Srbija pred rješenjem problema kredita u švicarcima

Korisnici kredita u švicarcima danima su protestovali ispred Vrhovnog kasacionog suda, tražeći da donese odluku o tom pitanju (Al Jazeera)

Iako još nije sigurna šta tačno za nju znači odluka Vrhovnog kasacionog suda Srbije koja se odnosi na kredite indeksirane u švajcarskim francima, niti najava predsednika Srbije da će biti donet poseban zakon o tome, Beograđanka Gordana Novaković ne uspeva da sakrije optimizam i nadu, nakon tih vesti.

Posle više od deset godina agonije otplaćivanja stambenog kredita u švajcarskim francima, koji joj je tada izgledao kao povoljnija, od dve tada dozvoljene opcije, banci u evrima duguje više nego na početku otplate, a rata u dinarima je dvostruko veća nego kada se zadužila.

Vrhovni kasacioni sud Srbije (VKSS) doneo je odluku da će se odredba ugovora o stambenim kreditima indeksiranim u švajcarskim francima smatrati ništavnim, ukoliko banka nije dostavila dokaz da se ona zadužila u toj valuti za plasman odobrenih sredstava i da je pre zaključenja ugovora korisniku kredita dostavila potpunu pisanu informaciju o svim poslovnim rizicima i ekonomsko-finansijskim posledicama koje će nastati primenom takve klauzule.

Novakovićeva kaže da je niko u banci nije upozorio šta bi moglo da se desi ako uzme kredit u “švajcarcima“, niti je uverio da je i sama banka kupila ili pozajmila “švajcarce”, kako bi joj odobrila kredit u toj valuti.

„Samo su mi rekli kolika bi mi bila rata u „švajcarcima“, a kolika ako uzmem kredit u evrima. Ovo prvo je, naravno, bilo znatno povoljnije. Pitala sam da li je moguće da se kurs „švajcarca“ dramatično promeni, ništa konkretno mi nisu rekli“, kaže Novaković, napominjući da je i sam tekst ugovora o kreditu imala prilike prvi put da vidi tek kad je sa prodavcem stana došla da joj banka isplati novac. „Dakle, kad sam već bila potpisala ugovor o kupoprodaji stana sa njim i dala kaparu. Novac su mu isplatili u dinarima, a ja sam onda platila konverziju u evro (oko 800 evra, ako se ne varam)“.

Da ih banke nisu obaveštavale o rizicima, tvrde i u Udruženju građana CHF Srbija, čiji su članovi danima protestovali pred Vrhovnim kasacionom sudom.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Dejan Šoškić, koji je bio i guverner Narodne banke Srbije (2010-2012), na pitanje o obavezi banaka da u pisanoj formi obaveste klijente o rizicima zaduživanja u francima, odgovara da bi to trebalo da bude standard dobre prakse i normalan zahtev iz bilo kog obligaciono-pravnog odnosa, ako ugovarač ne želi da se izlaže riziku da druga ugovorna strana traži poništenje ugovora zbog zablude.

Valutna klauzula je ključni problem

“Obaveza tog tipa postoji od 2011, kada sam radio u NBS kao guverner, i kada smo predložili Skupštini i kada je donet Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga. Podsetiću vas, tada je u okviru istog paketa, NBS donela i čitav niz mera kojim se destimuliše kreditiranje sa valutnom klauzulom, ali i administrativnu odluku zabrane odobravanja kredita indeksiranih za CHF”, dodaje Šoškić. 

A na pitanje da li veruje da će banke moći da dokažu da su se zadužile u švajcarcima, kao što je naložio VKSS i treba li uopšte to da dokazuju, kaže da zahtevanje takvog dokaza otkriva da onaj ko to zahteva ne poznaje suštinu finansijske intermedijacije i uloge i poslovanja banaka. 

“Suština bankarskog posla kao finansijskog posrednika (intermedijatora) je upravo da obezbedi odvajanje pribavljanja sredstava od odobravanja kredita u dve odvojene transakcije i sasvim nezavisne ugovorne odnose. Zbog toga, mi kada u banci deponujemo sredstva ne znamo ko iz njih dobija kredit i kada dobijemo kredit, ne znamo iz čijih sredstava smo kredit dobilil. Takođe, banke po prirodi svog posla rade ročnu, kamatnu i valutnu transformaciju između izvora i plasmana sredstava i zbog toga koriste različite instrumente upravljanja rizicima i o sopstvenoj izloženosti rizicima redovno izveštavaju regulatora. Ukratko, dokazivanje izvora sredstava iz kojih banka kreditira klijente je u suprotnosti sa prirodom i suštinom bankarskog poslovanja”, objašnjava Šoškić.

I u Udruženju CHF Srbija kažu da je zaduživanje banaka u švajcarskoj valuti irelevantno za ove sporove, jer banke nisu korisnicima kredita davale devize, nego dinare. “Ovakav zahtev nema niti jedan sud u bilo kojoj od 13 zemalja gde su od 2005.godine ovi krediti plasirani”, tvrdi predstavnik ovog udruženja, advokat Jelena Pavlović.

Bivši guverner NBS, u vreme čijeg mandata je zabranjeno davanje kredita u švajcarskoj valuti, dodaje i da uopšte nije problem u tome kako je i pod kojim uslovima banka pribavila sredstva, već u tome što su uopšte odobravani krediti sa valutnom klauzulom klijentima koji nisu imali prihode sa istom valutnom klauzulom.

Problem je što su uopće odobravani krediti sa valutnom klauzulom klijentima koji nisu imali prihode sa istom valutnom klauzulom, tvrdi bivši guverner NBS

“Naime, kredit odobren sa valutnom klauzulom u švajcarskim francima uopšte neće kreirati ovakve probleme ukoliko i dužnici imaju prihode u toj valuti ili indeksirane u njoj. I valutna klauzula u francima je podjednako štetna kao i bilo koja druga valutna klauzula ako se odobrava dužnicima koji imaju prihode u drugoj valuti, tj. koji na sebe preuzimaju valutni rizik. Isti tip rizika na sebe su preuzeli i klijenti koji imaju prihode u dinarima, a uzeli su kredite indeksirane u evrima”, objašnjava Šoškić.

Vratila banci dvije trećine duga u francima, u evrima i dalje duguje isto

Teško je osporiti ovu tvrdnju, iako ostaje činjenica da u prvoj deceniji 21. veka nije bilo banke koja bi dala stambeni kredit na 20 ili 30 godina u dinarima. A vezivanje za evro je toliko uzelo maha da čak i kad je 2011. godine u Srbiji ukinuta mogućnost davanja kredita u švajcarskim francima, ista mera nije doneta i za evre. Banke su dobile obavezu da nude stambene kredite i u dinarima, ali kamate su bile znatno veće od onih u evrima, a rok otplate kraći, pa je i interesovanje za njih bilo neznatno. Toliko, da je, recimo, krajem 2017. godine od 93.000 stambenih kredita osiguranih kod Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita (NKOSK), tek desetak bilo u dinarima.

Sporost sudova sada ne odgovara bankama

Jedino što udruženja korisnika bankarskih usluga smatraju pobedom nakon odluke Vrhovnog kasacionog suda jeste deo odluke koji se odnosi na izricanje privremene mere, kojom se bankama zabranjuje da aktiviraju hipoteku nad nekretninom dužnika.

“U slučaju kada je postupak izvršenja radi realizacije sredstava obezbeđenja duga iz kredita već pokrenut, sud odnosno javni izvršitelj će na zahtev izvršnog dužnika odložiti izvršenje bez polaganja jemstva”, navodi se u odluci VKSS.

“Ono što je najbolje i što bi najviše moglo naterati banke na brigu i dogovor sa korisnicima, ako nižestepeni sudovi to prihvate kao praksu, to je sugestija o usvajanju privremenih mera radi zabrane aktiviranja sredstava obezbeđenja u sporovima koji se tiču utvrđenja ništavosti celog ugovora i valutne klauzule. To bi značilo da svaki korisnik sada može da prestane sa plaćanjem, nakon čega bi mu bio usvojen zahtev za privremenu meru zabrane prodaje nekretnine. U toj situaciji, sporost pravosuđa sada ne bi odgovarala bankama, te bi ih to primoralo na pregovore i poravnjanja”, navode iz udruženja Efektiva.

To opet znači da dužnici koji ne mogu više da plaćaju, moraju da uđu u sudski postupak, dok oni koji plaćaju uredno, ostaju u važećem ugovoru dok se ne odluče na tužbu i dobiju presudu, navode iz ovog udruženja.

A na pitanje šta će biti s građanima, kod kojih je hipoteka već aktivirana i izvršitelj započeo postupak naplate ili s onima koji su već ostali bez stanova, advokat Jelena Pavlović iz udruženja CHF Srbija kaže da je takvih najmanje 5.700 i da je za njih u ovom momentu sudski put rešenje, jer ti krediti nisu vise u otplati.  “Neke od tih ugovora, kod kojih stan nije prodat, moguće je vratiti u otplatu, ukoliko se postigne saglasnost. U suprotnom, postojaće obaveza banke na naknadu štete”.

A do te 2011. godine, život Gordane Novaković, koja je, kao i većina laika, odlučila da uzme ono što joj je tada izgledalo povoljnije, ozbiljno se zakomplikovao.

“Kad sam u decembru 2007. godine uzela stambeni kredit, na ratu mi je odlazila trećina plate. Dve godine kasnije to je već bilo više od polovine. Delom zbog skoka vrednosti franka, delom zbog toga što mi je banka povećala kamatnu stopu”, kaže Novaković.

Sada, posle nešto više od 11 godina plaćanja, gledano u evrima, duguje gotovo identičnu sumu kao u trenutku potpisivanja ugovora – oko 37.000 evra (odnosno oko 41.500 franaka), a rata joj je, mereno i u dinarima i u evrima, dvostruko veća nego na početku otplate.

„Što je najgore, uopšte zapravo ne znam koliko ću na kraju otplatiti. Kad sam potpisala ugovor, trebalo je da ukupne kamate za 25 godina budu oko trećine vrednosti glavnice.  Ja sam do sad već isplatila dve trećine novca koji sam uzela, a glavnica je, gledano u evrima, u kojima sam platila stan, gotovo ista. Bila sam spremna da umesto 37. 000 evra banci na kraju tog perioda platim i do 70. 000, ali ovako nemam pojma koliko će to biti za još 14 godina. Može na kraju jednosoban stan da me košta i više od 100.000 evra“, kaže Novaković.

Vrhovni kasacioni sud odlučio je da, ukoliko se utvrdi da je odredba ugovora koja se odnosi na indeksaciju kredita u švajcarskim francima ništavna, treba izvršiti konverziju u evre, primenjujući kurs koji je važio na dan zaključenja ugovora i isplatu kamate u visini određenoj ugovorima o kreditu iste vrste i trajanja.

U udruženjima CHF Srbija i Efektivi smatraju da je mišljenje VKSS zakonski neutemeljeno u delu koji se odnosi na preporuku da se kredit konvertuje u evre, ukoliko se utvrdi da je odredba o indeksaciji u “švajcarcima” ništavna. U Efektivi kažu da bi kredit u tom slučaju trebalo da postane dinarski, jer evro niti je domicilna valuta u Srbiji, niti se spominje u bilo kom drugom članu ugovora o kreditu.

Banke: Rješenje suda unosi pravnu nesigurnost

U CHF Srbija smatraju da taj stav VKSS treba tumačiti kao preporuku bankama da ponude svojim klijentima pravične izmene. Ipak, dodaju i da, imajući u vidu da je i kurs evra značajno porastao u poslednjih 10 godina, ne treba očekivati da će takve izmene prihvatiti svi korisnici ovih kredita.

VKS predlaže konverziju u evre, primenjujući kurs koji je važio na dan zaključenja ugovora

Ni bankari ne deluju zadovoljno odlukom VKSS, ako je suditi po saopštenju Udruženja banaka Srbije, koje ocenjuje da pomenuto rešenje suda unosi pravnu nesigurnost.

“Udružеnjе bаnаkа Srbiје smаtrа dа zаkоni mоrајu imаti јаsnо znаčеnjе kаkо bi sе prеdvidеlе prаvnе pоslеdicе kоје mоgu nаstupiti zа оnе kојi pоstupајu ili nе pоstupајu pо prоpisimа. Аkо tоgа nеmа, nеmа ni prаvnе sigurnоsti. Stоgа Udružеnjе bаnаkа Srbiје оčеkuје dа sе јаsnо prеcizirа nа kојim sе zаkоnskim prоpisimа zаsnivајu svi iznеti stаvоvi u Prаvnоm shvаtаnju Vrhоvnоg kаsаciоnоg sudа u cilјu оčuvаnjа prаvnе sigurnоsti”, navode u saopštenju, podsećajući da su banke investirale više od 5,7 milijardi evra i da zapošljavaju 23 hiljade ljudi.

S druge strane, u Udruženju CHF Srbija navode da je u Srbiji je zaključeno  37.000 ugovora o kreditima indeksiranim u francima, od kojih je 22.000 plasmana  bilo osigurano kod Nacionalne korporacije za osiguranje stambenih kredita (NKOSK). “Radi se dakle o preko 100.000 ljudi koji su direktno pogođeni ovim kreditima, dok je broj njih koji su indirektno pogođeni značajno veći”, kaže advokat Jelena Pavlović, dodajući da je danas taj broj manji.

“Kod Nacionalne korporacije je osigurano preko 15.000 ovih kredita, dok nam nije poznat broj ugovora koji su i dalje na snazi, a nisu osigurani kod NKOSK-a”, objašnjava.  

Čini se da nikom nije jasno šta sad sledi posle odluke suda.

U udruženju CHF Srbija ne veruju da će banke same ponuditi pravične izmene. „Smatramo da su banke, kao poslovni subjekti od kojih se očekuje da se ponašaju odgovorno i profesionalno to trebale da urade već 16. januara 2015. godine. Sama činjenica da su nastavile da insistiraju na nepoštenim ugovorima dokazuje i da je namera bila zarada na kursnim razlikama, a ne samo na kamati”, kaže advokat Jelena Pavlović.

Tada je zabeležen drastičan skok franka sa 102 na 120 dinara za samo jedan dan. Nakon toga, Narodna banka Srbije donela je odluku kojom je ponudila četiri moguća rešenja za otplatu kredita u švajcarcima, ali je mali broj građana odlučio da prihvati neko od njih. Možda i zato što su olakšice uglavnom podrazumevale smanjenje kamatne stope i(li) konverziju u evro, ali ne po kursu koji je važio na dan zaključenja ugovora, što je značilo da im glavnica u evrima uglavnom ostaje veća nego na početku otplate.

Najbolje da se banke i građani sami dogovore

Građanima koji su zaduženi u francima, Jelena Pavlović predlaže da se obrate bankama u pisanoj formi, sa predlogom da se spor vansudski reši pravičnom izmenom ugovora, a sa obaveštenjem da ukoliko isto izostane, da će ostvariti svoja prava na sudu.

I profesor Šoškić smatra da bi najbolje rešenje bilo da se ugovorne strane dogovore, ali na „način da se poštuju pravni i civilizacijski principi i da se ne kreiraju neravnopravnosti među bankarskim klijentima ili da se otvaraju drugi  problemi”.

Predsjednik Srbije najavljuje rješenje prema kojem će veći dio tereta podnijeti banke, a manji država

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, nakon drugog sastanka sa predstavnicima zaduženih u švajcarskim francima, kome su prisustvovali i ministar finansija Siniša Mali i guvernerka NBS Jorgovanka Tabaković, najavio je da će uskoro verovatno biti donet “lex specialis” za rešavanje tog problema.

On je rekao da su njegovi saradnici imali sastanke i sa bankama i sa vladom, te da bi sve moglo da bude završeno u narednim danima i nedeljama, pri čemu bi rešenje, kako je rekao, podrazumevalo da najveći deo “ide” na teret banaka, dok će je jedan deo, iako ne veliki, svakako ići na teret države.

Ovog puta nije pominjao cifre, ali je nakon prvog sastanka za predstavnicima udruženja CHF Srbija rekao da, ukoliko bi se išlo na konverziju 16.800 otvorenih predmeta u evre, to bi državu koštalo oko 120 miliona evra. Onda je dodao da je cilj da se pokuša da banke plate 60 ili 70 odsto, a ostalo država, pa je ostalo nejasno da li država treba da plati 30 do 40 odsto od tih 120 miliona evra ili to suma koju je spremna da plati u odnosu na ukupan ceh.

Gordana Novaković pretpostavlja da će banka morati nešto da joj ponudi da bi izbegla sud. „Jer se sad čini izvesnim da ne mogu da dobiju spor. Mada nisam veliki optimista da će ponuda biti naročito povoljna. U svakom slučaju, sačekaću još malo“.

Pitanje je koliko će još građana moći da čeka i koliko, hoće li nastaviti da plaćaju uvećane rate ili će prestati i podneti tužbu, ne bi li naterali banku da im da bolju ponudu. U narednim danima trebalo bi da bude poznato i da li će Vučić pokušati da reši problem kredita u švajcarskim francima po formuli koju je nudio za rešenje kosovskog problema – da i jedni i drugi budu pomalo nezadovoljni, odnosno pomalo zadovoljni.

Izvor: Al Jazeera