Španović: Sve je podređeno osvajanju svjetskog zlata

Zlatna medalja pred domaćom publikom, porodicom i prijateljima, nešto je što je izazvalo najdublju emociju i ponos, kaže Španović (EPA)

Najbolja atletičarka Srbije, skakačica u dalj Ivana Španović imaće priliku da treći put zaredom osvoji zlatnu medalju na Evropskom dvoranskom prvenstvu, koje će biti održano od 1. do 3. marta u Glasgowu. Na taj način bi ponovila domet koji je ranije ostvarila jedino slavna njemačka atletičarka Heike Drechsler.

Španović se ponovo takmiči poslije šestomjesečne pauze zbog povrede što je bio razlog odustajanja od nastupa u finalu prošlogodišnjeg Evropskog prvenstva u Berlinu.

U Intervjuu govori kako je u ovoj godini sve podredila osvajanju naslova svjetske prvakinje na prvenstvu u Dohi. Zlato je jedna od medalja koja nedostaje sjajnoj 28-godišnjoj atletičarki, rođenoj u Zrenjaninu, u bogatoj kolekciji osvojenih odličja na međunarodnim takmičenjima. Osvajačica je titule evropske šampionke 2016. u skoku u dalj iz Amsterdama, srebra sa EP-a dvije godine ranije u Zurichu, bronzanih medalja sa Olimpijskih igara 2016. u Rio de Janeiru i na svjetskim prvenstvima 2013. u Moskvi, te 2015. u Pekingu. Prošle godine postala je svjetska šampionka u dvorani i osvojila zlatnu medalju na Mediteranskim igrama. Španović je dvostruka pobjednica Dijamantske lige za 2016. i 2017. godine.

Među brojnim nagradama vrijedi pomenuti da je članica Atletskog kluba Vojvodina iz Novog Sada dva puta izabrana za najbolju atletičarku Balkana i takođe je u dva navrata proglašena najboljom sportistkinjom Srbije u izboru Olimpijskog komiteta te države.

Ona je govorila o cilju na dvoranskom EP-u, rivalkama u skoku u dalj, Svjetskom prvenstvu u Dohi, osvajanju zlatne medalje na prošlogodišnjem dvoranskom SP-u, eventualnom obaranju svjetskog dvoranskog rekorda i najdražoj zlatnoj medalji u dosadašnjoj karijeri.

  • Nadate li se trećem uzastopnom naslovu evropske dvoranske prvakinje u skoku u dalj?

– Veliki je izazov boriti se i približiti se rezultatskom podvigu Heike Drechsler, jedine skakačice u dalj koja je uspela da ostvari tri uzastopne pobede na dvoranskim evropskim prvenstvima. To je moja motivacija u ovogodišnjoj zimskoj sezoni. Svesna sam veličine zadatka i zahvalna Bogu što sam zdrava i činim sve da se u Glasgowu pojavim maksimalno spremna.

  • Jeste li prva favoritkinja budući da branite zlatnu medalju sa dvoranskog EP-a 2017. ili tu ulogu prepuštate nekom drugom?

– Jasno je da se tamo pojavljujem kao branilac titule sa prethodnog prvenstva. Fokus je uvek da budem najspremnija kada je najpotrebnije. Stoga me neće poremetiti ako se ne pojavim u Škotskoj sa trenutno najboljim rezultatom sezone. Prioriteti se uvek znaju i od njih ne odstupamo.

  • Jeste li zadovoljni trećim mjestom na otvaranju sezone na ISTAF mitingu u Berlinu?

– Iskreno sam presrećna što se ponovo takmičim posle šest meseci i vrlo ozbiljne povrede. Mom telu je bilo potrebno vreme da se odmori i regeneriše, pa sada preostaje da vratim takmičarski ritam i osećaj. Jako sam zadovoljna što sam ostvarila svih šest skokova. Time sam ozvaničila povratak na stazu i početak sezone u kojoj me očekuju velika iskušenja.

  • Ko će biti rivalke za osvajanje medalje na dvoranskom EP-u u Glasgowu?

– Rivalke će biti domaće takmičarke – Britanke Lorraine Ugen, koja brani srebro iz 2017. godine, i Jazmin Sawyers jer ona može dobro skočiti, te Nemica Malaika Mihambo, koja je na mitingu u Berlinu ostvarila veliki lični rekord od 6.99 metara. Osim toga, uvek neko može iznenaditi. Sezona je kratka i samim tim može se desiti da neko neplanski ostvari izvanredan nastup. Moje je da se fokusiram na pripreme i tamo pojavim na nivou na kojem sam uvek bila na velikim takmičenjima.

  • Kako i gdje se odvijaju pripreme?

– Ove zime smo se pripremali u Novom Sadu. Sezona u dvorani je kratka. Imamo sve uslove da kvalitetno treniramo kod kuće kako bi što bolje dočekala nastupe na mitinzima i predstojećem dvoranskom EP-u u Glasgowu.

  • Koji je cilj na Svjetskom atletskom prvenstvu koje će biti održano od 28. septembra do 6. oktobra u katarskoj Dohi?

– Jedini cilj je osvajanje zlatne medalje. Doha je apsolutni pik ove 2019. i sve je podređeno tome. Pre dve godine splet nesrećnih okolnosti uticao je da izgubim svetsko zlato i ostanem bez medalje. Zbog toga sada imam dodatnu inspiraciju da skočim najduže i popnem se na svetski tron.

  • Da li ste očekivali osvajanje zlata na dvoranskom SP-u u Birminghamu?

– Bilo je samo pitanje vremena kada će se to desiti. Posle povreda, malera i pehova dočekala sam i prvo dvoransko svetsko zlato, što me obradovalo. Ispunila sam još jedan san, ali i dobila ogroman elan i želju da postignem još bolje rezultate u narednom periodu.

  • Razmišljate li o postizanju svjetskog dvoranskog rekorda pošto je najduži skok 7.24 metara samo 13 cm slabiji od svjetskog rekorda Drechsler iz 1988?

– O tom dvoranskom svetskom rekordu razmišljam kao o krajnjem cilju. Dovoljno sam se približila da smatram da je taj cilj realan za ostvarenje. Međutim, potrebno je mnogo toga da se poklopi da bih uspela u tome. Primaran cilj je da ostanem zdrava, radim još napornije i čekam pogodnu priliku za novi pokušaj na planu postizanja svetskog rekorda u dvorani.

  • Možete li izdvojiti najdražu zlatnu medalju?

– Svaka medalja je u određenom trenutku posle osvajanja bila posebna i činila me sretnom – što zbog jačine takmičenja i konkurencije, što zbog načina na koji je osvojena. Teško je izdvojiti neku, ali nastup na Evropskom prvenstvu 2017. u Beogradu pred domaćom publikom, porodicom i prijateljima, nešto je što je izazvalo najdublju emociju i ponos kakav nisam nikada ni slutila da je moguće doživeti. Bilo je predivno i neponovljivo.

  • Je li peh na SP-u 2017. u Londonu gdje ste, zbog slabo zakačenog startnog broja, ostali bez svjetskog zlata najtužniji trenutak u karijeri?

– Nepravda je ono što sigurno čini da osećaj nemoći u određenoj situaciji bude naglašen i da treba neko vreme da se to prihvati. Nisam dozvolila da me jedno takmičenje sputava u daljem radu, nego sam se okrenula sledećim izazovima. Već šest meseci kasnije postala sam dvoranska svetska prvakinja. Odabrala sam da ništa ne može da stane na put mojoj rešenosti da potvrdim kvalitet. Nastavila sam ozbiljno da radim i ponosna sam što sam ostvarila još jedan uspeh.

  • Imate li treme i kako podnosite imperativ na velikim takmičenjima?

– U trenutku kada sam na zaletištu postoji samo potreba da izvedem idealan skok. Ne razmišljam da se takmičim sa ostalima. Trudim se da tog dana budem na najvišem nivou jer samo to može da mi garantuje uspeh. Sve ostalo je bespotrebno rasipanje energije. Između skokova volim da upijam energiju sa stadiona i samog takmičenja, srećna što sam tu i što radim ono što istinski volim i u čemu uživam.

  • Ko vam daje najveću podršku u bavljenju atletikom i u čemu nalazite motivaciju?

– Porodica i moj tim. Oni su moja podrška, inspiracija i moji najveći kritičari. Kada kažem da bez njih ne bih bila osoba kakva danas jesam, to zaista mislim. Kako u životu, tako ni u sportu ne postoje prečice, dug je put do uspeha i ciljeva. Ponosna sam što imam prave saputnike na tom putu na kojem zajedno savladavamo sve prepreke i delimo uspehe.

Izvor: Al Jazeera