Slobodu bi mogla zamijeniti cenzura

Piše: Rubina Čengić

Odavno najava izmjena nekog zakona nije podigla prašinu kao izmjena Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH (ZOSPI), prvenstveno u medijskoj i zajednici nevladinih organizacija i to onih koje se bave praćenjem tokova javnog novca i procesa unutar javne uprave.

“Najavljene izmjene su atak na demokratiju i ruganje javnosti”, upozorava Srđan Dizdarević iz Helsinškog komiteta u BiH.

“Po aktuelnom Zakonu neobjavljivanje informacije je izuzetak, a sa traženim izmjenama će izuzetak biti objavljivanje”, upozorava Mehmed Halilović, bivši novinar i bivši pomoćnik za medije u Uredu ombudsmena FBiH, sada analitičar Internewsa u BiH.

O čemu se radi?

Da nije ZOSPI-ja, javnost nikada ne bi saznala da bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje sa platom od 3.000 KM ima desetak stanova i poslovnih prostora, ili da nezaposleni Naser Kelmendi ima tri stana, hotel i kuću.

Po aktuelnom Zakonu sve informacije su javne osim onih za koje se, kroz pažljivo izveden test javnog interesa opisan u samom Zakonu, utvrdi da ugrožavaju lični interes koji se odnosi na privatnost treće osobe (Član 8), a vlasnik informacije koji ne dozvoljava uvid u nju mora izdati rješenje o tome na osnovu kog tražilac ide na sud.

Predložene izmjene

Sa predloženim izmjenama, koje su najavljene kao prijedlog, što sugeriše brzu proceduru usvajanja, predviđa u Članu 4 da će “nadležni javni organ, postupajući u skladu sa ovim zakonom i posebnim propisom koji se odnosi na zaštitu ličnih podataka, ograničiti pristup infomacijama ili dijelu informacija ukoliko bi se njenim objavljivanjem ugrozilo pravo na privatnost i drugi legitimni privatni interes” (ovo mijenja Član 8 postojećeg Zakona) i praktično eliminiše test javnog interesa na način kako je predviđen u aktuelnom zakonu.

Ombudsmenka Jasminka Džumhur za CIN kaže da predložene izmjene “uspostavljaju obrnut princip od onog koji je sada na snazi i da bi institucije mogle da odbijaju sve zahtijeve, a test javnog interesa provedu da provjere može li neka informacija biti odobrena”.

“Predloženim izmjenama prioritet je zaštita podataka”,  kaže Džumhur, a Halilović upozorava da izmjene isključuju analizu javnog interesa.

“Zaštite privatnosti ne smije ugrožavati interes javnosti”, kaže Halilović.

Ovo bi se možda najlakše moglo biti objašnjeno na platama političara: oni vjeruju da je njihova plata privatna stvar, ali kako platu dobivaju od javnog novca za posao koji im je povjeren u interesu svih građana, ona je javni interes jer onaj koji ih plaća, a to su svi stanovnici BiH, ima pravo da procijeni da li je za dobivenu vrijednost dao odgovarajuću platu.

Porijeklo imovine

Isto je i sa imovinom političara ili direktora fakulteta i javnih preduzeća: važno je znati kolika je njihova imovinu i kakvo je njeno porijeklo jer gotovo je nemoguće sa “javnom” ili bilo kakvom platom od 900 ili 1.200 KM steći kuću na moru i ljetnikovac i tri stana i plac i jahtu i tri automobila, zar ne, pa stečevina otvara pitanje da li je bilo zloupotreba ovlasti? 

Uostalom, da nije ZOSPI-ja, javnost nikada ne bi saznala da bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje sa platom od 3.000 KM ima desetak stanova i poslovnih prostora, ili da nezaposleni Naser Kelmendi ima tri stana, hotel i kuću.
   
Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka, koja je inicirala ove izmjene, tvrde da nisu shvaćeni, da nastoje da pojednostave i ubrzaju pristup informacijama, ali i da zaštite državne službenike koji često ne znaju da odrede šta je javna informacija i da li trebaju izdati rješenje, te da ovo rade i s ciljem da zaštite lične interese pojedinaca, ali im malo ko vjeruje.

Ombudsmeni BiH, zaduženi da prate primjenu ZOSPI-ja, kažu da nisu imali niti jednu pritužbu za ugrožavanje ličnih interesa po osnovu primjene Zakona. A dok se čuju primjedbe da je političarima lakše promijeniti zakon nego se žaliti na njegovu primjenu, protivnici izmjena Zakona se pribojavaju njegove pogrešne primjene, jer nije davno uvedena anonimizacija sudskih presuda i dokumenata ili sa internetske stranice Centralne izborne komisije BiH skinuti imovinski kartoni političara, jer je za Agenciju bilo zabrinjavajuće što su na tim kartonima i adrese političara.

Neprimjenjivanje propisa

Činjenica je da aktuelni Zakon nije primjenjivan u cjelosti i na jedinstven način u cijeloj BiH: Udruženje BH novinari informaciju koliko se sudskih sporova vodi protiv novinara zbog klevete, umjesto zakonom predviđenih 15 dana, čekalo je 5,5 mjeseci; Centar za zastupanje građanskih interesa je dobio odgovor da objava finansijskog plana Direkcije za ceste u RS-u nije u interesu javnosti, iako je ta Direkcija finansirana budžetskim novcem; novinari magazina START BiH nisu dobili odgovor koliko je opština Novi Grad platila otkup parcele državnog građevinskog zemljišta od zastupnika u opštinskom vijeću te opštine koji ju je kupio godinu ranije pod spornim okonostima.

Primjera je obilje, ali dobar zakon koji se loše primjenjuje ne treba mijenjati nagore.

Važno je napomenuti i da je BiH prva zemlja u regionu, a 19. u svijetu dobila ovaj Zakon u koji su ugrađena sva demokratska dostignuća Evrope.

Zakon se, kako upozoravaju iz Transparency Internationala (TI),  može posmatrati i u kontekstu usvajanja novih zakona o finansiranju političkih partija i o sukobu interesa koji su iz tih procesa isključili sve nezavisne kontrolne mehanizme.

Da ne bude zabune, valja napomenuti i da on nije namijenjen samo novinarima i nevladinim organizacijama kojima dobro dođe kao alat za lakši rad. On je namijenjen svim stanovnicima BiH koji plaćaju porez, što kroz platu, što kada kupe kruh, pelene, jabuke ili kafu.

Na osnovu ovog Zakona, svi imaju pravo tražiti svaki dokument vezan za rad javne uprave: odluku i obrazloženje građevinske dozvole za tržni centar u njihovom komšiluku; o cijeni usluga vrtića ili komunalija, o dodjeli koncesije za gradnju hidroelektrane; zapisnik vijeća škole u kojoj dijete nije izabrano za učenika generacije iako zadovoljava kriterije; sa sastanka uprave bolnice koja je kupila novi automobil za direktora ili asfaltiranje parkinga, a ne aparat za ultrazvuk ili inkubator ili citostatike, zapisnik ili stenogram sa sjednica vlada ili zabilješke koje je ministar pisao tokom bilo kog sastanka.

Privatizacija države

ZOSPI je inače lex specialis, ili od visokog značaja i s njim je trebalo uskladiti sve zakone poput Krivičnog i drugih, a on sam ne smije biti mijenjan pod uticajem drugih zakona, no usklađivanja nije bilo, a sada ga vlast mijenja  pod uticajem Zakona o zaštiti ličnih podataka.

S druge strane, ovaj Zakon se, kako upozoravaju iz Transparency Internationala (TI),  može posmatrati i u kontekstu usvajanja novih zakona o finansiranju političkih partija i o sukobu interesa koji su iz tih procesa isključili sve nezavisne kontrolne mehanizme.

To vodi do zaključka da je ovo novi pokušaj privatizacije države od stranih onih koji su dobili povjerenje građana da upravljaju njome.

Zbog toga TI poziva da se zaustavi njegovo usvajanje.

Svi zainteresovani mogli su uložiti primjedbe ili izmjene Ministarstvu pravde do kraja maja. 

A na sesiji Udruženja BH novinari je dogovoreno da se traži obustava procedure za ovaj zakon ili barem brisanje Člana 4 i zadržavanje Člana 8 u postojećem Zakonu. O ovom je više moguće naći ovdje i ovdje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera