Srebrenica još čeka na novog načelnika

U Srebrenici se još tačno ne zna ko je novi načelnik opštine – nezavisni kandidat Ćamil Duraković ili kandidatkinja Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Vesna Kočević.

Tijesni rezultat razjasnit će glasovi građana koji su glasali u odsustvu.

Duraković je još u nedjelju navečer proglasio pobjedu.

Srebrenica se vraća uobičajenom ritmu. Grad su uglavnom napustili oni koji su iz drugih gradova tu došli da glasaju.

Svakodnevica je političke rivale opet vratila u istu zgradu, izvještava iz Srebrenice reporterka Al Jazeere Nadina Maličbegović.

Opet kolege

Kočević i Duraković, oboje zaposleni u Opštini, nastavljaju gdje su stali prije izbora i čekaju zvanične rezultate.

“Računajući na glasove u odsustvu, velika je vjerovatnoća da će Ćamil pobijediti”, kaže Kočević.

Kočević, načelnicu Odjela za privredu, u izbornu je utrku lansirao SNSD, stranka koja negira da se u Srebrenici 1995. godine dogodio genocid. Ali, ona ne želi govoriti o genocidu.

“Ostavila bih ipak nekim drugim ljudima da odlučuju o tome”, kaže.

Izborni štab Durakovića u nedjelju navečer primao je čestitke, malo se i slavilo.

“I pjevalo se”, dodaje Duraković.

Ali, sada treba raditi. Dovesti strane ulagače, otvoriti nova radna mjesta, oživjeti privredu…

“Jedan čovjek to ne može uraditi. Ja se moram predstaviti kao načelnik svih građana, a ne da blokiramo rad Skupštine zato što je više djece ove ili one nacionalnosti dobilo stipendije. Moramo to ovako gledati: uspješna djeca dobijaju stipendije”, kaže Duraković.

“Dok političari zbrajaju rezultate lokalnih izbora, život građana Srebrenice ide svojim tokom. S istim očekivanjima i istim problemima”, izvještava Maličbegović iz Srebrenice.

Rad na jedinoj lokalnoj tržnici nekad je donosio profit. A danas se od prodaje teško živi.

“Izbori dođu i prođu, oni se bore za fotelje, a ovamo, običnom narodu kako je, mi znamo”, kaže Abida Karić.

“Jučer bila masa naroda, danas nema nikoga. Pusto. Tako i jedanaestog. Ha hu, sutra svi odoše, mi ostasmo ovdje”, govori Stojan Bajraktarević.

U jedinom alternativnom kafeu u gradu okuplja se omladina. Zovu se rockerima, ili ljudima kojima je najmanje važno ko je koje nacionalnosti. Dan nakon izbora razgovaraju o politici i očekivanjima.

“Ako postoji teoretska mogućnost da bude gore, bit će gore. Ali, ja mislim da ne može gore”, smatra Faruk Smajlović, stanovnik Srebrenice.

Nervozni su što o Srebrenici odlučuju ljudi koji ne žive ovdje.

‘Gdje je Guber’

“Prošle godine me jedan odbornik pitao gdje je Guber. On ne zna elementarnu stvar, zato što nije ovdje. To je kao da živite u Tuzli i pitate gdje je Panonsko jezero. Pa on ne zna da je od Gubera Srebrenica živjela prije rata”, dodaje Smajlović.

Student Muamer Čivić govori: “Nama treba stanovništvo. Kada imamo stanovništvo, mi ćemo se snaći, preživjet ćemo. Ali, kada nema stanovništva, šta mogu izbori.”

Faruk i Muamer imaju bend. Kada ne rade, obično sviraju.

“Ne sviramo mi da bi zarađivali u Srebrenici. Ima dva ili tri kafića u Srebrenici. Tri ili četiri puta bude muzika godišnje”, objašnjava Čivić.

I kada svi odu iz Srebrenice, oni ostaju. Sa svojom pjesmom i snovima o boljem životu u Srebrenici. Jer, zato su i izašli na izbore.

Izvor: Al Jazeera