pristupom djelovanja preko posrednika u regiji.
A samo godinu kasnije, izrazio je svoju namjeru da ode korak dalje od Obame i naredio je potpuno povlačenje američkih vojnika iz Sirije.
Trump je u martu 2018. najavio da će SAD „izaći iz Sirije, veoma brzo“. Regionalni saveznici i savjetnici ubijedili su američkog predsjednika da ISIL nije potpuno poražen, tako da je on pristao da da Pentagonu i State Departmentu još šest mjeseci da završe posao, i dalje odbijajući posvetiti se otvorenom vojnom prisustvu u Siriji.
Implikacije za Siriju i regiju
Sada kada je Trumpova administracija zvanično najavila svoju namjeru da zauvijek napusti Siriju, regionalne sile koji su bile aktivni učesnici u sirijskom ratu vjerovatno će povećati svoja nastojanja da zadobiju kontrolu nad područjima koja su trenutno pod američkom kontrolom.
Kako stvari sada stoje, SAD, kroz svoje kurdske saveznike, kontroliše približno trećinu sirijske teritorije. Ova područja su mediji i analitičari s pravom nazvali „korisna Sirija“: oni sadrže glavna sirijska naftna i plinska polja, glavne vodene resurse, brane, termoelektrane i većinu plodnog zemljišta.
Ponovno uspostavljanje kontrole nad ovim teritorijama od ključnog je značaja za Rusiju. Moskva nema sredstva da finansira velika rekonstrukcijska nastojanja u Siriji nakon sukoba, bez kojih bi njena skupa vojna postignuća – poražavanje opozicije i osiguravanje režima predsjednika Bashara al-Assada – bilo prazno. Oni također žele biti finansijski nagrađeni za svoju vojnu podršku sirijskog režima. Stoga već dugo drži na oku naftna i plinska polja koja su trenutno pod američkom kontrolom. Sada kada SAD odlazi, Rusija će uraditi sve neophodno da bude sila koja će ispuniti ovaj vakuum.
Iran je također zainteresovan za sirijske teritorije koje kontroliše SAD, iako iz sasvim drugačijih razloga. Od američke invazije na Irak 2003, Iran je naporno radio da uspostavi „šiitski polumjesec“ od zapadnog Afganistana do Sredozemnog mora. Američko povlačenje iz Iraka 2011. dovelo je Iran korak bliže ka tom cilju. Pa ipak, uspon ISIL-a i gubitak velikih teritorija u istočnoj Siriji i zapadnom Iraku koje je zauzela ova grupa, uskratili su Iranu mogućnost da drži kopneni koridor otvoren od Teherana do Damaska i do Hezbollaha u Libanu. Iran je podržavao američki rat protiv ISIL-a i čak je tražio učešće u međunarodnoj koaliciji protiv ove oružane grupe, sa očekivanjem da će SAD napustiti ovu regiju kada borba bude gotova. Sada kada SAD radi upravo to, Iran će nastaviti svoja nastojanja da se transirijski kopneni koridor ponovo otvori pokušavajući da poveća svoj utjecaj nad sjeveroistočnom Sirijom.
Američka odluka da napusti sjeveroistočnu Siriju također će uzrokovati probleme za Izrael. U septembru su ruski špijunski avion prizemljile snage sirijskog režima nakon što su ga izraelski avioni koristili kao paravan tokom napada u Siriji. Ovaj incident uzrokovao je da Moskva umanji svoju saradnju sa Izraelom u Siriji. To je za posljedicu imalo da je Tel Aviv postao u potpunosti ovisan o SAD-u da drži pod kontrolom iranski utjecaj u Siriji. Nakon američke odluke da napusti Siriju, Izrael je sada ostao s malim utjecajem da oblikuje događaje na terenu u Siriji.
I Saudijska Arabija ima strateške interese u ovom kraju. Tokom protekle godine, Rijad je uložio velika nastojanja da uvjeri predsjednika Trumpa da održava značajno vojno prisustvo u sjeveroistočnoj Siriji kao protutežu i Turskoj i Iranu. U novembru prošle godine, Saudijci su uložili 100 miliona dolara da ubijede SAD da zadrži svoje vojnike u Siriji. U jednom trenutku, Rijad je čak ponudio da pošalje vojnike da patroliraju ovim krajem pored SAD-a i YPG-a. Stoga je američka odluka da napusti ovaj kraj vjerovatno uzrokovala veliko razočarenje za Saudijce i podstakla ih da igraju još direktniju ulogu u budućnosti ove države.
I Turska je zainteresovana za ovaj dio Sirije. Odavno optužuju SDF koji podržava SAD da pokušava uspostaviti nezavisnu državu u sjeveroistočnoj Siriji i više puta su pozivali SAD da prestane podržavati ovu kurdsku grupu, koju smatra sirijskom produženom rukom PKK-a. U proteklim sedmicama Turska je prijetila da će pokrenuti veliku prekograničnu operaciju da uništi njene baze u Siriji. Sada kada SAD povlači svoje vojnike iz ove regije, Turska bi mogla biti u iskušenju da se useli i eliminiše YPG kako su uradili sa operacijom Maslinova grančica u Afrinu početkom godine.
Ovo znači da je SDF možda akter na kojeg će najviše utjecati američka odluka da se povuče iz Sirije. Sada kada ju je zvanično napustio zaštitnik supersila, ova kurdska grupa će biti prisiljena da počne tražiti nove saveznike da joj pomognu da preživi u novoj političkoj okolini. Vjerovatno će se primaknuti osovini Rusija-Iran-sirijski režim da odvrati tursku vojnu intervenciju.
ISL bi također mogao pronaći prozor za novi uspon u vakuum koji će biti kreiran kao rezultat izlaska Washingtona.
U svjetlu svega ovoga, američko povlačenje iz Sirije vjerovatno će biti najznačajniji događaj u sirijskom sukobu od ruske intervencije u septembru 2015. To bi moglo dovesti sirijski sukob na mjesto na kojem je bio prije uspona ISIL-a: velika igra moći koju pokreću sukobljeni interesi regionalnih aktera. Mogli bismo svjedočiti još jednoj turi sukoba u Siriji između srednjih sila nakon odlaska hegemona. Drugim riječima, konačni ishod Trumpove odluke da napusti Siriju mogao bi možda biti početak novog „svi protiv svih“ rata na Bliskom istoku.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera