Srbija žuri s gradnjom gasovoda i konekcijom na Turski tok

U Srbiju su stigle cijevi za gradnju gasovoda (Tanjug)

Gotovo istovremeno kada je Srbija započela gradnju gasovoda kojim bi se od granice sa Bugarskom priključila na ruski gasovod Turski tok, Bugarska je, zajedno sa Grčkom, započela gradnju gasovoda koji bi ovim dvema zemljama trebalo da omogući snabdevanje azarbejdžanskim gasom i tako smanji zavisnost od ruskog, naročito kada je reč o Bugarskoj.

U međuvremenu je i bugarska državna kompanija Bulgartransgaz raskinula ugovor sa italijansko-saudijskim konzorcijumom Arkad, koji je trebalo da gradi gasovod između ove zemlje i Srbije.

U međuvremenu je i Mađarska, koja je takođe bila zainteresovana da dobija ruski gas iz Turskog toka preko Srbije, počela da traži alternative, pa je prilikom susreta mađarskog premijera Viktora Orbana i američkog predsednika Donalda Trumpa u maju ove godine, prvi zatražio pomoć Amerike u pokretanju proizvodnje prirodnog gasa u rumunskom delu Crnog mora, kako bi za svoju zemlju obezbedio gas i iz drugih izvora.

Iako bi posle ovih informacija mogao da se stekne utisak da za susedne zemlje Turski tok nije prioritet kao za Srbiju, te da bi moglo da se desi da ova zemlja do kraja godine (kako je najavljeno) završi 400 kilometara dug gasovod od Bugarske ka Mađarskoj, a da nema gde da ga priključi, njeni zvaničnici se nisu oglašavali tim povodom.

U resornom Ministarstvu rudarstva i energetike Srbije nisu ni odgovorili na pitanja Al Jazeere u vezi mogućeg odustajanja Bugarske od gradnje gasovoda ka Srbiji i spajanja na Turski tok.

Resorni ministar Aleksandar Antić u intervjuu koji je dao 21. maja Radio televiziji Srbije nijednom rečju nije pomenuo postoje li neke garancije da će Bugarska zaista izgraditi svoj deo gasovoda ka Srbiji i kada.

Nema garancija za Turski tok

“Ne postoje garancije da će to biti završeno, imajući u vidu da je Bugarska pre nekoliko godina pod pritiskom Sjedinjenih Američkih Država odustala od gasovoda Južni tok i time napravila štetu i sebi, ali posredno i Srbiji”, kaže energetičar Miloš Zdravković, podsećajući da je Bugarska pod pritiskom tada odustala i od gradnje druge nuklearne elektrane u Belanama, zbog čega je posle arbitraže, ruskom Rosatomu morala da isplati odštetu više od 600 miliona evra.

Da se gradnja ovog gasovoda još ne može smatrati nečim što se podrazumeva, naročito imajući u vidu da se na Zapadu ni danas ne gleda blagonaklono na mogućnost da jugoistok Evrope zavisi prevashodno od ruskog gasa, smatra i Srećko Đukić, nekadašnji diplomata koji je službovao u Moskvi, Sofiji i Minsku i autor nekoliko knjiga o povezanosti energetike i politike.

“I dalje postoji opasnost da Srbija završi gasovod, a da nema gde da se priključi. Naravno, pod uslovom da u međuvremenu ne prekine gradnju. Naime, Bugarska nije dobila zeleno svetlo od EU, kao ni Mađarska, a ove dve zemlje moraju poštovati pravila saveza u kojem se nalaze. Problematično može biti i to što je Srbija, koja je članica energetske zajednice EU, krenula sa gradnjom ovog gasovoda, iako nije ispunila sve uslove ove zajednice. Dakle, gradi gasovod u kojem će dominirati ruski gas i rusko vlasništvo nad gasovodom”, objašnjava Đukić.

Aleksandar Kovačević, konsultant i saradnik Oksfordskog instituta za energetske studije, kaže da se i iz poslednjeg izveštaja Evropske komisije o napretku Srbije u procesu pridruživanja EU može videti da uslovi koje je preporučio Sekretarijat Energetske Zajednice nisu potpuno ispunjeni. Ipak, izveštaj EK, kako kaže, ne ukazuje kakve bi posledice nepotpuno ispunjenih uslova mogle biti.

U martu ove godine iz evropske Energetske zajednice je rečeno da Srbija, odnosno njena Agencija za energetiku (AERS) nije ispunila sve uslove, predviđene evropskom regulativom za gradnju gasovoda Turski tok, koji su sugerisani u Mišljenju Energetske zajednice, a naročito da nije uvažila one koji se odnose na poboljšanje konkurencije.

Iz Bugarske nema informacija kada bi mogla početi gradnja gasovoda za priključenje na Turski tok

Ukoliko susedi Srbije više nisu čvrsto privrženi ideji spajanja na Turski tok, otvara se i pitanje svrhe finansiranja gradnje gasovoda kroz Srbiju dugog 403 kilometra.

Iz bugarskog ministarstva energetike, ali ni iz preduzeća Bulgartransgaz, Al Jazeera nije dobila odgovore na pitanja da li Bugarska ostaje pri odluci da gradi gasovod ka Srbiji radi priključenja na Turski tok, kao ni kada bi mogli da počnu radovi na izgradnji tog gasovoda i kada bi on mogao da bude završen.

Junckerovo obećanje

Srećko Đukić podseća da je Bugarska odavno uključena u izgradnju južnog gasnog koridora, koji se gradi uz podršku EU i taj gasovod, kako kaže, dovodi azarbejdžanski gas u Evropu, preko Gruzije, Turske, Grčke, Albanije, Crne Gore, BiH i Hrvatske.

“Srbija nije aplicirala za taj projekat pre nekoliko godina kada je to trebalo uraditi i sada nema mogućnosti da se priključi na taj gasovod, jer su kapaciteti već rezervisani. Tako da jedina veza Srbije sa gasnim svetom ostaje ona preko Mađarske, izgrađena pre gotovo pola veka”, objašnjava Đukić.

“Bugarska, s druge strane, ima obavezu da svoj gasni sistem poveže sa drugim članicama EU, pre svega sa Grčkom i to će raditi preko južnog gasnog koridora, i sa Rumunijom. Srbija, pošto nije članica EU, nije prioritet”, dodaje.

Đukić kaže da su Bugari najavili pristupanje Turskom toku nakon usmenog obećanja još aktuelnog predsednika Evropske komisije Jeana Claudea Junckera bugarskom premijeru Bojku Borisovu da će EU podržati taj gasovod.

“Međutim, od tog obećanja se nije dalje odmaklo, nikakve procedure nisu završene. Bugarska ministarka energetike Temenuzhka Petkova već u martu, prilikom posete ruskog premijera Dmitrija Medvedeva Bugarskoj, rekla je da je Bugarska strogo na svim pozicijama i pravilima izgradnje gasovoda koji vladaju u EU, te da veruje da će doći do gradnje gasovoda Turski tok. Ali nije rekla kada”, podseća Đukić.

Na pitanje da li to znači da Bugari neće žuriti sa gradnjom gasnog koridora ka Srbiji, Đukić odgovara da neće, ako su protiv tog gasovoda SAD. “Ne zaboravimo da je Bugarska i članica NATO-a. Drugo, ni EU nikada nije zvanično rekla da podržava izgradnju Turskog toka. Treba sačekati formiranje nove Evropske komisije i videti kakav će biti njihov stav”, kaže Đukić.

Treba sačekati i epilog promene izvođača radova za gradnju gasovoda Turski tok u Bugarskoj. Bulgartransgaz je umesto izabranog Arkada, za koji su bugarski mediji preneli da nije dostavio potebnu dokumentaciju, posao poverio drugoplasiranom italijansko-nemačkom konzorcijumu (Gas Development and Expansion in Bulgaria).

Bugarska agencija Focus objavila je da bi ugovor sa novim izvođačem trebalo da bude potpisan u junu. Bugarski mediji su, međutim, kako je objavio portal Balkanmagazin, preneli i izjavu izvršnog direktora Bulgartransgaza Vladimira Malinova, koji je rekao da pomenuti konzorcijum nudi dve opcije – jednu koja podrazumeva rok gradnje od 250 dana, ali po ceni od 2,4 milijarde evra ili drugi, duži, od 615 dana, uz više nego dvostruko nižu cenu – 1,1 milijardu evra.

Ukoliko se Bugarska odluči za drugu, znatno jeftiniju varijantu, to će za Srbiju značiti da u najboljem slučaju na Turski tok može da se priključi tek početkom 2021. godine.   

Balkanski umesto Turskog toka

Aleksandar Kovačević kaže da je teško zaključiti da li je Turski tok prioritetni projekat za Bugarsku, imajući u vidu da raspoloživi kapaciteti cevovoda u celom regionu daleko prevazilaze tražnju i da je stepen njihove upotrebe vrlo mali. “Očigledno da stvarne potrebe za korišćenje gasa ne određuju odluke o gradnji infrastrukture”, kaže.

To bi onda moglo da znači da ih određuje politika. U kolikoj meri – možda pokazuje i primer bugarskog premijera Bojka Borisova koji za gasovod koji bi spojio nekoliko zemalja jugoistočne Evrope sve češće koristi izraz Balkanski tok.

“Borisov kao ozbiljan, mudar, pametan političar, da ne bi nešto nazivao Južnim ili Turskim tokom, naziva ga ‘balkanskim'”, rekao je nedavno predsednik Srbije Aleksandar Vučić i objasnio:

“To je hab u Bugarskoj koji prima ruski gas iz Turskog toka, ali i preko interkonektora deo tečnog gasa iz luke Aleksandropolis, i u budućnosti nešto od gasovoda East Med, koji ide od Izraela i Kipra do Grčke. Ali, Borisov je pametan i naziva ga ‘Balkanski tok’, da Amerikanci ne bi zamerili”.

U suštini, Amerikancima je stalo da smanje zavisnost Evrope od ruskog gasa, samim tim i mogući uticaj Rusije na taj region, dok je glavni uslov EU da ne može biti isti vlasnik gasovoda i gasa, odnosno da gasovodi moraju biti otvoreni za transport gasa raznih dobavljača. Pitanje je, s druge strane, i u kojoj meri su Rusi, koji finansiraju gradnju gasovoda do evropskih zemalja, spremni da ih ustupe i drugim distributerima i pod kojim uslovima.

Govoreći o “balkanskom toku”, Vučić je istom prilikom rekao da svi znaju koji je to gas – “90 odsto ruski gas, a 10 odsto – sve ostalo”.

Miloš Zdravković smatra da ovog puta SAD neće vršiti jak pritisak na Bugarsku, kao što je to bio slučaj sa Južnim tokom pre nekoliko godina.

“Radi se, ipak, o projektima značajnih razlika. Južni tok je imao predviđeni kapacitet od 63 milijarde kubnih metara gasa godišnje i trebalo je da spaja Rusiju sa južnom Evropom – preko Bugarske i Srbije ka Mađarskoj, a jedan krak i ka Italiji. Turski tok, s druge strane, ima četiri puta manji kapacitet”, objašnjava.

Zdravković veruje da će opasti i pritisak EU kada bude završen gasovod Severni tok 2, koji spaja Rusiju sa Nemačkom i zapadnom Evropom, kao i da, imajući u vidu izvesni prekid transporta ruskog gasa preko Ukrajine krajem ove godine, Bugarska ima i ekonomski interes da učestvuje u projektu Turski tok.  

Sagovornici Al Jazeere slažu se u jednom – gasovod koji bi spojio Srbiju i Bugarsku sa Turskim tokom može biti jako brzo izgrađen kada se jednom donese odluka. Problem je samo što je mnogo interesa u igri koje je teško pomiriti da bi se takva odluka donela.

Izvor: Al Jazeera