Slijepi u Hrvatskoj teško dolaze do posla
Sapuni s točkicama projekat je udruženja slijepih iz Zagreba. Na proizvodnji bi trebali raditi slijepi i slabovidni, kojih u Hrvatskoj ima gotovo 6.000. Iako je većina starije životne dobi, oni koji su radno sposobni teško dolaze do posla.
Ante Babić slijep je od djetinjstva. Tri desetljeća radio je u telefonskoj centrali, a onda pred mirovinu proglašen je tehnološkim viškom. Promjena karijere bila je jedina opcija. Jer, posao telefonista u vrijeme digitalne komunikacije rijetko tko više traži.
“Nisam nikada razmišljao da ću doći u poziciju da išta radim osim telefoniste, ali kada je krenuo projekt, išli smo na tu edukaciju za pravljenje sapuna i nisam prije imao pojma zapravo na koji se način rade sapuni i onda sam preko te edukacije vidio da je to interesantan posao”, kaže Ante.
Obrazovanje za zastarjela zanimanja
I nešto novo – jer neadekvatna zanimanja za slijepe jedan su od uzroka nezaposlenosti. Primjerice, u jedinoj hrvatskoj školi za slijepe već 30 godina obrazuju za zastarjela zanimanja – telefonista i administrativnog tajnika. Bolja situacija nije nužno ni ako se osoba odluči za redovnu školu, kako kaže Goran Tomašević, tajnik udruge slijepih Zagreb.
“Smatram da ne dobiju dovoljno znanja i vještina, da nisu dovoljno osposobljena, ponekad ide njihovo obrazovanje i u krivom smjeru, za neka zanimanja za koja se kasnije ispostavi da ih ne mogu nikako obavljati.”
Na zavodu za zapošljavanje trenutačno je prijavljeno oko 150 slijepih i slabovidnih, što je oko 80 manje nego na početku godine.
“Porast zapošljivosti kod slijepih rezultat je zakona koji je na snagu stupio 1. 1. 2015. godine. On za sve tvrtke s više od 20 zaposlenih predviđa kvote za zaposlenje osoba s invaliditetom, pa tako i slijepih”, izvještava iz Zagreba reporterka Al Jazeere Ana Mlinarić.
Iako je nezaposlenost manja, tek svaka treća, od gotovo 9.000 tvrtki na koje se odnosi zakon, ispunjava tu obvezu. Ostali plaćaju namet – 125 eura mjesečno. Poslodavci kažu da mnogi nemaju prostora za otvaranje novih radnih mjesta, ili da na tržištu rada ne postoje osobe s invaliditetom za zanimanja koja im trebaju.
Opravdanja poslodavaca
“Ono što smo mi tražili od Vlade je da se namet plaća samo kada firma otvori radno mjesto i može na tom mjestu raditi osoba s invaliditetom, a oni ju ne zaposle, a postoji na burzi, da u tom slučaju firma plaća namet. A ovako smo prisiljeni plaćati, a ne možemo napraviti ništa da ga ne plaćamo”, kaže Davor Majetić, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca.
Iz ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, pak, kažu da poslodavce najčešće muči prilagodba radnog mjesta za osobu s invaliditetom, koju često smatraju teško provedivom ili skupom.
“Te prilagodbe nisu niti skupe, niti predstavljaju nerazmjerni teret za poslodavca. To je jedno. A drugo, i te prilagodbe je moguće financirati iz raznih izvora”, kaže zamjenica pravobraniteljice Mira Pekeč Knežević.
U moru zavrzlama, ne čekajući da drugi riješe njihove probleme, slijepi i slabovidni iz Zagreba proizvodnjom sapuna stvari su pruzeli u svoje ruke.
Izvor: Al Jazeera