Slučaj Srpske desnice u Medveđi

Potcjenjivanje 'rasta i uzdizanja' Vacića je preuranjeno i na izvjestan način uporedivo je sa rastom i održanjem Vojislava Šešelja (Facebook)

Medveđa je opština, kako tamošnji Albanci kažu u Preševskoj dolini, dok oficijelna „preambulska“ Srbija govori na jugu centralne Srbije. Uz pomoć geostrateškog rečnika kaže se i da je u „kopnenoj zoni bezbednosti“ prema Kosovu (KiM-u) koja kroz nju prolazi. Prostrana je, a slabo naseljena, za razliku od druge dve „preševskojužne“ Preševa i Bujanovca. Ima oko 6.600 stanovnika, Albanci su u znatnoj manjini u poređenju sa pomenuute dve.

Tamo su 8. septembra održani veoma indikativni lokalni izbori na koje je po podacima Izborne komisije izašlo/privedeno/dovezeno 4.269 birača. I ušli su u istoriju, jer je, kao u poslednje vreme mnogo toga u Srbiji, tamo „prvi put u istoriji“ u lokalnu vlast ušla prošle godine osnovana stranka Srpska desnica kontroverzno-koloritnog desničara Miše Vacića osvojivši 6,52 odsto glasova.

Vladajuća SNS je prošla u okviru „standarda“ na svim skorašnjim lokalnim izborima sa 64,79 procenata. Ali, važnije – u vlast su se plasirali i šešeljevci sa 7,15, kao i koalicija dve albanske stranke sa 9,19 odsto, te grupa građana i PUPS (penzioneri ministra Krkobabića) koje nećemo „procentuirati“.

Neki su se u Srbiji podsmevali uspehu Desnice, neki isticali Vacićevo savezništvo sa Vučićem. Ali generalno, potcenjena je politička važnost ovog čina koji je veći od specifične težine ove opštine.

Savetnik „šarenog voza“

Vacićeva biografija i slučajevi koji su mu obezbedili javnu „poznatost“, sami po sebi govore koliko nisu u pravu oni koji poput jednog bivšeg političkog lidera kažu – „pustite, nije on važan“. I kraći prelet preko „podviga“, dovoljna je potvrda!

Taman kad se zaboravilo da je Miša Vacić 2015. godine osuđen zbog govora mržnje i posedovanja oružja dok je bio u organizaciji 1389. koja je pritom i zabranjena da bi se podelila u slične, on se pojavio u ulozi savetnika državne Kancelarije za KiM.

Njen direktor i potpredsednik SNS Marko Đurić demantovao je „lažnu vest“, ali ga je sam Vacić toliko „redemantovao“ da je morao biti smenjen sa posla koji je bio dematovan. Ali, zato je uspeo da se u toj (ili i još nekoj drugoj ulozi) svojevremeno provoza onim „šarenim vozom“ ka Kosovu za teranje suverenitetskog inata koji je na prugu izveo „Tačijeve duge cevi“, a lično Vučić naredio pružni signal „stop“ da „spreči krvoproliće“.

Istražujući tu aferinu afere aferu, novinari su u radnom pedigreu pronašli i Vacićevo angažovanje u policiji. Stoga nije slučajno što su povodom nedavno promovisane ideje da nekakva opskurna organizacija oosnuje „građanske patrole“, sa parapolicijskim ovlašćenjma koje bi čuvale školsku decu od narkomana itd. među prvim podržavaocima bili Vacić i Desnica mu.

Tužan kontekstualni i sistemski eho, došao je nedugo potom. Promenjen je zakon o komunalnoj policiji, ona je prekrštena u miliciju, ali sa ovlaašćenjima da može i da tuče, hapsi, pa i da dejstvuje u civilu. (Civilne su i crne majice sa desničarskim grbom u kojima su se slikali pobednici iz Medveđe, kakve su bile i na klipovima za one građanske patrole!)

Svojevremeno Vacić je na mrežama pretio:„Tvoja deca će da idu u rat na Kosovu. Ja ću ih lično mobilisati.“ Oko medveđanskih izbora sličnu nameru, ali sa Vojskom izrekao je i ministar Aleksandar Vulin pa će biti i da su ti i takvi „ehoi ehoa“ deo klime koja se vešto stvara ohrabrujući desnicu, bez obzira što se ministrov koalicioni strančuljak zove Pokret socijalista.

Razvoženje glasačkog tijela

Pitanje šta je čemu eho postavlja se i povodom Vacićevog bezočnog objašnjenja uspeha Desnice u Medveđi, ali i „analize“ Dragana Šormaza, funkcionera SNS o sopstvenom uspehu:

„Svakog od glasača Srpske desnice … sam upoznao lično. Otišao mu u kuću, bio po četiri sata tamo, mazio mu krave i koze, i na dan izbora došao po njega lično da ga odvezem na glasačko mesto. Naših 14 džipova i deset automobila, kojima smo razvozili glasačko telo, svi su redom glasali za Srpsku desnicu“, rekao je Vacić za list Danas.

A Šormazova „replika o istom“ na Twitteru, odnosno, o famoznim džipovima koji se često bez registracija pojavljuju kao pritisak na lokalne birače glasila je: „To su funkcioneri zaduženi za izbore! Šta je tu sporno? Svaki šraf je u obavezi da radi svoj deo! Mašina – zato i meljemo opoziciju“. Dodao je da na svakim izborima on „svojim kolima na biralište vozi oko 30 starijih ljudi koji bi da glasaju, a teško se kreću“. A politički ocenio da je za albanske partije glasalo 7 odsto (zvanično, videli smo više) što je dokaz da „Albanaca više nema u Medveđi“.

O  uspostavljenim vezama vlasti, Vacićeve Desnice i drugih opskurnih paramilitantnih snaga govori i podatak da je osnivačkom sastanku stranke prisustvovao i Milenko Jovanov, potpredsednik SNS i jedan od najotrovnijih i najbezobraznijih partijskih „saopštavača“ napada na drugomisleće i opoziciju. I sve to uz ljude iz ratnog i poratnog miljea Ratka Mladića, otkrivaju beogradski novinari.

A u konkretnom slučaju u tome što su Desnici bili dostupni i spiskovi Crvenog krsta o korisnicima socijalne pomoći kao i štamparija u kojoj su štampani glasački listići.

Upotrebna vrednost  za vlast Vacićeve nove, malobrojne ali očito stranke snabdevene viškom sile, vidi se najpre u dve uloge. Onu javniju gde SNS-u može da posluži kao alibi da ona sama politički nije toliko desno, i onu „zaklonjeniju“ u mračnoj zoni „bezbednosnih faktora“, koja može zgodno da posluži za nasilne i prljave poslove ako sama vlast još više „podesni“ i ako joj zatreba posezanje za falangističkom potporom  u potencijalnom jačanju autoritarnosti.

„Šešelj“ u nastajanju

Medveđa nije tipičan mali statistički uzorak Srbije poput nekih drugih opština s kojima se procentualno može izračunati uspeh stranaka na republičkim izborima, ali jeste po ovim drugim spregama. Potencijalna uloga Desnice na republičkim izborima mora da se gleda i u tom kontekstu. Pritom, u uslovima masovnog bojkota rastu joj šanse za približavanje cenzusa ili  njegovo „preskakanje“.

Nesumnjiv dosluh Desnice i njenog lidera sa nedokučivom zonom sile jasna je preporuka za tako šta. Potcenjivanje „rasta i uzdizanja“ Vacića zato je preuranjeno. I na izvestan način uporedivo je sa rastom i održanjem Vojislava Šešelja, koji je, vidimo, u Medveđi 1,3 odsto „jači“ od „Šešelja u nastajanju“.

Politički kurikulum lidera SRS dugo obiluje „preporukama“ jačim od ovih Vacićevih. Međutim, treba se samo setiti opozicionih mitinga iz devedesetih dok je u jugo-prestonici Šešelj bio pod oreolom stradalnika pod represijom „BiH dogmata“. Pri kraju, dok se sa trgova sklanjalo ozvučenje, opozicionari su mu, onakvom u zaznojenoj majici, davali mikrofon – „neka lupa, bar na jednom zvučniku“, dok se i on ne isključi…

A već iduće godine bio je u Skupštini, komandant paravojski, a ubrzo došao i do svog „laufera“ koji mu je podastirao najtajnije (i tobož, ali i stvarne) podatke  i laži o događajima… I ljudima. Sa nekih njegove laži nisu sprane do dan-danas…

Vacić, pak, sad nosi i majicu i kravatu…

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera