Oglasi

Sretan i duhovit u 108. godini života

Međunarodni dan starih osoba obilježen je u Gerontološkom centru u Sarajevu, gdje boravi i 108-godišnji čika Jovo.

7odjHpVH5w0

Piše: Ibrahim Sofić

Godine 1906. rođen je Jovan Jovanović, čika Jovo, najstariji korisnik Gerontološkog centra u Sarajevu, odnosno doma za starije osobe u prijestonici Bosne i Hercegovine.

Čika Jovu smo posjetili, kao i još neke korisnike ovog centra, povodom današnjeg Međunarodnog dana starijih osoba. U ovom centru u sarajevskom naselju Nedžarići boravi nešto više od 300 korisnika, od kojih su 203 nepokretna i trebaju stalnu pomoć.

Lijep, sunčan dan neki od korisnika centra iskoristili su za šetnju parkom, neki su gledali televiziju u prostorijama za zajednički boravak. U toku je obnova sistema za grijanje, kako bi se hladni dani u Sarajevu dočekali spremno. Svi korisnici, ali i uposlenici, na koje smo naišli bili su veoma ljubazni, osmjehom su ispratili svaki pozdrav.

Još uvijek agilan, iako ima 108 godina, Jovanović nas je dočekao u svojoj sobi, otmjeno odjeven i na nogama. Kaže kako ga malo muči bronhitis te hvali rad osoblja i direktora centra Ismeta Skoku. Prije godinu dana napisao je i knjigu, a uposlenici za njega kažu kako je nepresušan izvor mudrosti i dogodovština.

Majka i kćer

Nešto mlađa je Sidika Sokolović, gospođa rodom iz Bosanskog Broda, koja ima 94 godine. Ističe kako je u domu već pola godine, a da je svoje mjesto u njemu rezervirala prije 10 godina.

"Radila sam u mjesnoj zajednici poslije rata, pa samo obilazili staračke domove, sirotišta, domove za djecu... Jednom sam ovdje došla kada mi se prijateljica razboljela i ovdje sam je često obilazila. Rekla sam joj: 'Nado, mi bi mogli ovdje svi završiti'", kazala nam je Sidika.

Do rata u Bosni i Hercegovini živjela je u rodnom Bosanskom Brodu, potom je deset godina bila kod kćerke u Sarajevu, a deset godine kod druge kćerke u Danskoj. Ta kćerka bi trebala uskoro doći u Sarajevo i živjeti u istom centru.

"Jednom prilikom sam joj došla i rekla da je neću mučiti. Imam volju za rad, ovdje mi je kako sam i mislila, meni je veoma lijepo, imam svoje prijatelje, koji mi se jave. Higijena je odlična, sloga je dobra, stvarno sam zadovoljna i svakom bih preporučila da dođe ovdje i provede svoju starost i svoje posljednje dane."

Važan dio osoblja je Adela Bahto, psihologinja koja nekoliko godina radi u ovom centru. Ističe kako nije jednostavno i lako raditi s ljudima u trećoj dobi života, jer je riječ o osjetljivoj populaciji, te da njen posao ima i prednosti, i mane.

"Riznica su bogatog životnog iskustva, mnogi su svjedoci istorije, poput Jove, koji je, kako kaže, prošao pet ratova, tako da se svašta zanimljivo može čuti. Imaju i problemi s kojim se suočavaju u poznim godinama ovdje, poput upravo čika Jove, koji ima dosta godina i koji se suočava sa samoćom, jer nema bliskih članova porodice", kaže Bahto.

Dijele dobro i zlo

No, dodaje kako je najstariji korisnik ipak sretan.

"Prednost što je ovdje jer je našao prijateljicu sa kojom dijeli i dobro i zlo, ona je tu za njega, on za nju i jedno drugom ublažavaju tu samoću i rizik od depresije. Naš centar ohrabruje ta njihova prijateljstva, kojih je mnogo, jer se oni razumiju, pomažu i smanjuje se opasnost od povlačenja u sebe."

Pored prijateljstava, veliki dio u socijalizaciji korisnika Gerontološkog centra nose i sekcije, kojih ima nekoliko i na koje je direktor Skoko, između ostalog, stavio poseban akcenat u posljednja tri mjeseca, koliko radi ovdje.

Iako su u odnosu na prošlu godinu iz budžeta Kantona Sarajevo dobili tek trećinu sredstava (nešto više od 300.000 eura dobili su 2013, ove godine malo iznad 100.000 eura), korisnici ne osjećaju manjak na kvaliteti svog boravka.

"U ova tri mjeseca koliko radim uveo sam rezove troškova administracije, ali ništa što bi naškodilo korisnicima. Mi uvijek kažemo kako je ovaj centar njihova kuća, a mi smo samo njihovi gosti. Probleme nam pravi mali broj zaposlenih, no to je uslijed teške situacije u državi sa socijalnim izdvajanjima, pa maksimalno pokušavamo uštediti. Te uštede korisnici na svojim aktivnostima i životu ne osjete", ističe Skoko.

Veli kako se na sve načine pronalaze sredstva za aktivnosti i sekcije korisnika, kao i na izlete. Korisnici bi trebali imati po jedan izlet mjesečno, no zbog finansijskih okolnosti, to centar može realizirati tek svaka tri mjeseca.

Način za pomoć

Iz centra ističu kako kroz ovaj segment ima prostora za dobijanje eventualnih donacija raznih organizacija, kroz osiguranje sredstava za rad sekcija, osiguravanje mogućnosti izleta i dodatnih aktivnosti.

U Gerontološkom centru Sarajevo trude se osigurati dostojanstven život starijim osobama, onima, kako navode, koji su "dali sve ovom društvu, radili na njemu, razvijali ga i sada trebaju da im društvo osigura mirne dane u trećem dobu života".

"Nažalost, ne možemo osigurati svima da budu naši korisnici, nemamo tolike kapacitete. Želja nam je, ukoliko osiguramo sredstva, da montažni objekat u kojem je prihvatilište za beskućnike pretvorimo u stalni moderan objekat, koji će zadržati funkciju koju ima te gdje bi dobili dodatni broj kreveta za Gerontološki centar", ističe Skoko.

Na listi za dobijanje kreveta je uvijek više desetaka osoba, godine su granica, ali direktor kaže da se niko ne odbija ukoliko ima mogućnost boravka i pomoći. Tako da su trenutno u centru i dva mladića od 34 i 35 godina kojima je potrebna stalna njega.

Prijateljstva, druženja, sekcije, priredbe, druženja s djecom iz SOS sela i Dječjeg doma Bjelave, samo su neki segmenti života u domu za stare osobe u Nedžarićima. I pored sve brige uposlenika, očito je kako im je potrebna i briga i pomoć društva, nevladinih i vladinih organizacija kako bi ove dame i ova gospoda ipak ugodno i zadovoljno proveli godine starosti.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.