Srbija (ne) oprašta građanima neplaćene račune

Većina domaćinstava koja ne plaća račune je zapala u novčane probleme zbog gubitka ili nedostatka posla

Piše: Goran Stanković

Srbija ima neverovatnih 1,5 milona neizvršenih predmeta koji se uglavnom odnose na neplaćene račune građana prema komunalnim preduzećima, toplanama, Telenoru, Parking servisu…

Građani i stručna javnost se logično pitaju – zašto se nije ranije išlo na izvršenje i kako je moguće da se nagomilao toliki broj predmeta? Mislim da je unazad petnaestak godina svaka vlast radije išla na “guranje pod tepih”, nego na poštovanje zakona, jer se samo može zamisliti kakva bi to bila socijalna bomba kada bi ovi predmeti stvarno bili rešeni, i to u kratkom roku.

Većina ovih domaćinstava je zapala u novčane probleme zbog gubitka ili nedostatka posla. Zakon o izvršenju i obezbeđenju predviđa da se izvršnom dužniku, ipak, moraju ostaviti najnužnije stvari za opstanak, kao što su krevet, frižider i slično, tako da bi vrednost zaplenjene robe bila minimalna, ali sa krajnje neprijatnim scenama.

Predstavnici sudskih vlasti u Srbiji su nedavno izjavili da će oko pola milona predmeta biti obustavljeno, mada se još nisu tačno utvrdili osnovi po kojima će se to uraditi. Detaljnije objašnjenje je najavljeno za kraj jula.

Ovaj broj neizvršenih predmeta pokazuje dve stvari: da državni izvršitelji pri sudovima nisu radili svoj posao godinama unazad, ali i da je ekonomski položaj građana jako težak.

Neizmirene obaveze datiraju još od 2003. godine. Statistika kaže da u Srbiji ima oko 2,5 milona domaćinstava, pa se iz ovoga lako može zaključiti kakva je ekonomska situacija u Srbiji. Naravno da među ovim predmetima postoji jedan broj građana koji su jednostavno neodgovorni, kao i da neki imaju i po više predmeta, ali to je i dalje veoma zabrinjavajući broj.

Sistematski promašaji

Kada su se u Srbiji pojavili privatni sudski izvršitelji, koji su preuzeli određeni broj predmeta, nezadovoljstvo se prelilo na njih i veliki broj građana je, rezonujući čisto emocionalno, u njima video neprijatelje, ne pitajući se kako je došlo do tako velikih ekonomskih problema. Tako je pažnja javnosti  jedno vreme bila dosta zaokupirana visinom zarade privatnih izvršitelja, kao i načinom dodele predmeta koji bi trebalo da budu izvršeni.

Privatni sudski izvršitelji su kasnije, najverovatnije da bi skrajnuli pritisak javnosti sa sebe, izmenili naziv svoga zanimanja, pa se tako sada zovu “javni izvršitelji”, potencirajući javnu funkciju svoga zanimanja. Mislim da je ovo čista terminološka zabuna, jer se reč “javno” koristi kod delatnosti koje se vrše od državnih organa u javne svrhe. Privatni izvršitelji ipak rade posao da bi ostvarili lični prihod.

U dnevnom listu Politika od 16. jula navedena je izjava zamenice predsednika Vrhovnog suda Srbije Snežane Andrejević, u kojoj se kaže da postoje ozbiljni sistematski promašaji u organizaciji sudstva. Valjalo bi da se objasni šta znači termin “sistematski promašaji”, ili je tu, eventualno, bilo nekog ozbiljnijeg kršenja propisa. U izjavama zvaničnika se, takođe, navodi da se oprost dugova neće dogoditi i da će se, zapravo, jedan broj predmeta koji su već izvršeni samo skinuti sa lista neizvršenih. Takođe, jedan broj predmeta u kojima dužnik više nije živ ili poverilac ne postoji biće “rasknjižen”.

Svaka promena čelnih ljudi u vrhu sudstva je donosila nove kadrove, koji su sa priličnim entuzijazmom davali izjave kako će sve biti dovedeno u red, i to u kratkom roku. Međutim, kada bi se suočili sa zatečenim haosom i veličinom posla, angažovanje bi se uglavnom razvodnilo u raznim obećanjima. Ovakvo stanje sa neizvršenim predmetima prate razna negodovanja građana vezano za visinu kamata i pravo na suđenje u razumnom roku.

U Evropu praznih džepova

Ovo je težak problem za skoro polovinu građana Srbije i mislim da bi ljudi koji odlučuju o ovome trebalo da izađu u javnost sa preciznim podacima i razumnim planom za rešavanje. Čekanje da izvršitelj zakuca na vrata predstavlja konstantni stres, i to u jako dugom periodu. Ovaj broj nerešenih predmeta takođe daje podatak o velikom broju domaćinstava koja ne mogu da izmiruju osnovne račune i koja bi trebalo da budu pomognuta od države, u okviru veće socijalne pomoći.

Srbija je konstantno zauzeta dotiranjem stranih investitora, koji potom obezbeđuju slabo plaćena radna mesta za niže kvalifikovanu radnu snagu. Takođe su se propala društvena preduzeća beskonačno oslobađala raznih nameta i plaćanja računa prema državi i komunalnim preduzećima. Možda sada ovi socijalno ugroženi slučajevi takođe zaslužuju neku vrstu oprosta ili “poklona”.

Na putu ka Evropskoj uniji, Srbija je ovih dana zaokupirana otvaranjem poglavlja i rešavanjem krupnih političkih i geopolitičkih pitanja. Neobično izgledaju razni dogovori na međudržavnom nivou koji se tiču krupnih tema kada se zna da polovina građana Srbije ulazi u ovu evropsku zajednicu praznih džepova, sa neplaćenim računima za osnovne potrebe. 

EU, kao zajednica ekonomsko razvijenih država, izgleda primamljivo za naše građane, ali mislim da nam oni neće platiti ove račune ili “pogurati” njihovo izvršenje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera