Srbija obilježila 20 godina od početka NATO udara

Državna komemoracija održana je u Nišu, a okupljenima se obratio Aleksandar Vučić (Dimitrije Goll / Tanjug)

Nizom komemorativnih manifestacija obilježena su dva desetljeća od početka napada NATO-a na SR Jugoslaviju, odnosno Srbiju, 24. ožujka 1999. godine.

Dan sjećanja na stradale u napadima obilježen je u Nišu u prisustvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijerke Ane Brnabić, predstavnika vojske, crkve, diplomatskog zbora i građana, prenosi Tanjug. I drugdje je u Srbiji obilježena godišnjica početka napada.

Državna komemoracija počela je, uz zvuk sirena za zračnu opasnost u 19.45 sati, u trenutku u kojem su prije 20 godina prvi zrakoplovi NATO-a nadletjeli Srbiju i bacili prve bombe. Potom su, idućih 78 dana, bacali bombe po vojnim i civilnim ciljevima diljem zemlje.

“Krenuli su da sruše Srbiju. Nemam šta drugo da vam kažem. Šta god da se dogodi, meni, bilo kome od nas, nikada nemojte da dopustite da sruše slobodu, nezavisnost i samostalnost Republike Srbije. Nikada, nikome i zapamtite ove moje reči”, rekao je Vučić.

“Srbiju ne mogu da pobede, a Srbija će da pobeđuje i po broju novih fabrika. Samo sam ih u Nišu otvorio šest, ja ovakav, mali, Vučić”, dodao je.

Podsjetio je na “22.000 tona bombi i raketa, smrt 2.500 civila, smrt 79 dece, devastiranje jedne zemlje, štetu koja se meri desetinama milijardi dolara”.

“Za nas će to uvek biti zločin, a za njih je, ako i toliko hoće da priznaju – greška, uz koju, tu i tamo, dodaju i izraz, tragična. To je ono na šta mi nikada nećemo pristati”, rekao je Vučić.

Irinej: Najtragičniji dani u srpskoj historiji

Obraćajući se okupljenima na komemoraciji u Nišu, patrijarh srpski Irinej ocijenio je događanja iz proljeća 1999. godine “najtragičnijim u srpskoj istoriji”, dodajući da su udari Srbiju “u svakom pogledu unazadili 50 i više godina”.

“To su najtragičniji dani za koje bismo želeli da se ne ponove više nikad ne samo kod nas, nego nigde u ovom svetu. Te zvuke pakla i mržnje čujemo i danas u snovima i u našim sećanjima. Pitamo se danas odakle taj izvor mržnje da se uništi ono što je najvrednije u ovom svetu, a to je ljudsko biće, ni krivo ni dužno, ali sa ciljem da se ostvare neki zemaljski, a ja bih mirne duše rekao i pakleni planovi. Naprednu zemlju su pretvorili u prah i pepeo, udarili su na narod koji je skoro čitavu svoju istoriju proveo u stradanju i iskušenju, narod koji voli slobodu. Neka im Bog sudi po pravdi svojoj, nama ostaje da prigrlimo svoju otažbinu koju nam je Bog darovao, da se zbližimo i sjedinimo jer je naša snaga u jedinstvu”, rekao je Irinej.

Govoreći o Kosovu, rekao je kako je to “sveta zemlja koju [Srbi] nikome ne smeju pokloniti i koju moraju braniti svim dopuštenim sredstvima”.

Konkretan povod za početak bombardiranja bilo je ubojstvo 45 kosovskih Albanaca, mještana sela Račak, 15. siječnja 1999. godine, za koje brojni izvještaji tvrde da su bili civili, nasuprot tvrdnjama tadašnje vlasti SRJ da je riječ o pripadnicima “terorističke bande stradalim u oružanim borbama sa snagama bezbednosti”.

Brojni poginuli i uništeni proizvodni kapaciteti

Nakon što je Skupština Srbije potvrdila da ne prihvata odluku o stranim snagama na svojem teritoriju i predložila da snage Ujedinjenih naroda nadgledaju mirovno rješenje sukoba na Kosovu, NATO je 24. ožujka 1999. godine u 19.45 sati počeo zračne udare krstarećim raketama i zrakoplovstvom na više mjesta u Srbiji i Crnoj Gori po naredbi tadašnjeg glavnog tajnika NATO-a Javiera Solane, a vlada u Beogradu iste noći je proglasila ratno stanje.

Prema podacima stručnjaka iz Srbije, do 10. lipnja, kada je bombardiranje završeno, zabilježeno je 18.168 polijetanja, iz NATO baze navodili su da ih je bilo 38.004, od toga 10.484 vatrenih djelovanja, dok su ostalo bila izviđanja, letovi tankera i slično.

Napadi su izvršavani s brodova u Jadranskom moru, iz četiri zrakoplovne baze u Italiji, a neke operacije izvršavali su i bombarderi koji su polijetali iz baza u Zapadnoj Europi.

Tijekom 78 dana uništeno je blizu 50 posto proizvodnih kapaciteta zemlje, uglavnom u Srbiji, te dio infrastrukture. 

Britanski stručnjaci su ukupnu štetu procijenili na milijardu dolara, a domaći na 30 i više milijardi.

Prema domaćim podacima, stradalo je više od 2.500 ljudi, a ranjeno pet puta više, no prema drugim procjenama u napadima je poginulo blizu tisuću osoba.

Napad bez odobrenja Vijeća sigurnosti

Dan prije završetka napada, predstavnici Vojske Jugoslavije i NATO-a potpisali su u Kumanovu Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga VJ-a s Kosova i ulazak međunarodnih vojnih snaga na područje Kosova.

Prve snage, koje je činilo 37.200 vojnika KFOR-a iz 36 zemalja, stigle su na Kosovo 12. lipnja.

Napad na Saveznu Republiku Jugoslaviju, odnosno Srbiju, izvršen je bez odobrenja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a kao razlog NATO je naveo humanitarnu katastrofu na Kosovu i neuspjeh pregovora o budućem statusu pokrajine, koji su vođeni u Rambouilletu i Parizu.

Nešto manje od polovice građana Srbije, njih 46 posto, smatra da ni poslije 20 godina od bombardiranja još nije došlo vrijeme za pomirenje s NATO-om, pokazalo je nedavno objavljeno istraživanje javnog mnijenja obavljeno za Institut za europske poslove.

Samo trećina građana prihvatila bi ispriku zbog NATO bombardiranja, dok ostale dvije trećine ne bi, pokazalo je istraživanje.

Izvor: Agencije