Srpska majka protiv Chomskog: Niste u pravu!

Piše: Mladen Obrenović

Žanka Stojanović, majka jednog od radnika Radio-televizije Srbije (RTS) poginulog u napadu NATO-a na zgradu te medijske kuće prije 16 godina, upozorila je kako tvrdnje lingviste i intelektualca Noama Chomskog, koji je usporedio to bombardiranje i napad na list Charlie Hebdo – ne mogu biti isto.

Tekst koji je prije nekoliko dana objavio Chomsky, u kojem navodi i kako napad NATO-snaga na RTS nije izazvao masovne prosvjede u svijetu niti zgražanje javnosti, naveo je Žanku Stojanović da se javnosti obrati priopćenjem za javnost, jer tvrdi da su neki mediji u Srbiji taj članak zloupotrijebili.

“Chomsky jednostavno tvrdi da oružani napad na bilo koju novinsku redakciju nije opravdan ni pod kakvim okolnostima, pa ni onda kad je ona glavni propagandni oslonac jednog zločinačkog režima, ni u uslovima ratnog stanja, uopšte nikad, jer je namerno gađanje civilnih ciljeva zabranjeno, a Televizija Srbije – uprkos svemu – bila je civilni cilj. Nemojte posezati za terorom, ako i sami ne želite da postanete njegova žrtva, poručuje Chomsky vladama Zapadnog sveta”, prenosi Stojanović dio teksta na koji je reagirala.

Prema njoj, poruku koju je poslao Chomsky “domaći propagandisti (…) pokušavaju sada da iskoriste kao dokaz da su žrtve u Parizu i u Beogradu tobože iste, jer su i u jednom, i u drugom slučaju u pitanju novinari, to jest borci za istinu, a protiv ‘jednoumlja’; i jedne i druge ubili su ‘teroristi’, a to onda znači da su Miloševićeva vlada, njegovi generali i njegovi  akademici, svi bili nevini kao jaganjci Božji, ne samo za taj nego i za sve druge zločine”.

Beograd i Pariz nisu isto

“Ono što se dogodilo u napadu NATO-a na Televiziju Srbije pre 16 godina ne može biti isto sa onim što se desilo u Parizu. Ljudi su u Beogradu ostavljeni, što je i državni i politički zločin. I NATO je kriv, itekako. Jedni su ih podmetnuli, a drugi su ih ubili. Zato to karakterišemo kao dvostruki zločin”, upozorava Stojanović u razgovoru za Al Jazeeru.

Smatra i kako je previše slučajnosti u događanjima posljednjih dana i da bi “konačno bio red” da žrtve dobiju satisfakciju.

“Ta satisfakcija bi bila da se danas ne piše o [Dragoljubu] Milanoviću [direktoru RTS-a u vrijeme napada], da se ne piše o nama, nego da novinari pišu o vojsci koja čuva zločince i čuva dokumenta, sudu koji takođe čuva dokumenta i neće da izađe sa tim, da tužilaštvo ne ćuti i da ova država prizna svoj zločin”, kaže Stojanović.

Chomsky nije upućen

U svom priopćenju navodi kako Chomskom “ključne činjenice o bombardovanju nisu poznate”.

“Počev od toga da u RTS-u nije poginuo nijedan novinar – svi su bili tehničko osoblje – pa do toga da je miloševićevska vrhuška, uključujući njegove generale, znajući danima unapred za predstojeći napad, ljude žrtvovala sa grotesknom idejom da se spase tako što će sebe pred svetom prikazati kao žrtvu terorističkog napada (‘Ja sam RTS’), bez obzira na teror koji je istovremeno sprovodila na Kosovu”, navodi Stojanović.

“Sve dok se ne bude suočila sa vlastitim zločinima, uključujući i žrtvovanje šesnaestoro radnika RTS-a, Srbija će živeti pod staklenim zvonom, zločinci će biti zaštićeni, a ta zaštita obilno finansirana državnim novcem. Novinari neće pisati o šesnaestoro ubijenih ljudi, neće žrtve uzeti u zaštitu (to niko u Srbiji danas ne čini), neće pisati o Generalštabu i Ministarstvu odbrane koji odbijaju da izruče konkretno označene dokumente da su tehničari RTS-a ostavljeni da poginu, niti o tužilaštvu koje odbija da razmotri podnete dokaze o smišljenom ubistvu tih ljudi, nego će, bez ikakvog stida, učestvovati u plaćenim kampanjama, praveći od naših mrtvih alibi za iste te zločince koji su ih i žrtvovali, a tiražne novine davaće ogroman publicitet neposrednom ubici naših najmilijih, koji danas na sav glas viče da je nevin, da je on žrtva (‘kažu Chomsky i Handke’) i zahteva ‘svoja prava'”, dodaje Stojanović.

‘Nije bilo parola ‘Mi smo RTS”

Chomsky je u svom tekstu prije nekoliko dana, podsjećajući na događaje iz 1999. godine, naveo i kako nakon zračnog udara na RTS “nije bilo prosvjeda niti izraza zgražavanja, nije bilo parola ‘Mi smo RTS’, niti istrage o korijenima napada u kršćanskoj kulturi i povijesti”.

“Naprotiv, napad na novinare je pozdravljen. Istaknuti američki diplomata Richard Holbrooke, tadašnji izaslanik za Jugoslaviju, opisao je napad na RTS kao ‘izuzetno značajan i pozitivan razvoj’, sa čim su se i drugi složili”, piše Chomsky.

Navodi i kako je zbog tog napada NATO-a kažnjena samo jedna osoba – Dragoljub Milanović, tadašnji direktor televizije, koji je osuđen na 10 godina zatvora zbog toga što nije evakuirao zgradu, a da je Haški sud zaključio da napad nije bio zločin, unatoč civilnim žrtvama.

“Njihovi zločini protiv nas nisu isto što i naši zločini protiv njih, pošto potonji nisu zločini već plemenita obrana najviših vrednosti, ponekad s nenamjernim propustima”, zaključuje Noam Chomsky.

Izvor: Al Jazeera i agencije