Španac u BiH: Divna zemlja, katastrofalna država

Iz godine u godinu slušamo kako sve više ljudi napušta BiH i statistike koje nam se prezentuju su poražavajuće. Međutim, njihovo pravo značenje shvatamo tek na licu mjesta – dok upisujemo dijete u školu u kojoj je đaka manje nego ikad prije, pijemo kafu u ugostiteljskom objektu u unutrašnjosti u kojem radi samo jedan konobar, iako bi ih trebalo više, ili nas u Domu zdravlja pregleda tek diplomirani ljekar jer su stariji i iskusniji svi već otišli – najčešće u Njemačku jer ona figurira kao neka obećana zemlja bosanskohercegovačke stvarnosti.

Zato se još više začudimo kada čujemo da je neki stranac iz Evropske unije doselio u Bosnu i Hercegovinu, a čuđenje se još poveća kada shvatimo da se radi o strancu koji nije dobio posao u nekoj međunarodnoj organizaciji s dobrom platom, nego čovjeku koji nema nikakvih privilegija koje strano državljanstvo sa sobom nosi. Nekome ko ne spada u one zanesenjake koji se zaljube u prirodu, paradajz i ćevape dok ostalo zanemaruju, već političku situaciju u BiH poznaje bolje od mnogih ljudi rođenih ovdje, ali usprkos tome i dalje ostaje. Takav stranac je Nestor Ruiz, četrdesetogodišnji Španac iz Madrida, koji u BiH živi posljednjih deset godina.

Nestora poznajem već nekoliko godina i zajedno smo sarađivali na projektu “Bolja škola” u Jajcu gdje smo pružili podršku jajačkim srednjoškolcima koji su se pobunili protiv podjele. S Nestorom i još nekolicinom profesora, koji su se mogli nabrojati na prste jedne ruke, ponudili smo nacrt jedinstvenog nastavnog plana i programa, potpuno svjesni da se borimo s vjetrenjačama jer je uvođenje jedinstvenog nastavnog plana i programa u državi kakva je BiH čista fikcija. Međutim, željeli smo samo uvesti taj pojam u javni diskurs, htjeli da se počne spominjati, a Nestor se tom prilikom pokazao kao neko ko bolje poznaje naš školski sistem od ljudi koji su se školovali u njemu. Po zanimaju je inžinjer produkt dizajna, trenutno studira socijalni rad, a godinama se bavi aktivizmom, volonterski i profesionalno, vođen autentičnim humanističkim razlozima.

Zbog toga mu je valjda došlo i “prirodno” da se uključi u probleme bh. društva i od dolaska u BiH pokuša dati svoj doprinos. Ipak, uža aktivistička specijalnost mu je zaštita životne sredine i Nestor se bavi stvarima koje godinama postaju sve više od ključnog značaja, kakve su “zeleni socijalni rad” i društveno-ekološka pitanja u vezi održivog razvoja i utjecaja klimatskih promjena na lokalne zajednice.

Bosanci su obeshrabreni

Dakle, Nestor je osoba koja itekako dobro poznaje BiH, ali uprkos tome i dalje živi njoj, pa se čini kao idealna osoba za odgovor na pitanje: zašto?

Zašto je došao u Bosnu i Hercegovinu i zašto i dalje ostaje u ovoj kataklizmi odlazaka?

S Nestorom smo razgovarali na bosanskom jeziku, koji je odlično savladao, a na sljedeće pitanje je odgovorio protupitanjem:

“A zašto ne bih došao živjeti ovdje? Zar ljudi ne vide kakvu divnu zemlju imaju? (ispravlja se da misli na ‘zemlju’, a ne ‘državu’). BiH kao zemlja je fascinantna sa svojim rijekama, šumama, hranom…, muzikom, umjetnošću, ali je kao država apsolutna katastrofa – promašena država”.

Smatra da ljudi bježe iz BiH da bi mogli imati “normalan život” u smislu života u sredini u kojoj se osjećaju sigurno i mogu da se razvijaju, bilo da se to odnosi na osnivanje porodice, bavljenje profesijom ili usavršavanje svojih potencijala. To uglavnom uspijevaju izvan zemlje dok su ovdje preplavljeni strahom i nemoći, odsustvom nade:

“Nisu Bosanci glupi, tvrdi, nego su totalno obeshrabreni i ne žele da prihvati stvari koje su ispod digniteta čovjeka i živjeti samo da bi preživjeli”.

Sličnost i razlike Španije i BiH

Kada je tek došao, BiH ga je podsjetila na Španiju njegovog djetinjstva koje se nostalgično prisjeća. Madrid u kojem se djeca igraju na ulici, a ljudi susreću i provode vrijeme u kafanama i na drugim javnim mjestima. Osjetio je da u BiH uglavnom postoji, kakav-takav zajednički duh, iako nije sve bilo savršeno i “ulickano” kao u evropskim centrima, stvari su mu se činile autentičnije.

“Sve je bilo istinito i direktno – ružno je bilo ružno, a lijepo je bilo lijepo”.

Kritičan je prema EU politici u Španiji i tvrdi da je uništila “španski duh” i Španija danas živi u čudnom raskoraku između “prirodnog juga” i “poželjnog sjevera” koji ne odgovara španskom mentalitetu.

Međutim, Nestoru se BiH od prije deset godina, koja ga je podsjetila na nekadašnju Španiju i današnja BiH razlikuju, najviše zbog “histerije odlazaka” i ova današnja mu je sličnija Španiji. Jer, ako ostavimo po strani lokalne začine tj. nacionalističke tenzije zbog rata koje političke strukture koriste kao sredstvo zastrašivanja i jačanje kohezije glasačkog tijela, kako ističe, Nestor smatra da je situacija u društvenom smislu veoma slična. I u bosanskohercegovačkom, i u španskom savremenom društvu prisutne su hronična nezaposlenost, ekonomska kriza, nacionalizam i šovinizam te vlada pravilo da “ništa nije vrijedno osim mene”. Prema tome, situacija u BiH nije posebna niti izuzetak.

Ono što je najveći problem današnje BiH, naglašava Nestor, jeste što ne živimo u sigurnosti koju pruža moderno društvo kroz vladavinu zakona, a društvenim odnosima vladaju principi poznanstva, lojalnosti, klijentelizma, vraćanja usluga, “izlaženje u susret”, itd.

Zakoni, pravila i regulative se ne primjenjuju na sve građane isto što je karakteristika predemokratskih društava. Uzroke za ovo nalazi u nejednakim demokratskim evolucijama, budući da je demokratija u Evropu stigla “prirodnim putem” – poslije više od 150 godina liberalnog parlamentarizma, dok se u BiH skočilo na nju – od osmanskog feudalizma, preko dva kratka iskustva parlamentarne monarhije uvezene iz centralne Europe, potom socijalističke Jugoslavije da bi se došlo do nasilno uspostavljene neokapitalističke džungle –  anarhokapitalizma. Ističe da BiH nije “zaostala” u sociopolitičkom smislu nego da je upravo pokazatelj budućeg sociopolitičkog razvoja država u Evropi.

Ljubavna veza s Bosnom

Iako razumije razloge za odlazak, i nikoga ne osuđuje, on i dalje bira ostanak u BiH i tvrdi da nije toliko on ni odabrao BiH, koliko je ona odabrala njega. Nešto ga je tjeralo da prvi put dođe – na ličnom planu bio se zaljubio u djevojku iz BiH, a onda mu se otvorila prilika da dođe raditi. Iako nije planirao toliko ostati, uvijek mu se “dešavalo” neko produženje i uvijek je bio neki razlog da i dalje ostane koji toliko ne može racionalno ni objasniti nego vjeruje da ga nešto povezuje s BiH i dalje drži tu…

Zbog toga, ali i zbog svog ljudskog i profesionalnog afiniteta, osjeća se odgovornim prema bh. društvu. Naročito prema ljudima koji i pored svega ostalog, ostaju u BiH i njih smatram istinskim herojima.

“Oni se trude da pored svega ostaju, bore se za svoje želje i snove i nastoje da donesu makar mali boljitak za ovu državu. Takvi su ljudi iz Centra za životnu sredinu, Visitor Centra Pecka, ili žena koja je osmislila tjesteninu Naturgeist iz Jajca itd.”

Što se pak tiče odnosa BiH prema njemu, prisutna su pojednostavljenja. Bio je često u situaciji da mu se obraćaju prvenstveno kao Špancu u BiH, a manje ih je zanimao on kao osoba i njegovo poznavanje bh. društva. Zbog toga su ga nekad zanemarivali i profesionalno diskreditizirali, polazeći iz pozicije “šta ti uopće znaš, ta ti si stranac došao ovdje pametovati”.

Iako živi više od deset godina u BiH, još nema JMBG broj jer rješavanje statusa stranih državljana, koji odluče da žive u BiH, od sporednog značaja za državu. Ističe da se odnos BiH prema neprivilegovanim strancima (onima bez posla i statusa), najbolje vidi na primjeru migranata i bezbroj je teškoća s kojima se susreću, a o kojima se slabo piše. Međutim, ništa od toga nije bilo dovoljno da ga obesbrabri i Nestor i dalje ostaje u BiH.

“S Bosnom imam ljubavnu vezu punu kontrasta –  puno sretnih trenutaka, ali i razočarenja”, ističe pred kraj. Bosna i Hercegovina za njega ima izraženu dvostruku prirodu – zemlje i države; u prvu je zaljubljen, dok drugu prezire.

‘Divlja’ zemlja

Obzirom da se radi o području njegovog profesionalnog djelovanja, ali i temi koja svakim danom postaje sve više goruća, pitali smo ga i za poziciju BiH u kontekstu klimatskih promjena.

“Kao posljedica kratkog trajanja liberalno-industrijskog perioda, Bosna je ostala prilično ‘divlja’ u smislu da je dosta njenog eko sistema očuvano u prirodnom stanju: rijeke, šume, planine… To u određenom smislu izaziva divljenje jer motivira da se angažuje za njihovo očuvanje te predstavlja ogromnu prednost u poređenju s drugim državama u smislu potencijala i mogućnosti prilagođavanja klimatskoj krizi koja nam predstoji. Iako je država potpuno nespremna da reaguje u slučaju prirodnih katastrofa (što smo vidjeli na primjeru poplava iz 2014. godine) prirodni resursi su nam nadohvat ruke i s pravim rukovođenjem mogu dugo poslužiti – naravno ukoliko vladajuće strukture shvate ozbiljnost klimatske krize”.

Nestor je ovim aktivnostima posvećen u okviru inicijative “Solarna Pecka”, koji se realizira na području izvora Sane u općini Mrkonjić i kojim se nastoji Pecka pretvoriti u solarno selo – pozitivan primjer kako stvoriti otpornost na klimatske promjene u lokalnim zajednicama.

S Nestorom se moglo još puno pričati o različitim aspektima i problemima bh. stvarnosti i sasvim je sigurno da bi se u svakom od njih pokazao kao sugovornik koji poznaje temu i kojem je, što je još bitnije, iskreno stalo. Jer nije prava ljubav skrivena u romantiziranju i idealizaciji situacije koja se selektivno posmatra kroz ružičaste naočale. Prava ljubav je ona u kojoj nešto i dalje volimo i pored uviđanja svih nedostataka i mana. Ljubav koja ostaje i pored kritike ili usprkos njoj.  

Izvor: Al Jazeera