Srbijanski diplomatski brod vodi kormilar bez kormila

Ne postoji konzistentnost u spoljno političkom kursu Srbije (EPA)

Potpisivanje sporazuma u Vašingtonu stavilo je Srbiju ponovo na svetsku pozornicu kada su međunarodne aktivnosti u pitanju. Sporazum, ili pismo o namerama kako ga nazivaju analitičari i predstavnici vlasti Srbije, prvobitno je bio namenjen normalizaciji odnosa Beograda i Prištine. Javnost i dobar deo političara bio je iznenađen kada su saznali da je veći deo sporazuma posvećen Bliskom istoku te odnosima sa Rusijom i Kinom umesto problemima koji već godinama opterećuju region. Jedna od ključnih tačaka koja remeti odnose Srbije sa mnogim zemljama, uključujući i one iz EU a ne samo iz Arapske iige, jeste premeštanje ambasade Srbije iz Tel Aviva u Jerusalim. Osim toga, predsednik Aleksandar Vučić je već dobio poziv od svog kolege predsednika Turske Redzepa Erdogana, stigla je reakcija ambasade Palestine, potom iz Moskve a oglasio se i zvanični Tel Aviv.

Tako je sporazum koji je trebao relaksirati odnose u regionu postao kamen o vratu Srbije kada su međunarodni odnosi u pitanju. Upravo svetla međunarodne pozornice otkrile su manjkavosti srbijanske diplomatije, koja čini se, odluke o kursu donosi ad hoc a sve u skladu sa održanjem predsednika Vučića na vlasti, koji ne propušta priliku da se domaćoj javnosti obrati u ulozi svetskog državnika uprkos tankim rezultatima na spoljno-političkom planu.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Prema rečima saradnika Instituta za političke studije, Dejana Bursaća, odnos vlasti u Beogradu prema diplomatiji pokazao je i sastav delegacije u Vašingtonu.

“Imate predsednika Republike, predsednika privredne komore, ministra finansija i tako dalje, a razgovori su o Kosovu. I to sve bez učešća savetnika, pomoćnika i bez Vlade koja je potpisala blanko podršku. To nije normalan pristup niti se tako radi kada se pregovara o sporazumima”, rekao je Bursać.

Bez konzistentnosti u spoljnoj politici

On navodi da ne postoji konzistentnost u spoljno političkom kursu Srbije a najbolji je primer sporazum u Vašingtonu gde je potpisom Srbija u jednom danu okrenula leđa svojim dugogodišnjim partnerima.

“Kako ćemo mi ispoštovati obećanje Americi a da ne naljutimo Kinu? Svakako će nas jedan od partnera posmatrati kao nepouzdane. Jerusalem Post je objavio da ipak nema premeštanja ambasade čime će oni biti uvređeni. To je politika da se preživi jedan dan, taktičko pomeranje od koga ima više štete nego koristi”, navodi Bursać.

U prilog tvrdnjama da se odluke od spoljnoj politici donose na dnevnom nivou ide i činjenica da je Srbija otkazala vojnu vežbu sa Rusijom i Belorusijom, samo nekoliko dana nakon potpisivanja sporazuma. Naime, vojne vežbe se planiraju mesecima unapred i jedan su od pokazatelja odnosa među državama.

Bursać dalje navodi da je izuzetno važno da prilikom potpisivanja sporazuma poput onog u Vašingtonu budu kosultovane i službe bezbednosti.

“Vi pregovarate o stvarima koje se tiču Hezbolaha, LGBT prava, telekomunikacionih tehnologija i slično. Onda imate situaciju gde proglasite Hezbolah terorističkom organizacijom bez konsultacija sa vašim službama a onda dođete u Srbiju i setite se da imate srpske vojnike (u sklopu UN misije) na teritoriji Hezbolaha čiju bezbednost ugrožavate ovim sporazumom”, rekao je Bursać.

Stubovi srbijanske diplomatije su urušeni

Tokom vladavine Borisa Tadića, Srbija je proklamovala četiri stuba diplomatije. Oslanjanje na Kinu, Rusiju, EU i Ameriku je delovalo kao dobra zamisao, uprkos tome što su u pitanju ponekad suprostavljene zemlje.

Promenom vlasti u Beogradu, brod koji je bar naizgled imao četiri sigurne luke, počeo je da skreće sa tog kursa.

“Ne postoji konzistentnost u spoljno političkom kursu ali tako je već dugo vremena. Jednostavno nemamo strateški cilj i ne znamo kuda da se krene. Naš diplomatski položaj je ugrožen jer smo sporazumom iz Vašingtona uspeli da naljutimo pola sveta i to je dodatno opteretilo tu nekadašnju priču o četiri stuba”, rekao je Bursać.

Prema njegovim rečima ambasade su slabo finansirane a diplomatsko osoblje saznaje informacije o promeni kursa zemlje iz medija.

“Pa zamislite ambasadora Srbije u nekoj EU zemlji koja se buni protiv izmeštanja ambasade u Izrael a on/ona je za to saznao iz novina. To je neozbiljno, kako da se reaguje? Dalje, izuzetno je loše da ministar spoljnih poslova ne govori engleski jezik ali i to je neka naznaka šta naša diplomatija može ili ne može. Naš kadar, u MIP-u se trudi ali sve se svodi na dnevno političke odluke”, zaklučuje Bursać.

Da je diplomatska snaga Srbije godinama urušavana misli i nekadašnji ministar spoljnih poslova te predsednik Generalne skupštine Ujedinjenih nacija Vuk Jeremić.

“Diplomatija se godinama sistematski razara i unižava. Kao i u svakoj drugoj struci u našoj zemlji, primat su preuzeli nekompetentni partijski kadrovi, koji su nametnuli kulturu podaništva, korupcije i javašluka. Šta reći kada prve tri osobe u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije ne govore engleski jezik”, navodi Jeremić.

Prema njegovim tvrdnjama, Ministarstvo spoljnih poslova odavno ne donosi odluke već je centar moći pomeren bliže predsedniku Vučiću.

“To već godinama nije tajna u međunarodnim krugovima. Oni više našu diplomatiju ne smatraju za relevantnog sagovornika”, rekao je Jeremić i dodao da međunarodni faktor zna da umesto diplomatskim kanalima, komunikaciju odvija direktno sa predsednikom Vučićem.

“Koliko su pogubne posledice toga, vidilo se prilikom fijaska u Vašingtonu: od ponižavajućeg protokola do bizarnog dokumenta na koji je predsednik pristao da stavi potpis, bez ikakve svesti o posledicama onog što potpisuje”, navodi Jeremić.

Prema njegovim rečima, “Četiri stuba dipmoatije” ostala su zapamćena kao sinonim za spoljnu politiku vođenu u periodu koji je prethodio vlasti Aleksandra Vučića.

“To je bila dosledna politika, sa kojom se moglo ili ne slagati. Ali danas se ne može govoriti o politici ili strategiji, jer je jednostavno nema. Naše angažovanje sa svetom se svelo na seriju bilateralnih odnosa u okviru kojih je Srbija spremna da učini bilo koji ustupak, zauzvrat tražeći samo jedno – uzdržavanje od kritike režima u Beogradu”, zaključio je Jeremić.

Na svetskoj pozornici bez uticaja

Spoljnopolitički komentator i saradnik časopisa Serbian Political Thought Mladen Lišanin kaže da je pojavljivanje Srbije na spoljnopolitičkoj sceni stvar dnevnopolitičke igre jer zemlja ni izbliza nije uticajna poput nekadašnje Jugoslavije, koja je imala težinu.

“Naša spoljnopolitička mreža i dalje ima jako veliki broj ljudi koji znaju da rade svoj posao vezan za stratešku analizu i međunarodno pravo. Ali procena ljudi na mestima na kojima se odluke donose su očito da nema potrebe za njihovim angažovanjem”, navodi Lišanin.

“Mislim da je u pitanju specifičan način upravljanja gde je od većeg interesa, da se odluke drže u jednom ograničenom broju ruku nego da se nekom širom raspravom dođe do toga šta bi bila najoptimalnije rešenje za Srbiju”.

Lišanin dalje kaže da Srbija i dalje ima više karijernih diplomata nego onih postavljenih po političkoj liniji, bar na najvišem nivou, ali da su retko pitani za mišljenje od strane donosioca odluka u Srbiji.

“Diplomatsko konzularno predstavništvo ima svoje posebno mesto u kontaktima sa delegacijom Kosova i američkim domaćinima. Bilo je za očekivati da njihovi predstavnici budu deo delegacije u Vašingtonu. To nije bio slučaj ili je bilo u ograničenoj meri”, rekao je Lišanin.

On takođe da je najveći problem pasiviziranje diplomatsko konzularne mreže koja čeka instrukcije sa Andrićevog venca. U međuvremenu, predsednik Aleksandar Vučić vešto koristi pojavljivanje na svetskoj sceni kako bi domaćoj javnosti, čak i neuspehe prikazao kao trijumf ličnog zalaganja za “Srpsko pitanje”.

Izvor: Al Jazeera