Softveri za prepoznavanje lica preuzimaju vašu privatnost
Kontinuirani razvoj informatičke tehnologije omogućio je unapređenje različitih biometrijskih metoda identifikacije kao vrlo pouzdanih metoda na polju zaštite identiteta. Biometrijska autentifikacija uključuje tehnološke postupke koji mjere i analiziraju fizičke karakteristike, a u zadnje vrijeme čak i emotivne karakteristike i to sve pomoću metode prepoznavanje lica. Kompanije razvijaju tehnologiju na način da može da prepozna osobu u gužvi u realnom vremenu, da prati pokrete, čak i da otkriva emocije i previđa ponašanje. Zaštitnici ljudskih prava posebno su ogorčeni na mogućnost prepoznavanja seksualnosti, mogućnost pretrage ljudi po boji kože ili prepoznavanje etničkih grupa. Javnost i stručnjaci su zabrinuti zbog stope grešaka u prepoznavanju lica, jer ta tehnologija nije naučno utemeljena, a istraživanja nisu potvrđena. Neke države već godinama koriste softver za prepoznavanje lica, iako u zapadnim državama javnost sve više pokušava da se zaštiti od takvih biometrijskih metoda nadzora. Međutim kineske vlasti nemaju dvojbe da je to ispravno i nastavljaju sa korištenjem ove tehnologije. Osim statičnih nadzornih kamera, policajci nose i naočale koje su povezane s bazama podataka koje sadržavaju lica potencijalno sigurnosno interesantnih osoba.
Poznato je da države regiona imaju kvalitetne stručnjake u oblasti informacijskih tehnologija, o čemu profesor Jasmin Azemović kaže: “Kompanije iz BiH razvijaju vrlo sofisticirana rješenja za klijente iz cijeloga svijeta i to u područjima IT koja su danas vrlo tražena: kibernetička sigurnost (cyber-security), nauka o podacima (data science), vještačka inteligencija (artifical intelegince) i računarstvo u oblaku (cloud computing). Autentifikacija i identifikacija putem biometrijskih rješenja kao što je prepoznavanje lica je sigurno jedan od takvih primjera. Bosna i Hercegovina i region, sigurno imaju vrlo kvalitetne IT kadrove koji se mogu nositi sa izazovima ovoga tipa”.
Ko i kako koristi softver za prepoznavanje lica u regionu jugoistočne Evrope
Što se regiona tiče, poznato je da neku vrstu sistema za prepoznavanje lica koristi slovenačka policija, navodno još od 2014. godine. Početkom decembra 2019. godine nevladina organizacija sa sjedištem u Austriji AlgorithmWatch objavila je priču o tome da mnoge evropske policijske snage koriste ili razmišljaju o upotrebi softvera za prepoznavanje. Izvještaj je također sadržavao izjavu slovenačke policije da koriste softver za prepoznavanje lica još od 2014. godine, na potpuno iznenađenje šire javnosti.
“Shvatili smo da slovenačke policijske snage koriste softver za prepoznavanje lica. Policijska baza podataka sadrži javno dostupne fotografije koje policija također dobiva iz izvora poput javnih Facebook profila i drugih naloga na društvenim medijima”, kaže Domen Savič iz organizacije Državljan D Slovenija.
O konkretnom istraživanju ovog slučaja Savič dodaje da su imali nekoliko prijava ljudi koji su odlazili u policijsku stanicu prijaviti krivično djelo i kad im je policija ponudila niz navodno osumnjičeni, ljudi su ustvari pronašli i svoje slike sa Facebook računa skinute bez njihovog znanja ili pristanka. Odgovor policije na takav postupak je bio da na to imaju pravo, jer su te slike javno dostupne. Ipak državni povjerenik za informacije se ne slaže sa tim obrazloženjem.
Hrvatska je trenutno u fazi nabavke sistema za prepoznavanje lica, što govori da su sigurnosne procjene nadležnih službi išle u smjeru da je takva oprema neophodna u sveukupnom sigurnosnom sistemu. Vezano za ovu temu dobili smo zvanični odgovor od Službe za odnose s javnošću pri Kabinetu ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske u kojem stoji: “Obavještavamo Vas kako hrvatska policija još ne koristi module za prepoznavanje lica, međutim Ministarstvo unutarnjih poslova RH je u listopadu ove godine pokrenulo postupak nabave koji je, iz razumljivih (operativnih) razloga, klasificiran oznakom tajnosti Ograničeno”.
Polemiku u Srbiji izazvala je saradnja sa kineskom kompanijom Huawei za koju se sumnja da informacije ustupa kineskim vlastima. Ova kompanija je instalirala kamere za video nadzor u Beogradu, koje upravo sadrže ovu tehnologiju. Zajedničkim projektom Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i kineske kompanije Huawei, do kraja 2020. godine u Beogradu će biti postavljeno 1.000 kamera na 800 lokacija. Budući da je Srbija kandidat za članstvo u EU, saradnja sa Kinom u sigurnosnom i odbrambenom sektoru nije naišla na pozitivne reakcije u Evropskoj uniji. Euobserver je objavio i analizu na tu temu u kojoj je podvučeno da “jačanje sigurnosne i vojne saradnje Srbije s autoritarnom Kinom trebalo bi posebno da brine evropske demokratije”.
Prema javno dostupnim informacijama u Bosni i Hercegovini se ne koriste metode biometrijskog nadzora od strane policijskih agencija, nisu registrovane prijave građana da su na neki način bili predmetom ove vrste nadzora. Potvrdu takvih informacija smo dobili u dopisu od press službe Federalne uprave policije (FUP) u kojem stoji: “Federalna uprave policije ne posjeduje softver za prepoznavanje lica, te isti ni ne koristi u svojim operativno-tehničkim mjerama i radnjama, niti se koristi biometrijskim metodama nadzora, tako da FUP ne može iznijeti svoj stav po tom pitanju”.
Bosna i Hercegovina je još daleko od sistema koji bi u realnom vremenu mogao da skenira individue i na osnovu biometrijske baze podataka u pozadini vršio njihovu identifikaciju i kategorizaciju u određene sigurnosne kategorije. Tako nešto bi zahtijevalo velika ulaganja u video nadzore kompletnih gradova i mjesta masovnih okupljanja ljudi, kao što su tržni centri, fudbalski stadioni i sl. Istovremeno bi se trebala praviti informacijska infrastruktura koja bi predstavljala kombinaciju najmodernijih IT rješenja današnjice i jezgru jednog takvog okruženja, navodi profesor Azemović.
Ljudske i etičke implikacije upotrebe softvera za prepoznavanje lica
Iako biometrijske metode imaju veliki značaj u smislu podizanja nivoa sigurnosti i to jeste glavni cilj sigurnosnih službi koje ga koriste, ipak ostaje veliki rizik od zloupotrebe i ugrožavanja ljudskih prava i privatnosti.
“Sigurnosni sistemi koji se zasnivaju na prepoznavanju individua, a na osnovu biometrijskih atributa, zahtijevaju vrlo visok stepen implementacije etičkih i moralnih principa u samim temeljima, a naravno i na nivou samih operacija, tek tada možemo reći da bi sigurnost i privatnost imali podnošljiv nivo ekvilibrijuma”, smatra profesor Azemović.
U primjeru Slovenije, Savič naglašava: “Ono što zabrinjava je činjenica da trenutno važeći zakon omogućava postupanje u kineskom stilu, ali srećom slovenačkoj policiji nedostaje tehnologija i osoblje koje bi mogli napraviti takav posao. U 2020. godini slovenački povjerenik za informacije najavio je kontrolu spomenutog sistema, i mi kao NVO planiramo pratiti situaciju i voditi javne rasprave o tehnologiji prepoznavanja lica”.
O daljim aktivnostima Savič navodi da planiraju objaviti i peticiju za slovenački parlament i pozvati na istragu upotrebe te tehnologije i problematizaciju trenutnih praksi prema kojima policija u osnovi koristi svaku javno dostupnu fotografiju kao sredstvo za lov na kriminalce.
U Hrvatskoj još nisu zabilježene posebne reakcije civilnog društva na najavljene namjere uvođenja u upotrebu sistema za prepoznavanje lica, ali se vodilo računa u startu da to bude u skladu sa zakonskim propisima, kao i uredbama i direktivama EU. Na naš upit o tome iz Službe za odnose s javnošću MUP RH su nas obavjestili: “Dana 27. prosinca u Narodnim novinama 127/2019 objavljen Zakon o obradi biometrijskih podataka, a stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, odnosno 4. siječnja 2020. godine. Zakonom se uređuje obrada biometrijskih podataka radi učinkovitog utvrđivanja identiteta, ali i zaštite fizičkih osoba od zlouporabe njihovih osobnih podataka”.
Izvještaj Evropske agencije za temeljna prava (FRA) ističe da rizik od grešaka i curenja podataka izaziva zabrinutost za osnovna prava koja se odnose na privatnost, ljudsko dostojanstvo, zaštitu osobnih podataka ili nediskriminaciju.
“Obrada biometrijskih podataka obavlja se sukladno odredbama zakona kojim se propisuje zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka / SL L 119, 4. 5. 2016.) i zakona kojim se osigurava provedba Opće uredbe o zaštiti podataka”, stoji na kraju saopštenja Službe za odnose s javnošću MUP RH.
Evropska unija pridaje ogroman značaj zaštiti privatnosti i već postoje zahtjevi da se pooštre ograničenja upotrebe tehnologije prepoznavanja lica u pokretu, koje vlade i velike kompanije koriste. Tako je nova predsjednica EU komisije Ursula von der Leyen rekla da će u prvih 100 dana svog mandata predložiti zakonodavstvo za koordinirani evropski pristup o ljudskim i etičkim implikacijama umjetne inteligencije.
Sigurnost i privatnost predstavljaju dva, uglavnom suprotna termina, mada postoje mjesta gdje se oni presijecaju. Podizanje nivoa sigurnosti, a posebno kibernetičke-sigurnosti, direktno dovodi to pada stepena privatnosti unutar takvih okruženja. Sigurnost znači kontrolu, monitoring, identifikovanje i odgovarajuće akcije, a to se kosi sa postulatima privatnosti gdje fokus stavljen na pojedinca, a ne sistem u cjelini.
“Teško je reći šta bi bilo adekvatno rješenje koji bi pomirilo ova dva principa. Iz današnje perspektive masovne povezanosti korisnika sa nizom umreženih uređaja, privatnost je teško dokučiva. Posebno ako sve posmatramo iz ugla biometrije i prepoznavanja lica kao jednog od metoda za identificiranje i/ili autentificiranje pojedinaca”, zaključuje prof Azemović.
Izvor: Al Jazeera