Slovenci u šoping turama dolaze na Arizonu

Arizonu tokom hladnih dana rijetko posjećuju kupci, navala stiže vikendom (Al Jazeera)

Piše: Mladen Obrenović

Baš kao u pjesmi, tržnica Arizona rođena je u blatu. Na livadi koja je bila ničija zemlja i dijelila do jučer zaraćene strane rodila se ideja otvaranja tržnice koja je, u osjetljivim poratnim danima, trebala povezati ljude iz tri nekad zavađena naroda. Zamisao pripada tadašnjim mirovnim snagama UN-a, a odabrali su nekadašnju ratnu zonu, uz cestu koja povezuje Orašje i Tuzlu.

Prvo je to bila stočna tržnica, pa su počeli nicati privremeni objekti u kojima se prodavalo doslovno sve. Mnogi koji pamte Arizonu iz tih vremena, sjetit će se prašine koju je u kišnim danima zamjenjivalo blato, no šarma tržnici nikad nije manjkalo. Nudilo se u drugoj polovici ‘90-ih na Arizoni dosta toga, što su prepoznali i „lovci u mutnom“, pa je počeo cvjetati ilegalan posao, šverc svime i svačime, ali i prostitucija.

„Nalazilo se tamo više od 2.300 improvizovanih poslovnih objekata na neuređenom prostoru, bez ikakvih higijenskih, sanitarnih i drugih uslova. Ipak, biznis je cvjetao. Formiranjem prijelazne vlade, a to je bilo 2000. godine, tadašnji je supervizor za Brčko zauzeo stav – ili da se tržnica ukine ili da se uredi. I tada sam bio u vladi, pa smo napravili program uređenja tržnice“, podsjeća Ismet Dedeić, predstojnik Odjela za prostorno planiranje i imovinsko-pravne odnose u Distriktu Brčko.

Uslijedila je urbanizacija prostora, izgradnja novih poslovnih prostora, rješavanje infrastrukture, a prije svega pronalazak investitora koji će sve to izgraditi. Raspisan je javni natječaj na kojem je jedna bh. tvrtka u kooperaciji s talijanskim partnerom napravila reprezentativne objekte – više od 450 poslovnih prostora na 280.000 četvornih metara sa svim pripadajućim sadržajima. Posao je završen 2004. godine i bio je vrijedan desetke milijuna eura.

Prazni lokali čekaju korisnike [Al Jazeera]

„Sve dok nas vidite ovdje, znači da možemo. Platimo obaveze koje imamo, uredni smo kod plaćanja doprinosa i još nam i ostane. Kad se sve na kraju godine zbroji, budemo u pozitivi“, priznaje Amira, prodavačica jeansa.

I njezin kolega Nedžad kaže kako se može živjeti od Arizone. „Nije to kao nekad, ali kad imate posao, neku sigurnu platu, pa to donesete kući – svima dobro“, navodi.

„Kriza se osjeti, nije da se ne osjeti, i to se ovdje vidi. Ali kad taj jedan mjesec tokom godine i promašite, pa ne bude baš dobro, nije to tako strašno. U ovako teškim vremenima, nesređenom sustavu i državi, kad se zaradi plaća ili dvije, a netko zaradi i puno više jer sve ovisi što radi – dobro je“, ukazuje Vitomir Mendeš, stanovnik obližnjeg sela Dubrave.

„Da su gužve kao nekad, normalno da nisu, i sve se to osjeti, ali i ja, i svi trgovci će vam reći da nije ni sve tako loše. Ne kukamo, baš kao ni stanovnici mog i drugih sela. Ili prodaju nešto na zelenoj tržnici, ili iznajme neki prostor za smještaj robe, čak i za stanovanje prodavača iz svih krajeva bivše države, pa svatko nađe svoj interes“, dodaje Mendeš.

I na kraju, u tom traženju interesa zanimljivo je da se nikad, u skoro dva desetljeća postojanja tržnice Arizone, nije dogodio ni najmanji incident na nacionalnoj osnovi. Potvrdit će to svi.

„Na tom prostoru rade ljudi svih vjera i nacija, boja i rasa, i nikada se nije desio nikakav incident što znači da su tamo ljudi vezani za posao, a ne za politiku. Oni se vrlo dobro slažu, posuđuju novac jedni drugima, ali nikad niko nikoga za ništa nije optužio, niti je bilo ijedne svađe. Definitivno je postignut puni smisao postojanja Arizone“, zaključuje Ismet Dedeić.

Izvor: Al Jazeera