Sobranje na popravnom ispitu zbog dvojezičnosti

Predsjednik Makedonije Đorge Ivanov upisao je negativnu ocjenu poslanicima Sobranja i poslao ih na popravni ispit (EPA)

Odlukom da ne potpiše Zakon o upotrebi (albanskog) jezika, predsednik Makedonije Đorge Ivanov upisao je negativnu ocenu poslanicima Sobranja i poslao ih na popravni ispit. Ukazao je Ivanov, koji je i profesor na Pravnom fakultetu, na brojne propuste i našao je zamerke na čak 19 od ukupno 25 članova koliko ima Zakon i traži od poslanika da tekst ponovo pročitaju i da ga poprave.

“Ponavljači”, prema prvim reakcijama, krajnje neozbiljno shvataju brojne primedbe i zadatke koji su im profesorski i strogo nametnuti. Poslanici Socijaldemokratskog saveza Makedonije premijera Zorana Zaeva i Demokratske unije za integraciju Ali Ahmetija, koji imaju većinu u parlamentu, niti imaju nameru da nešto promene, niti će glasati drugačije nego 11. januara, kada su samo sa 61 od 120 glasova poslanika doneli Zakon o upotrebi (albanskog) jezika.

Prema Ustavu Makedonije, ukoliko predsednik države odbije, iz bilo kojih razloga, da potpiše zakon, tekst se vraća u Sobranje, koje u roku od mesec dana treba da se izjasni. Ukoliko poslanici ponovo izglasaju isti zakon, predsednik države mora da ga potpiše. Procedura osporavanja zakona ili nekih njegovih članova prenosi se, zatim, pred Ustavni sud Makedonije, što ne odlaže njegovu primenu.

Razvlačenje Ustava

Sasvim je sigurno da će Zakon o upotrebi (albanskog) jezika biti ponovo usvojen na sednici Sobranja zakazanoj za 29. januar. Niti ima vremena, niti vladajuća većina pokazuje nameru da se bavi primedbama šefa države. Iako je opoziciona VMRO-DPMNE najavila da će privremeno prekinuti višemesečni bojkot parlamenta, kako bi izrazili kategorično neslaganje, ovaj zakon će ipak biti usvojen.

Znalo se da će odluka šefa države, koji je, gotovo u celini, osporio Zakon o upotrebi (albanskog) jezika, biti negativna, budući da je i ranije iznosio izrazito kritičke primedbe. Kršenje Ustava je glavni i najjači argument kojim šef države osporava Zakon. Ukazuje sa dozom dramatičnosti da postoji opasnost da može da se otvori pitanje redefinisanja Ustava te da se ugroze unitarnost, suverenitet i teritorijalni integritet Makedonije. Temeljni argument kojim predsednik Ivanov osporava Zakon jeste to da je u suprotnosti sa Amandmanom V, kojim se u Ustavu reguliše upotreba jezika. Identično je i mišljenje političara, naučnika i jezikoslovaca koji su se, iako u relativno malom broju, javno izjasnili protiv Zakona.

Peti amandman Ustava je, isto tako, temelj na kome koaliciona Vlada Zaeva, koju sačinjavaju socijaldemokrati i DUI, zasniva predlog Zakona o upotrebi jezika. Predlagači i oni koji otvoreno, ili sa određenim rezervama, podržavaju Zakon ističu da ne ugrožava, već učvršćuje upotrebu makedonskog jezika. Ključni i sporni Peti amandman, na koji se pozivaju i predlagači i protivnici, uvodno određuje da su makedonski jezik i njegovo ćirilično pismo službeni jezik i pismo na celoj teritoriji Makedonije i u njenim međunarodnim odnosima. Sledeća alineja određuje da su drugi jezik i njegovo pismo, koji govori najmanje 20 odsto građana, isto tako, službeni jezik, kako je (dalje) određeno tim amandmanom. Jedino Albanci u Makedoniji, za sada, ispunjavaju ustavni cenzus od 20 procenata.

Očigledno i protivnici i pristalice Zakona uporno i grubo vuku za rukav Ustav, svako na svoju stranu, a sporni Peti amandman razvlače, obrću i okreću i tumače prema interesima i potrebama. Sasvim je sigurno da će Zakon o upotrebi jezika završiti pred Ustavnim sudom. Najava već ima.

Službeni jezik ili dvojezičnost

Oficijalni naziv spornog dokumenta koji je izazvao pažnju javnosti, ali gotovo da nema oštrih tonova i međunacionalnih tenzija, jeste – Zakon o upotrebi jezika. Najčešća primedba je da se skriva istina i da pravi naslov treba da bude Zakon o upotrebi albanskog jezika. Tačno je da se u tekstu Zakona nigde ne spominje albanski, već formulacija, jezik koji govori najmanje 20 odsto građana, ali je, isto tako, tačno da, osim albanskog, niti turski, romski, srpski, bošnjački… niti jedan drugi jezik ne može da ispuni navedeni cenzus.

Novi Zakon predviđa da jezik koji govori najmanje 20 odsto građana (albanski), postaje službeni jezik na teritoriji cele države. Obaveza se odnosi na sve institucije od najvišeg državnog do lokalnog nivoa, kao i na javna preduzeća, agencije, direkcije, na sve državne ustanove. Obaveza je da se primenjuje i u opštinama u istočnoj Makedoniji, gde praktično i nema Albanaca. Ako ih ponegde i ima, daleko su od 20 odsto populacije, ali ipak imaju pravo da sa državom i njenim institucijama komuniciraju na “drugom službenom jeziku”.

Ovo je treći zakon o jeziku od osamostaljenja Makedonije. Prethodni je službenu upotrebu albanskog jezika ograničavao samo na opštine gde Albanci čine više od 20 odsto stanovništva, uglavnom u zapadnom delu Makedonije. Događalo se u nekim opštinama, uglavnom u administraciji, da je albanski bio prvi, a makedonski drugi službeni jezik.

Najšire i najdoslednije albanski jezik je primenjivan i bio službeni jezik u Sobranju Makedonije. Poslanici su na plenarnim i na sednicama komisija govorili na albanskom, uz simultani prevod. Sada je predviđeno da predsednik Sobranja može da vodi i plenarne sednice na albanskom jeziku. Albanski, prema novom Zakonu, postaje drugi službeni jezik i u radu vlade i njenih organa.

Zastavica Evropske unije

Odredbe novog Zakona o upotrebi jezika nameću obavezu države i njenih institucija i organa da u roku od godinu dana obezbede uslove za primenu albanskog jezika, čime on postaje drugi službeni jezik. Dilema u javnosti je da li to znači i uvođenje dvojezičnosti. Razlika između drugog službenog jezika i dvojezičnosti možda i postoji, ali ako je ima teško ju je videti, posebno u uslovima kada je Zakon nejasan i nedorečen, veoma mala, zapravo neznatna.

Predlog za donošenje Zakona o upotrebi (albanskog) jezika prošao je gotovo bez debate, pre svega u paralmentu, budući da VMRO-DPMNE, najveća opoziciona partija, bojkotuje sednice, zbog pritvaranja njenih poslanika i pristalica koji su, zbog učešća u krvavim događajima u Sobranju 27. aprila, osumnjičeni za terorizam. Nije bilo ni veće javne, niti relevantne naučne debate, niti je predlog Zakona izazvao međuetničke tenzije, koje uobičajeno prate projekte i zakone kojima se proširuju prava Albanaca.

Osim na sadržinu u ono malo javne debate, jedna od glavnih primedbi bila je da je Zakon donet na brzinu, pa i brzopleto. Kritičari su ukazivali da je Zakon o upotrebi jezika posledica prethodnih zakulisnih dogovora sa partijama Albanaca, bez kojih Zaev i njegovi socijaldemokrati ne bi mogli da sastave vladu. Jedna od ozbiljnih primedbi na koju Vlada, kao predlagač, nema pravi odgovor jeste ta da je na Zakon stavljena zastavica Evropske unije bez pravog razloga i bez dogovora sa Briselom. Time je bitno ubrzana i skraćena procedura. Izbegnuta je i obaveza da se Zakon koji zadire u međuetničke odnose donosi dvotrećinskom većinom, koju socijaldemokrati Zaeva i koalicija koja ga podržava ni izdaleka ne mogu da obezbede.

‘Strah’ od treće albanske države

Jedini javni protest protiv donošenja Zakona kojim se, kako tvrde njegovi učesnici, uvodi dvojezičnost, pred Sobranjem organizovali su patriotske i izrazito nacionalne organizacije – Tvrdokorni i Makedonske ujedinjene snage. Sa mitinga, na kome je bilo oko 1.000 učesnika, uz brojne oštre kritike, upućene ja i poruka da se ovim zakonom stvara treća albanska država, uz Kosovo i Albaniju.

Vlada, kao predlagač, kategorično odbacuje sve kritike, a posebno tvrdnje da novi Zakon o upotrebi (albanskog) jezika ruši unitarnost, da ugrožava ustavni poredak i suverenitet, pa i opstanak države. Odlučno se odbacuje i tvrdnja da Makedonija postaje dvojezična država i da se urušava multietničnost države, koja je proklamovana Ustavom.

Ima i drugih kritika, primedbi, dilema nejasnih i neodgovorenih pitanja o tome kako će se primenjivati, a pre svega kakve će biti posledice novog Zakona o upotrebi (albanskog) jezika – da li Zakon zaista vodi ka podelama u društvu, ka federalizaciji i raspadu države, ili će se obistiniti tvrdnje njegovih pristalica da će doprineti jačanju društva jednakih građana sa stabilnim međuetničkim odnosima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera