Oglasi

Slavica Milošević: Zapali smo u neku primitivnu trivijalnost

Književnici iz regiona trebali da se ujedinjuju, da zajedno pomjeramo granice za šta su nam govorili da je nemoguće, kaže crnogorska spisateljica.
Pisanje je jedan nesvjestan čin, koji vas vodi u beskraj inspiracije, tvrdi Slavica MiloševićUstupljeno Al Jazeeri

Književni opus mlade crnogorske spisateljice Slavice Milošević, rođene 1992. godine karakterišu različiti konteksti, žanrovi i stilovi pisanja - od eseja, poezije i poezije u prozi, refleksivne lirike, mikroeseja, dok se sa posebnom pažnjom posvetila intertekstualnosti i kolažiranju, dok u razgovoru za Al Jazeeru Balkans najavljuje i hibridizaciju teksta čime će se u budućnosti baviti.

Intertekstualnim literarnim stilom koji promoviše u stvaralaštvu, Miloševićeva između korica djela komunicira dijalogom sa Borhesom, Bodlerom, Remboom, Lorkom...

Slavica Milošević do sada je objavila devet knjiga, od kojih su dvije drame. Posljednja knjiga ove autorke je novela Bunt i prah, a trenutno radi na drugom dopunjenom izdanju zbirke poezije Plava pomorandža. Za svoj izraz kaže da najviše prija ženskoj čitalačkoj publici, a inspiraciju, kako je rekla, nikada ne nađe u blagostanju i ušuškanosti.

Članica je Udruženja književnika Srbije, njeni tekstovi su objavljivani na sajtovima Montenegrina i PULSE, a bloguje za izraelske Jerusalem Post i Times of Izrael.

  • Vaš literarni opus je raznolik - različiti konteksti, žanrovi i stilovi pisanja - od eseja, poezije i poezije u prozi, refleksivne lirike, mikroeseja... Da li je riječ o nepotčinjavanju formi ili nečem drugom?

- Na početku književne karijere, nisam razmišljala o formi, još manje o tome kako da joj se ne potčinim. Moje prve dvije knjige karakteriše refleksivna lirika, međutim kada sam planirala treću, Sve je rečeno Ameli, htjela sam da to bude nešto drugačije, naravno nailazeći na podršku u izdavačkoj kući „Draslar“. U toj knjizi se ističe mikroesejistika, hibridizacija. Nakon veoma dobre prihvatljivosti od strane publike, shvatila sam da je pisanje beskrajni svijet slobode u kome je forma kamen spoticanja.

  • Zabavlja li Vas stalno eksperimentisanje sa formom i rasformiranje forme, na neki način?

- Naravno, nakon prvih koraka koji su doista bili rizični, jer ne znate kako će publika reagovati, mogu reći da mi je ta pozitivna energija i zanimanje drugih za to specifično rasformiranje forme dalo jedan podsticaj da pomijeram sopstvene granice i vremenom težim da uradim jedno dosta zahtjevnije i kreativnije rasformiranje forme. Rasformiti formu znači biti svoj i ne pristati na ustaljene, prevaziđene zahtjeve onih koji ne žele da rizikuju svoj talenat kako bi uradili nešto drugačije.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

  • Da li je teško djelovati na toliko polja?

- Pisanje je zahtjevan, ponekad nemilosrdan poziv, ali je to umjetnost koja ne izdaje onima koji joj se posvete. Što se tiče ostalih životnih aspekata, ponekad je teško ukoliko naiđete za nerazumjevanje sredine za Vaš poziv. Međutim, nerazumjevanje daje motivaciju da u svom pozivu nađete snagu, tako da nema te povremene „težine“ možda ne bi ni nastala moje knjige.

  • Izjavili ste da ste sa posebnom pažnjom posvetili intertekstualnosti i kolažiranju. Pojasnite nam malo o čemu je riječ.

- Otkad postoji književnost, postoji intertekstualnost, dakle to je postojeće i nije ništa novo. Svaka knjiga je intertekstualna, međutim zavisi u kojoj mjeri. Intertekstualnost predstavlja uključivanje autorskog teksta na semantiku uzornih tekstova. Kolažiranje, hibridizacija predstavlja "ukrštanje" uzornih tekstova bez uključivanja autorske semantike.

  • Kako komunicirate sa publikom? Na koji način poslovično inertnu publiku koja dolazi na književne događaje motivišete na interakciju?

- Ljude koji odaberu da budu vaša publika, ne možete prevariti, oni očekuju na mojoj promociji da čuju nešto specifično. Umjetnost je najdirljiviji način komunikacije, tako da komuniciramo kreativnom diskusijom, komuniciram čitajući neku svoju pjesmu, kako bi imali kompletni dojam o mom stvaralaštvu. Uvijek ima onih koji žele da čuju o koračaju putem kojim se teže ide, takvi ljudi su moja publika, oni prepoznaju svoje korake u mojim djelima.

  • Na pomolu je drugo izdanje zbirke poezije Plava pomorandža. Zašto baš plava pomoranža? Šta Vas je inspirisalo?

- Pisanje je jedan nesvjestan čin, koji vas vodi u beskraj inspiracije. Naziv je nastao upravo u jednom takvom, nesvjesnom momentu, uljuljkanom u viziji da bude drugačiji. Nisam ni razmišljala o tome koliko će se naziv knjige kao i sama knjiga dopasti publici. Iskrenost inspiriše, iskrenost se prepoznaje.

  • U Vašoj prvoj noveli Bunt i prah riječ je o sudbini umjetnika. Smatrate li da su u vremenu u kakvom živimo pisci suočeni sa velikim izazovima?

- Mislim da su pisci kao i drugi umjetnici suočeni sa dosta surovim izazovima, kada govorimo o piscima, smatram da se njihov poziv ne shvata dovoljno ozbiljno jer smo zapali u neku primitivnu trivijalnost. Međutim, oduvjek je bilo tako, umjetnik je svjestan toga, samo što nažalost nekad nisu svjesni toga oni koji trebaju da podrže razvoj umjetnosti.

  • Kakav je položaj književnosti i književnika u Crnoj Gori i regionu?

- U Crnoj Gori imam podršku, kao i ljude koji me podržavaju, jedan od značajnijih koji me je apsolutno podstakao na još veću slobodu izražavanja bio je dr. Milun Lutovac, književnik i slikar. Smatram da bi književnici iz regiona trebali da se ujedinjuju, da zajedno pišemo novu priču i pomjeramo granice za koje su nam govorili da je nemoguće dotaći ih, a kamoli pomjeriti.

• Koliko je moguća i, po Vašem mišljenju, poželjna saradnja umjetnika u regionu?

- Veoma je poželjna saradnja, vjerujem da je sve moguće ukoliko imamo volje. Umjetnost ne trpi ego, već timski rad, bilo bi mi veoma drago da se pisci iz regiona povežu, da imamo naš regionalni festival, da na tom festivalu imamo i slikare koji će izlagati, muzičare, vizuelne umjetnike. Vjerujem da kad ima snažne volje apsolutno sve je moguće. Kao što rekoh, na nama je da pomjeramo one granice za koje su nam rekli da je nemoguće.

  • Da li je danas uopšte moguće živjeti od književnosti?

- Nije moguće, ali to ne znači odreći je se, već upravo posvetiti joj se još više u vremenu kada sve ima cijenu. Umjetnici moraju da žive od nečeg kao i svi drugi ljudi, pa sam jknjiževnost i izražaj svog stila vidjela u scenarijima, jedan koji je skoro napisan i nadam se da će biti predstavljen na daskama je komad "Pošto život". U pitanju je tragikomedija.

  • Bloguje za izraelske medijske kuće Jerusalem post i Times of Israel. Otkud ta vrsta saradnje i to baš sa izraelskim medijima?

- Da, živjela sam u Izraelu par mjeseci i često putujem tamo. Iskoristila sam dobro poznavanje engleskog i težnju ka tome da govorim o nečemu o čemu se ne govori, zato sam aplicirala da pišem za navedene medije. Oni ne traže da imate fakultet da biste pisali zahtjevne tekstove, to me je podstaklo, međutim imaju doista zahtjevan kriterijum, što je odlika profesionalizma.

  • Ko su Vaši književni uzori koji su Vas formirali?

- Ima zaista mnogo pisaca, posebno bih istakla Josifa Brodskog, pisca koji je u četrnaestoj godini napustio školu, koji se sam obrazovao, koji je bio osuđen zbog svog dara pisanja, koji je na kraju dobio Nobelovu nagradu. Može se reći da me je on podstakao da budem drugačija. Istakla bih Danila Kiša, Ćesara Pavesea, Borhesa, Isaka Singera, Bodlera, Prevera, Viktor Iga, Remboa, Vinavera, Branka Miljkovića, Lorku, Volta Vitmana, Stendal, Isaka Samokovliju. Doista ih je mnogo, ali su možda ovi pisci oni kojima se najčešće vraćam.

  • Šta trenutno čitate?

- Senke na Hadsonu, Isak Singer

  • Na čemu novom radite?

- Završila sam tekst Pošto život i trenutno pokušavam da taj komad predstavim publici. Nadam se da ću to relizovati ove godine, jer predstava zahtjevan posao, moraćemo izvršiti odabir glumaca, odabir muzike itd.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.