Oglasi

Soleimanijevo ubistvo jača Putinov utjecaj u Siriji i Iraku

U najnovijoj eskalaciji na relaciji SAD-Iran, Rusija vidi priliku da širi utjecaj na Bliskom istoku.
Ruski vojnici prisustvuju komemoraciji za pokojnog iranskog generala Qassema Soleimanija u iranskoj ambasadi u Damasku 5. januara 2020.Reuters

Ruski predsjednik Vladimir Putin je 7. januara doputovao u Siriju po drugi put u tri godine. Tokom njegovog prethodnog puta u Siriju u decembru 2017, Putin je sletio na rusku zračnu bazu Hmeimim zbog sigurnosnih razloga.

Ovaj put je poduzeo znatno rizičniji korak i sletio na međunarodni aerodrom u Damasku, koji je ranije bio meta napada, uključujući i izraelski, što je bio pokušaj da se pogode proiranske milicije.

Iako su se ruski mediji 2017. suzdržali od izvještavanja o Putinovom putu dok se nije vratio, ovaj put nije bilo tog odgađanja.

Putinov izbor destinacije i vrijeme posjete nisu slučajni. Cilj mu je da pokaže kako se ničega ne boji kada posjećuje ključnog regionalnog saveznika. Ovaj je gest još uzbudljiviji kada se uzme u obzir nedavno ubistvo iranskog generala Qassema Soleimanija na aerodromu u Bagdadu.

Smrt iranskog generala mogla bi prouzrokovati veću nestabilnost u regiji, ali za Rusiju ovo može značiti više prilika da poveća svoj utjecaj na Bliskom istoku.

Iranski moćnik

Soleimani je igrao važnu ulogu u rusko-iranskim odnosima. Kružile su glasine da je on uvjerio Kremlj da interveniše u sirijskom ratu u ime režima Bashara al-Assada tokom nezvanične posjete Moskvi u julu 2015.

Za većinu ruskih sigurnosnih analitičara, međutim, ova verzija događaja se čini neuvjerljivom. Pisalo se o tome da su u junu 2015. moskovski vojni stručnjaci već otputovali u Siriju i identifikovali lokaciju za rusku vojnu bazu blizu međunarodnog  aerodroma Bassel al-Assad u Latakiji. Do kraja jula, jedinice specijalnih snaga su poslate da raščiste zemlju oko aerodroma kako bi uspostavili zračnu bazu Hmeimim.

Drugim riječima, jasno je da je Rusija namjeravala vojno intervenisati u Siriji prije ove navodne posjete.

Ali iako je obim Soleimanijevog utjecaja možda preuveličan, on ni u kom smislu nije bio zanemariv. Kremlj je u njemu pronalazio pouzdanog partnera na čiju pomoć je mogao računati, posebno tokom prvih faza raspoređivanja svojih četa u Siriji.

Uprkos svojoj bliskoj saradnji sa Iranom u sirijskom ratu, Rusija nije oklijevala da okrene glavu kada je Izrael počeo napadati milicije koje podržava Iran, koje je Soleimani usmjeravao. Iz iranske perspektive, Rusija je mogla spriječiti ove napade budući da je tvrdila da štiti sirijski zračni prostor.

Iranci su u više navrata izrazili svoje nezadovoljstvo zbog manjka zračne zaštite za pozicije snaga koje podržavaju u Siriji, ali, kroz različite je kanale, Moskva objasnila kako nije željela intervenisati u sukobu između Irana i Izraela u Siriji i da se nije željela uključiti u prebacivanje oružja u Liban.

Iako je Rusija upotrijebila raketni sistem S-300 u Siriji nakon izraelske uloge u obaranju ruskog aviona u septembru 2018, ovi su se napadi nastavili.

Iako zvanično održavaju srdačne odnose, Rusija i Iran se ne slažu u vezi mnogih aspekata sirijskog sukoba. Dok je Moskva bila posvećena jačanju sirijskih formalnih sigurnosnih i vojnih institucija, Teheran je pokušavao izgraditi alternativne. Posebno je Soleimani pokušavao ojačati poziciju milicija koje podržava Iran u sirijskim državnim strukturama, što se nije dopalo Rusima.

Na terenu je prisutna stalna napetost između snaga koje podržavaju Iran i Rusija. Bilo je ubistava u oba kampa i prisutna je oštra konkurencija za teritoriju i zasluge u vezi borbe protiv ISIL-a. Ovo trvenje je postalo posebno očito u pokrajini Deraa, gdje su pobunjenici prihvatili pomirenje sa režimom pod sponzorstvom Rusije. Tamo su ruske snage istjerale neke jedinice Četvrte divizije, koja je poznata po bliskim vezama sa Iranom, da održe svoj utjecaj u nad ovim krajem.

Iran je u međuvremenu nastojao ojačati svoj stisak nad glavnim gradom Damaskom, kupujući zemlju da kreira sigurnosnu zonu oko njega. Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) također je uspio ojačati svoju poziciju u pokrajini Homs, gdje ruska kompanija Stroytransgaz iskopava fosfate za izvoz.

Soleimani je odigrao posebnu ulogu u ovim tenzijama, često djelujući izvan svojih zvaničnih ovlasti zapovjednika IRGC-ja. Njegujući odnose sa proiranskim milicijama, ovaj zapovjednik je nastojao povećati svoj utjecaj i osigurati prednost nad regionalnim elitama.

Nove prilike za Rusiju

Odmah nakon što je objavljena vijest o Soleimanijevom ubistvu, ruska ministarstva i odbrane i vanjske politike osudila su ovaj čin. Rusko se predsjedništvo pak suzdržalo od direktnog komentarisanja ove stvari.

Mnogo govori i to što su fotografije male ruske delegacije koja izražava saučešće iranskim zvaničnicima u iranskoj ambasadi u Damasku objavljenje na društvenim mrežama a ne na nekoj od državnih novinskih agencija.

Iako Soleimanijevo ubistvo može dovesti do eskalacije tenzija između Irana i SAD-a i pogoršati nestabilnost, ovo bi Rusiji moglo pružiti nove prilike.

Sve do ubistva, ovaj iranski zapovjednik je djelovao kao de facto garant stabilnih odnosa između iranske vlade i njegovih posrednika, uključujući sirijske milicije. Nakon njegove smrti, ostaje da se vidi hoće li Iran biti u stanju održati isti nivo bliske koordinacije sa ovim snagama ili upravljati njihovim aktivnostima u Siriji i drugim državama.

Ako iranski stisak nad ovim silama popusti, Moskva bi to mogla iskoristiti da pojača svoj utjecaj u Damasku. Budući da se njegovi iranski saveznici nadmeću da kontrolišu situaciju nakon Soleimanijeve smrti, sirijski al-Assad bi mogao postati još više zavisan od podrške Rusije.

Putinovu posjetu Damasku treba posmatrati u ovom kontekstu – namjera joj je da pokaže rusku dominaciju u Siriji i prenese njeno povjerenje u svoj pristup regiji.

Njegova odluka da koristi aerodrom u Damasku može biti indicija da Rusija pokušava ostvariti veću ekonomsku ulogu u Siriji. Prošle godine je nekoliko aviokompanija, uključujući bahreinski Gulf Air i emiratski Etihad, dovelo u pitanje letove za Damask.

Ruski biznismeni su već pokazali zanimanje za ulaganje u širenje aerodroma sa novim terminalom. Prema nekim izvještajima, Rusija je čak tražila od Izraela da prestane gađati aerodrom a rekla je da bi zauzvrat mogla pomoći da se smanji obim iranskih zaliha koje prolaze kroz Damask, koji je upravo dobavljačka ruta koju je donedavno nadzirala Soleimanijeva jedinica Quds.

Pa ipak ruske ekonomske aktivnosti u Siriji zaostaju za Iranom u pogledu obima i veličine. Budući da je uključen u širok raspon sektora – od građevinarstva i nekretnina do proizvodnih industrija – Teheran je odigrao glavnu ulogu u sirijskoj ekonomiji nakon 2011.

Strah od sankcija

Iako postoje poslovne prilike za ruske kompanije, posebno zato što im je Assadov režim obećao dati poseban tretman, mnogi oklijevaju da se uključe iz straha od zapadnjačkih sankcija i zbog nesigurnosti po pitanju vraćanja bilo koje investicije.

Do sada je glavni ruski igrač Stroytransgaz, povezan sa ruskim oligarhom Genadijem Timošenko, a koji se prvenstveno bavi razvojem naftnih i fosfatskih depozita.

Soleimanijeva smrt otvara vrata za Rusiju u Iraku, koja razmišlja o protjerivanju američkih četa sa svog tla. Ovu mjeru podržavaju neke iračke stranke i Jedinice narodne mobilizacije (PMF) koje podržava Iran. Istina je da rezoluciji iračkog parlamenta koja poziva vladu da ukloni američke čete nedostaje pravna snaga. Ipak je to znak pucanja u američko-iračkom odnosu.

Rusija je u proteklih nekoliko godina pokazala svoju sposobnost da preobrazi takve krize u Iraku u prilike. Primjera radi, 2017. je ruski energetski gigant Rosneft proširio svoje operacije u Iračkom Kurdistanu usred tenzija između Erbila i centralne vlade u vezi referenduma o nezavinosti.

Nesigurnost nakon Soleimanijevog ubistva bi mogla potaknuti Irak da kupi ruske raketne sisteme, bilo da se radi o sistemu S-400 ili drugim modelima. Bagdad je već pokazao zanimanje za ruske sisteme. Pregovori su počeli u avgustu prošle godine nakon izraelskih zračnih racija protiv proiranskih milicija u Iraku.

Nedavno je zapovjednik PMF-a Qais al-Khazali sugerisao da Rusija i Kina mogu zamijeniti američku vojnu podršku i savjete u Iraku, ponuda koja će bez sumnje usrećiti Kremlj.

Suština je da Moskva i dalje pokazuje svoju sposobnost da pretvori pogrešne korake Washingtona u regiji u političke i diplomatske uspjehe. Soleimanijevo ubistvo je donijelo tragediju Iranu i posljedice će predstavljati nove izazove za Trumpovu administraciju. Za Rusiju, međutim, smrt iranskog zapovjednika znači novi set prilika u Siriji, Iraku i šire.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.