Šta arapski lideri neće priznati

Piše: Marwan Bishara

Retorika i stvarnost

Samit Arapske lige sazvan je upravo kada je regija dostigla vrhunac nestabilnosti, podjela i nasilja kao rezultat postupaka mnogih od ovih i drugih bliskoistočnih lidera. Ali ne očekujte da arapski lideri preuzmu odgovornost za strašnu situaciju kojoj su i sami doprinijeli – apsolutno ne.
Umjesto tog, veliki dio krivice pripisan je „vanjskim“ silama i ekstremistima i teroristima koji su, kako je kazao egipatski predsjednik Abdel-Fattah el-Sisi, iskoristili određene „manjkavosti“ arapskog upravljanja (npr. represivnu diktaturu) da pokušaju preuzeti kontrolu.

Nije ni čudo da su lideri nastavili pričati o značaju jedinstva, stabilnosti i dijaloga, istovremeno ističući uglavnom vojna rješenja.

Arapska vojna sila

Konkretan zaključak arapskog samita je poziv na uspostavljanje zajedničke arapske vojne sile iako cijela regija pati zbog pretjerane količine nasilja koje utječe na živote bezbroj ljudi i koje ih uništava.

Kako će ova vojna sila biti okupljena; ko će je finansirati i koji su joj ciljevi nije jasno jer nema nikakvih konkretnih planova. Međutim jasno je da je ovakva zajednička sila bez presedana i da Arapi nemaju načina, iskustva niti stručnosti da pokrenu tako sofisticirane logističke i operacione planove koji bi omogućili različitim vojskama da djeluju zajedno.

A s obzirom da se od ove sile ne očekuje izravno suprotstavljanje Izraelu ili Iranu na ratištu, pretpostavlja se da je namijenjena za borbu u asimetričnim ratovima kao što je onaj u Siriji ili još preciznije, u Jemenu gdje su Saudijci intervenisali, ili Libiji gdje Egipat žarko želi intervenisati. To će sigurno regiju uvući u još dugotrajniji rat.

‘Sretni Jemen’

Iako nasilje i dalje izmiče kontroli u Siriji, Iraku i Libiji, pitanje Jemena dominiralo je na diskusiji Arapske lige nakon saudijske vojne intervencije u Jemenu. U arapskom svijetu poznat kao „al-Yemen as-Said“ – ili sretni Jemen – ova država je užasno nesretno mjesto jer je ponovo transformisana u bojno polje za vanjske i unutrašnje sile.

Arapski samit je podržao Saudijsku Arabiju u njenim nastojanjima da zaustavi napredak pripadnika pokreta Husije koje podržava Iran a koji ugrožavaju saudijsku i arapsku nacionalnu sigurnost, prema mišljenju Lige.

Međutim, kako će arapske nacije reagovati ako se i kada situacija u Jemenu nastavi pogoršavati i Husiji, uz podršku Irana, organizuju snažan otpor?

Saveznici Irana u Iraku i drugdje već su izrazili protivljenje stranoj vojnoj intervenciji u Jemenu ili drugim državama, što je poprilično zagonetno, s obzirom da je trenutna iračka vlada pozdravila vojnu intervenciju u svojoj državi.

Ostaje da se vidi da li će pokušaji Lige da uspostavi novi arapski poredak proći test u Jemenu.

Saudijska Arabija rizikuje

Činjenica da je Saudijska Arabija ta koja je odbacila pasivnost i defanzivnost Arapa u vezi sve jačeg utjecaja Irana istovremeno je indikativna i iznenađujuća.

Indikativna je zbog načina na koji je objelodanila ono što se zna već dugo, da su Saudijska Arabija i Iran u bliskoistočnom hladnom ratu što je uključivalo pružanje podrške klijentima i saveznicima u ratovima preko posrednika i ratovima koji su destabilizovali regiju.

Iznenađujuća je jer Saudijci, koji su inače svoje misije povjeravali drugima, uključujući i Amerikance, po prvi put vode veći rat sa nepoznatim posljedicama po nacionalnu i regionalnu stabilnost.

Izgleda da je ovaj rizik koji je prihvatila Saudijska Arabija okrenuo situaciju protiv Irana, bar u početnoj fazi, i postavio je Rijad u daleko bolju stratešku poziciju od one koju je imao prije dva dana kada su Iranci ostvarili gotovo direktnu kontrolu u Jemenu i pristup Crvenom moru.

Iran je pretjerao

Većina prisutnih na samitu Arapske lige vjeruje da je Iran pretjerao u načinu na koji je intervenisao u različitim arapskim državama uključujući Liban, Siriju, i nedavno Jemen. Teheran stiče strateško samopouzdanje i regionalni zamah  zahvaljujući neuspjesima Georgea W. Busha u Iraku od 2003. pa nadalje, i pokušaju Baracka Obame da postigne nuklearni sporazum i izgladi odnose sa Islamskom Republikom.
Ali pretjerivanje u postupcima iranskih državnih poglavara u Iraku i Siriji i činjenica da su se hvalisali novim poretkom u regiji kojom dominira Iran, alarmirali su regiju i ujedinili arapske i nearapske države protiv njih. Podrška Turske i Pakistana Saudijskoj Arabiji u Jemenu sigurno će oslabiti iranski položaj u regiji i ako postigne i ako ne postigne dogovor sa SAD-om, bar sad za sad.

Iako je poprilično pragmatična, ostaje da se vidi kako će Iranci reagovati na saudijsku intervenciju dugoročno.

Komponenta koja je izostala

Za razliku od većine drugih samita u proteklih 50 godina, kada su Arapi bili opsjednuti SAD-om, Washington nije bio uključen u dogovore i planove učesnika samita.

Zaista je diskusija o Jemenu, Libiji i Siriji potaknuta nedostatkom zavisnosti od SAD-a i potrebom da Arapi djeluju samostalno, a ne da čekaju američku inicijativu.

Po prvi put od sticanja nezavnisnosti, Arapi djeluju ne kao prijatelji ili neprijatelji SAD-a, i ne primaju instrukcije iz Washingtona u vezi narednih poteza. Međutim, izgleda da SAD pomaže onima koji djeluju samostalno i u koordinaciji sa drugima da se uspostavi red ili stabilnost koji odgovara američkim interesima. Ovo bi moglo ohrabriti Irance da poduzimaju još energičnije korake protiv ISIL-a u Iraku, podstaknuti Egipćane da djeluju u Libiji i ohrabriti Turke da djeluju u Siriji.

Zaboravljena Palestina

Iako je palestinski predsjednik Mahmoud Abbas iznio veoma pesimističan rezime situacije u Palestini i stavio naglasak na gubitak Jerusalema zauvijek, učesnici samita su ponovili iste umorne klišee o Palestini i miru kao da nijedno od to dvoje nije moguće postići u pregovorima sa Netanyahuovom vladom (s izuzetkom katarskog emira ili prijedloga da se odustane od beskorisnih inicijativa u zamjenu za ozbiljan međunarodni pritisak da se prekine opsada Gaze i prisili Izrael da prizna palestinsku državu).

Palestina, koja je dugo bila u fokusu svih arapskih samita sada je stavljena u drugi plan jer su Arapi preokupirani velikim brojem katastrofa i izazova s kojima su suočeni. Ali što je još važnije, u drugom planu je i zbog njihove nekompetentnosti i nedovoljno ozbiljnog pristupa palestinskom pitanju i naravno sirijskom.

Nevidljivi Arapi

Iako su se učesnici samita uglavnom fokusirali na nestabilnost i nasilje u regiji koje su sami proizveli, ipak su pričali i o važnim pitanjima koja se tiču običnih Arapa, uključujući razvoj, pravdu i slobode.

I zaista, veliki dio uzvišene priče o arapskoj vojnoj sili, borbi protiv terorizma i postizanju stabilnosti je antiteza čežnji ljudi za slobodom, dostojanstvom i ljudskim pravima.

Nažalost, isticanjem sigurnosnih pitanja, većina prisutnih na samitu Arapske lige željela je da se nastavi dalje nakon Arapskog proljeća i njegovih poziva na uspostavu demokratije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera