Srbija: Milioni eura za štampanje dokumenata

Iako je za posljednjih 20 godina elektronska komunikacija preuzela primat i usvojeni su zakoni o elektronskom potpisu i elektronskom dokumentu, stiče se utisak da je Vlada Srbije zaboravila izmijeniti Zakon o kulturnim dobrima i tako se svake godine troše milioni eura na štampu i čuvanje dokumentacije u papirnom obliku.

Fond za penzijsko-invalidsko osiguranje Srbije u svojoj arhivi čuva više od 3,5 miliona predmeta. Zakonska obaveza ove institucije je da 40 godina čuva svaki podatak iz nečijeg dosjea u pisanoj formi.

“Trenutno imamo 1.730.000 penzionera. To su korisnici koji imaju svoj dosije. Prosečan broj strana u svakom tom dosijeu je 80. Osim toga, imamo 2.400.000 osiguranika koji imaju svoje prijave i odjave, toga je u većoj količini, dokazi o plaćenim doprinosima… Dakle, od prvog radnog dana osiguranik počinje da priprema taj svoj dosije, koji se u konačnom nađe u arhivskom prostoru Fonda”, kaže Jelica Timotijević iz Fonda PIO.

Milioni novih dokumenata

Procedure čuvanja podataka regulirane su zakonom o Kulturnim dobrima iz 1994. godine. Ovaj zakon i dalje se primjenjuje, iako su se okolnosti od tada značajno promijenile, a razvijene tehnologije i internet masovno u primjeni.

“Mi nemamo zakonsku formu, niti je zakon to eksplicitno naveo, da se pređe na elektronsku arhivu. Znači, imamo postupak skeniranja dokumentacije, imamo mikrofilmovanje dokumenata, ali elektronska arhiva nije zakonom definisana kao jedini, određeni, isključivi oblik čuvanja registratorskog materijala”, ističe Timotijević.

Novinarka Al Jazeere Natalija Lučić, koja se javila iz Beograda, kaže kako u prostoriju arhiva na godišnjem nivou pristigne 25 miliona novih dokumenata.

“Kada bi se samo ti papiri poslagali jedan na drugi, dostigli bi visinu od približno 2,5 kilometara”, ističe.

Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj radila je studiju koliko novca potroši jedna prosječna kompanija za štapu dokumenata.

Navike se teško mijenjaju

“To je potpuno besmisleno, jer mi smo naveli primer jednog trgovinskog lanca koji svake godine generiše 2,5 miliona dokumenata. U proseku, oni računaju da imaju četiri lista papira u svakom od ugovora, to je nekih 10 miliona listova papira. Kada se to pomnoži sa tonerom i količinom papira, dolazi se do računice da oni godišnje nepotrebno izgube oko 150.000 evra na štampanje dokumentacije”, ističe Ivan Radak iz NALED-a.

U ovoj alijansi kažu kako je najveći problem što se navike jako teško mijenjaju, kao i stavovi da je papir pouzdaniji nego elektronski dokument.

“Neko je očigledno ili zaboravio da promeni Zakon o kulturnim dobrima, ili neke institucije ipak više vole da rade na stari način. Ono što se nama čini da je ipak neko više voli papir. A ko voli papir? Pa, to su inspekcije. Nama iz privrede kažu, iako imaju elektronsku arhivu, inspektori su ti koji traže da im se to odštampa”, objašnjava Radak.

Srbija ima zakon o elektronskom dokumentu, kao i zakon o elektronskom potpisu u kome se ovakvi dokumenti potpuno izjednačavaju s papirnim dokumentima. Opet, sve dok važi aktuelni zakon o kulturnim dobrima, postojat će obaveza čuvanja dokumentacije u papirnom obliku.

Izvor: Al Jazeera