Clinton: Ponosan sam na odluku o intervenciji na Kosovu

Bivši američki predsjednik Bill Clinton i državna tajnica u njegovu drugom mandatu Madeleine Albright bili su glavni gosti obilježavanja 20. godišnjice ulaska snaga NATO-a  na Kosovo.

Osim njih, u Prištinu je došao i Wesley Clark, bivši zapovjednik NATO-a u Europi. Sve troje su kosovske vlasti odlikovale Ordenom slobode.

U obraćanju okupljenima Clinton je rekao kako je ponosan na činjenicu da je bio američki predsjednik kad je donesena odluka o NATO-ovoj intervenciji na Kosovu.

“Drago mi je i ponosan sam što sam bio tu da vam pomognem, da zaustavimo etničko čišćenje i donesemo mir. Nosim jednu malu fotografiju iz mog ureda u New Yorku, snimljenu po završetku sukoba. Na slici smo Madeleine [Albright], [Wesley] Clark, Tony Blair i ja. Gledam je svakog dana i podsjećam se šta je bio glavni cilj moje politike. Kako bih opravdao upotrebu sile, uvijek se sjetim lica građana koje sam sreo ovdje prije 20 godina”, rekao je Clinton.

“Rekao sam im ono što kažem i danas: 79 dana zračnih napada NATO-a moglo je dobiti ovaj rat, ali građani Kosova stekli su mir. Dvadeset godina kasnije mislim da ste napravili divan posao dobijanja ovog mira”, rekao je Clinton.

Prema njegovim riječima, SAD je 20 godina uz Kosovo, neovisno o tome tko je na vlasti u Bijeloj kući.

Albright: Građani Kosova imaju razloga biti ponosni

Albright je istaknula da je rat na Kosovu bio “suočavanje s barbarskim ubojstvima i tiranijom naspram demokracije, ali da je Alijansa bila jaka i odlučna”.

Pohvalila je napredak koji je Kosovo ostvarilo u posljednjih 20 godina.

“Formirali ste političke stranke i održali izbore. Vi ste neovisno društvo, napravili ste neovisan pravosudni sustav. Bili ste veoma konstruktivni u radu s međunarodnom zajednicom. Uradili ste sve da bi Kosovo bilo normalno mjesto za život i država koja treba postati punopravnom članicom sjevernoatlantskih integracija. Građani Kosova imaju razloga biti ponosni. Naši će narodi uvijek biti zajedno i surađivati na unapređenju demokratije”, poručila je Albright.

Prema riječima kosovskog predsjednika Hashima Thacija, prije 20 godina donesene su teške odluke.

Thaci: Odluka o vojnoj intervenciji bila je pravedna

“Kao što smo danas zajedno, kao Kosovari, Amerikanci, Britanci, Nijemci, Francuzi, Talijani i ljudi iz mnogih drugih zemalja, tako smo bili zajedno i u najgorem razdoblju, najtamnijem i najtragičnijem u novoj povijesti Kosova, kada je bio ugrožen opstanak jednog naroda, kada su građani Kosova bili spremni žrtvovati sve za slobodu”, kazao je Thaci.

Smatra da je odluka o vojnoj intervenciji bila pravedna.

Naglasio je da Kosovo želi biti član Europske unije i NATO-a i da je “spremno postići povijesni sporazum sa Srbijom iako se ne može zaboraviti genocid i etničko čišćenje nad albanskim narodom”.

Okupljenima su se obratili i predsjednik Skupštine Kosova Kadri Veseli i premijer Kosova Ramush Haradinaj.

Među gostima su bili i direktor za Balkan u Ministarstvu vanjskih poslova Njemačke Christian Helbach, bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, te predsjednik i premijer Albanije Ilir Meta i Edi Rama.

Suze radosti i očaja

Prije 20 godina tekle su suze na Kosovu, od radosti i očaja, ovisno o tome tko se na kojoj strani našao, nakon što su se uključile snage NATO-a i zaustavile rat sa Srbijom, objavio je AFP u tekstu posvećenom okončanu kosovskog sukoba.

Za kosovske Albance 12. lipnja 1999. bio je dan oslobođenja od beogradske represije.

No, za srpsku manjinu bio je to poraz koji je otvorio novo poglavlje straha i nesigurnosti, prenosi Hina.

Ove srijede obilježava se 20. godišnjica te prekretnice. Kosovska vlada proslavit će obljetnicu svečanošću koja će uključivati govor bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, koji je za svog mandata bio glavni saveznik Kosova.

NATO-ova tromjesečna intervencija zaustavila je nasilje između albanskih separatista i srpskih snaga, kojima je upravljao Slobodan Milošević. Iako je nasilje zaustavljeno, dvije se strane nikad nisu potpuno pomirile.

Odnosi kosovskih Albanaca i lokalnih Srba i dalje su napeti.

Uspomene na 12. lipnja uzrok su tog prijepora.

Sukob odnio blizu 13.000 života

Shpresa Gashi (68), kosovska pjevačica, sjeća se “eksplozije emocija” nakon što su pristigle vijesti o ulasku međunarodnih snaga na Kosovo.

Tijekom godinu i pol sukob je odnio približno 13.000 života, većinom kosovskih Albanaca.

Gashi je u to vrijeme bila jedna od stotina tisuća ljudi koji su morali pobjeći u susjedne države zbog izbijanja rata.

“Tada sam prvi put vidjela radost među kosovskim izbjeglicama”, prisjeća se.

Ezat Rexhepi (72), stanovnik Prištine, također se s radošću prisjeća tog “divnog dana”.

“Obukao sam svoje najbolje odijelo, stavio kravatu i otišao pozdraviti snage NATO-a”, prisjeća se s osmijehom Rexhepi.

Edita Brajshrori (40), frizerka iz Prištine, sjeća se zvukova glazbe koji su pristizali kroz prozore stanova, koji su bili zatvoreni mjesecima.

“Moglo se čuti glasnu muziku na albanskom jeziku prvi put nakon mnogo godina”, rekla je AFP-u.

No, sjećanjima kosovskih Srba i dalje dominiraju strah i ogorčenost. 

Strah i progonstvo

Srbi žive stoljećima na Kosovu, regiji na jugu koju smatraju kolijevkom svoje pravoslavne vjere. 

Nakon rata mnogi su bili prisiljeni pobjeći ili se izolirati u enklavama.

Srpska je zajednica napadana i iz osvete, kao svojevrsno poravnavanje računa nakon godina represije Slobodana Miloševića, koju su ondje trpjeli etnički Albanci.

Prema Beogradu, gotovo 200.000 Srba izbjeglo je s Kosova u Srbiju. Na Kosovu je ostalo približno 120.000 Srba, uglavnom na sjeveru, u blizini granice.

“Plakao sam… Gledao sam kako se naša vojska povlači, a dolazi strana”, kaže Dobrosav Jakovljević (73), Srbin koji sada živi u siromašnom području na sjeveru Kosova.

Jakovljević za rat krivi nemilosrdnog vođu Miloševića, no smatra kako su njegovi sunarodnjaci prošli lošije. 

“Albanci dobivaju ono što žele, a mi smo izgubili sve”, kaže.

Slaviša Jokić (45) sjeća se kako je morao pobjeći iz svoga doma u zapadnom dijelu Peći nakon što su “banditi” počeli napadati srpske kuće.

“Ljudi su ubijani usred bijela dana, a da oni [NATO] nisu mrdnuli prstom”, kaže Jokić.

Snage NATO-a – ‘Neka ostanu; da ih nema, izbio bi novi rat’

Đorđe Jovanović (46), učitelj iz srpskog dijela Mitrovice, također se sjeća tuge dok je promatrao kako se srpska vojska i policija povlače, a dolaze snage NATO-a.

“Ovo više nikad neće biti Srbija”, mislio je tada.

Srbija je izgubila nadzor nad svojom nekadašnjom pokrajinom 10. lipnja, a dva dana kasnije Kosovo je stavljeno pod međunarodnu zaštitu Ujedinjenih naroda.

Beograd nikad nije prihvatio neovisnost Kosova, koju je Priština proglasila 2008.

Ta je odluka stavila Kosovo u geopolitičku neizvjesnost, s podrškom SAD-a i većine Zapada, a bez priznanja Beograda i njegovih saveznika Moskve i Pekinga.

Napetosti su i dalje visoke između nekadašnjih ratnih neprijatelja te je i danas na Kosovu smješteno otprilike 4.000 pripadnika NATO-ovih snaga.

Jovanović sada smatra kako je prisutnost međunarodnih vojnika ključna.

“Neka ostanu. Da ih nema, ovdje bi izbio novi rat”, kaže.

Izvor: Al Jazeera i agencije