Oglasi

Spašavanje džamije Al-Aksa

Izraelski desničarski političari i religiozni fanatici žele da pripoje Al-Aksu.
Uzvišeno sveto mjesto nalazi se u jerusalemskom Starom gradu, a dom džamije su Al-Aksa i Kupole na stijeniEPA arhiva

Piše: Ramzy Baroud

Bio je 25. februar 1994. godine kada je Baruch Goldstein, jevrejski ekstremista rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, upao u džamiju Ibrahimi u palestinskom gradu Al-Khalil (Hebron) i otvorio vatru. Njegov plan je bio da ubije što je više moguće ljudi.

U tom trenutku je blizu 800 muslimanskih vjernika klečalo u dnevnoj molitvi tokom Ramazana, najsvetijeg mjeseca u muslimanskom kalendaru. Ubio je 30 ljudi, a ranio više od 120 osoba.

Izraelska vojska je tačno 20 godina kasnije upala u džamiju Al-Aksa, treće najsvetije mjesto u muslimanskom svijetu i otvorila vatru. Odabir tog trenutka nije bio slučajan.

Al-Khalil, kao i ostatak Zapadne Obale, suočava se sa dvostrukim izazovom naoružanih izraelskih naseljenika i izraelskih okupacionih vojnika. Ovi potonji provode vojnu okupaciju, a istovremeno pružaju dodatnu zaštitu naseljenicima. Naseljenici, ekstremisti iz ilegalnog naselja Kiryat Arba, često napadaju palestinske stanovnike ovoga grada i prolaze u potpunosti nekažnjeno. Zanimljivo je da su mnogi naseljenici Kiryat Arba Amerikanci. Baruch Goldstein je isto tako bio jedan od njih.

Nije bilo dovoljno to što su izraelski vojnici, koji su se nalazili u blizini džamije Ibrahimi, dozvolili Goldsteinu – naoružanom puškom Galil i drugim oružjem – da pristupi džamiji, već su otvorili vatru na vjernike koji su pokušali da pobjegnu sa lica mjesta. Izraelski vojnici su ubili dodatne 24 osobe i ranili druge. Goldstein, danas heroj u očima mnogih Izraelaca, često je jedini okrivljeni za masakr u Al-Khalilu. Međutim, to je bio zajednički poduhvat Goldsteina i izraelske vojske.

Simbiotski odnos

Ovaj simbiotski odnos između vojske i naseljenika, koji vuče korijene još od ranih dana izraelske okupacije Jerusalema, Zapadne Obale i Gaze 1967. godine i dalje se nastavlja. Izraelska Vlada želi da učvrsti svoju okupaciju, ne da je okonča. Naseljenici, koji igraju veliku ulogu u izraelskoj kolonijalnoj strateškoj varci, neumorno tragaju za još zemlje za strateškim brdima i žude za svetim mjestima, koja pripadaju muslimanima i kršćanima.

I dok izraelski buldožeri kopaju palestinsku zemlju tokom dana, ravnajući gomile zemlje i uništavajući maslinjake za širenje naselja, teška mašinerija tokom noći rovi ispod Starog grada Al-Qudsa u Jerusalemu. Izraelci traže dokaze o onom za šta oni vjeruju da su drevni jevrejski hramovi, za koje se smatra da su uništeni 586. godine prije Krista i 70. godine nove ere. 

Da bi se obistinilo "proročanstvo", jevrejski ekstremisti vjeruju da treći hram mora biti izgrađen. Međutim, naravno, nezgodna je činjenica da na tom određenom mjestu postoji jedno od najsvetijih mjesta u islamu: Uzvišeno sveto mjesto, odnosno Al-Haram al-Sharif. To je bilo isključivo muslimansko mjesto za molitvu u proteklih 1.300 godina.

Uzvišeno sveto mjesto nalazi se u jerusalemskom Starom gradu, a dom džamije su Al-Aksa i Kupole na stijeni. Izloženo je stalnoj prijetnji i stvarnim napadima, paljevini i vojnom nasilju skoro pet decenija. Nekoliko imama - koji su dio Vakufa islamske zajednice, koji upravlja područjem, uz skrbništvo Jordana – svjesni su stalno prisutne izraelske prijetnje, koja se često završi nečijom smrću.

Nije bilo iznenađenje da je preminuli izraelski čelnik Ariel Sharon izabrao baš to mjesto da provede svoju provokativnu "turneju" po kompleksu Al-Akse u septembru 2000. godine. Sharon je upao u Al-Aksu, a pratilo ga je više od 1.000 policijskih i vojnih oficira. Desničarski čelnik je obećao da će oduzeti to mjesto muslimanima i vratiti ga Jevrejima.

Mnogi nenaoružani Palestinci, uglavnom vjernici, umrli su tog dana, kao i hiljade drugih u mjesecima i godinama koje su uslijedile, kad su cijele okupirane teritorije i palestinski gradovi unutar Izraela eksplodirali u do tada neviđenom bijesu. Sharon, uz pomoć njegovih desničarskih i ultranacionalističkih glasača, kasnije je izabran za premijera Izraela.

Opasna kombinacija

Ta ista opasna kombinacija – desničarski političari u savezu sa religioznim fanaticima – ponovno je na djelu. Oni žele pripojiti Al-Aksu na isti način na koji se izraelska Vlada bori da trajno pripoji velike dijelove okupirane Zapadne Obale, u iščekivanju postizanja bilo kakvog budućeg sporazuma sa Palestinskom samoupravom predsjednika Mahmouda Abbasa.

Izraelski Knesset (Parlament) je odabrao 20. godišnjicu Goldsteinovog masakra nad Palestincima u Al-Khalilu da počne debatu koja se tiče statusa kompleksa Al-Akse. Desničari – koji čine većinu u Vladi premijera Benjamina Netanyahua – žele da izraelska Vlada nametne svoj "suverenitet" nad muslimanskim mjestom, kojim upravlja Jordan na osnovu jordansko-izraelskog mirovnog sporazuma iz 1994. godine. Izraelski parlamentarac Moshe Feiglin je glavni čovjek iza te ideje, ali nije i jedini.

Feiglin je član Netanyahuove partije Likud i ima jaku podršku unutar partije, Vlade i Knesseta. Među njegovim pristalicama je Yehuda Glick, fanatik rođen u Americi.

Iako su Glicku – predsjedavajućem Fonda baštine Brda Hrama – izraelske vlasti u prošlosti branile da uđe u kompleks, on je uz pratnju izraelske policije, zajedno s kolegama ekstremistima, umarširao u muslimanski kompleks u nedjelju 2. marta. Očekivano, palestinski vjernici su prkosno stajali, uzvikujući "Allahu ekber" (Bog je veliki). Uzimajući u obzir debatu u Knessetu, te sve češće zajedničke provokacije izraelske policije i ekstremista, nema sumnje da izraelska Vlada ima nešto zlokobno na umu.

Još jedna velika pristalica Feiglinove inicijative je Miri Regev, također izrazito desničarska članica Likuda. Iako jevrejski vjernici imaju pristup Zapadnom zidu, kod kojeg obavljaju svoje molitve, Regev zahtijeva da Vlada uspostavi odvojena vremena za molitve Jevreja i muslimana u kompleksu Al-Akse. Model koji ona želi da duplicira je upravo model džamije Ibrahimi.

"Doći ćemo u situaciju u kojoj će Brdo Hrama biti kao Pećina patrijarha, dani za Jevreje i dani za muslimane", kazala je. Naravno, Regev nije spomenula činjenicu da su prije tačno 20 godina jevrejski ekstremisti i izraelske snage ubili i ranili stotine Palestinaca koji su se molili klečeći.

Dvostruko pitanje

Za Ragev, međutim, pitanje nije u potpunosti religijsko, već i strateško ili možda oboje. Ona dobro shvata važnost jerusalemskih svetih mjesta i za muslimane i za kršćane. Za nju i mnoge u Knessetu svaki oblik palestinskog suvereniteta nad njihovom zemljom, bez obzira na to koliko je simboličan, u potpunosti je neprihvatljiv.

Zbog toga nije iznenađenje da je upravo Regev bila ta koja je 29. decembra predložila zakon da se pripoje nelegalna naselja u Dolini Jordan, te da se ukinu restrikcije na izgradnju kojom se krši međunarodni zakon. Prijedlog zakona je usvojio Ministarski odbor za zakonodavstvo omjerom glasova 8:3. Bez Doline Jordan nema ni palestinske granice na istoku.

I dok izraelska proizvoljna granica na zapadu nastavlja da raste duž mamutskog izraelskog zida i rastu masivni blokovi naselja, šta god da ostane od Palestine postoji kao mala tačka na stalno promjenjivoj karti.

Za Regev i druge vjerske fanatike, koji kontroliraju izraelsku politiku, pripajanje Doline Jordan i "nametanja izraelskog suvereniteta" nad kompleksom Al-Aksa je jedno te isto: negiranje palestinskih prava da opstaju sa ili bez sporazuma sa Abbasovom Palestinskom samoupravom.

Dan nakon izraelske debate o pripajanju Al-Akse gromoglasni zvuk se čuo oko tri sata ujutro u četvrti Wadi Hilweh u Silwanu, koji se nalazi južno od Starog grada Jerusalema. Informativna agencija Ma'an je objavila da su stanovnici četvrti čuli "zvuk teške mašinerije kako kopa ispod njihovih kuća tokom noći". Nakon toga se veliki zid urušio, a nekoliko kuća je oštećeno.

Začuđujuće je to da se niko nije iznenadio, jer izraelske mašine već dugo kopaju ispod Starog grada i kompleksa Al-Akse u potrazi za bilo kakvim dokazom o hramu koji datira iz perioda od prije nekoliko milenija. Podzemna mreža tunela raste, a neki od tih tunela povezuju Wadi Hilweh sa Zapadnim zidom i Al-Aksom.

I dok je opasnost od urušavanja Al-Akse veoma stvarna, ona predstavlja mentalitet koji vlada Izraelom: onaj o pripajanju i vojnoj okupaciji, bez ikakvog obzira spram palestinskog najsvetijeg mjesta, kojeg, također, štuje 1,6 milijardi muslimana širom svijeta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.